Busanhaeng AKA Train to Busan (2016)


train-to-busan-2016

ŽANR: horor/akcija/triler
REŽIJA: Yeon Sang-ho
SCENARIO: Yeon Sang-ho, Park Joo-Suk
ULOGE: Gong Yoo, Ma Dong-seok, Jung Yu-mi, Kim Su-an, Kim Eui-sung, Choi Woo-shik, Ahn So-hee
ZEMLJA: Južna Koreja
TRAJANJE: 118 min.

     Svjetski rat Z (World War Z, 2013.) je trebao biti tata zombi filmova 21. stoljeća. Kritika društva, američkog izolacionizma, kapitalizma, a sve to obogaćeno zombijima. Nešto u maniri starog zombi klasika Georgea A. Romera Zora živih mrtvaca (Dawn of the Dead, 1978.) ili nešto svježijeg 28 dana poslije (28 Days Later, 2002.). Trebao je… A dobili smo nešto što je gledljivo, ali ni blizu onoga što je trebalo biti.

Nastavi čitati “Busanhaeng AKA Train to Busan (2016)”

Juan de los Muertos AKA Juan of the Dead (2011)


Juan of the Dead (2012)

ŽANR: komedija/horor
REŽIJA: Alejandro Brugués
SCENARIO: Alejandro Brugués
ULOGE: Alexis Díaz de Villegas, Jorge Molina, Andrea Duro, Andros Perugorría
ZEMLJA: Kuba/Španija
TRAJANJE: 92 min.

     George A. Romero možda nije čovjek koji je snimio prvi zombi horor film, ali se svejedno smatra ocem i začetnikom tog podžanra horora. Prije svega, njegovi zombi filmovi (mislim na prvobitnu trilogiju Živih mrtvaca, a ne ove nesretne i suvišne uratke koje je snimio u posljednjih 10-ak godina, koji su samo bacili ljagu na njegov prethodni rad) su bili kritika tadašnjeg društva upakovana u zombi apokalipsu sa daškom crnog humora.  Većina zombi filmova poslije njega su bili samo fešta krvi i iznutrica, uz nekoliko izuzetaka, a posljednji takav uradak nam dolazi sa Kube. Da, dobro ste pročitali, Kube. Male ostrvske države kojom je donedavno suvereno vladao Fidel Castro, prelijepa država u kojoj ljudi skapavaju. Zanimljivo koliko samo sliči na ovu našu napaćenu zemljicu, samo što mi imamo tri Castra u predsjedništvu, od zla oca od gore matere. Ali tema ovog teksta nisu socijalni i politički status u našoj državi već jedan mali film iz Kube po imenu Juan, ubica mrtvih (Juan de los Muertos AKA Juan of the Dead, 2011.), film snimljen u špansko-kubanskoj produkciji i šiša mnoštvo drugih, puno bogatijih produkcija, ne za jedno, već za tri koplja.

     Juan, ubica mrtvih je jedna sjajna crna komedija sa zombijima, onakva kakva se rijetko pojavljuje, a kritika kubanskog režima dođe samo kao šlag na tortu i priznajem da sam zbunjen kako je uopće ovaj film dopušten u matičnoj mu državi. Sam redatelj tvrdi da mu nije bila namjera napraviti politički protkan film niti da je svjestan toga, ali nakon što pogledate film i njegove, ne tako suptilne, poruke, vidjet ćete i sami da redatelj vjerovatno ne želi priznati ne bi li platio glavom.

     Sama priča filma, zapravo više likovi, je veoma slična onoj Noć glupih mrtvaca (Shaun of the Dead, 2004.), sa manjim izmjenama. Juan je klošar bez posla, odavno rastavljen, otac kćerke koja jedva da priča sa njim, veteran rata u Angoli, veliki patriota. Njegov prijatelj Lazaro, glavni izvor humora u filmu, nije ništa bolji. Klošar, kao i Juan, dangubi skupa sa njim, samohrani otac sina po imenu Vladi California, koji pljačka turiste. Juan je također i švalerčina te odrađuje nekoliko komšinica u komšiluku, dok se seksualni život njegovog prijatelja svodi na slušanje Juanovih seksualnih avantura i eventualno voajerisanje sa krova. Nakon što se jednog dana na Kubi pojave zombiji, isprva ih mediji nazivaju disidentima i američkim plaćenicima koji žele svrgnuti politički režim na Kubi, a Juan u tome vidi dobru priliku za zarađivanje novca. Naime, on otvara agenciju koja se bavi „ubijanjem i uklanjanjem vaših najmilih za određenu sumu“. Ubacite uz već opisana dva zgubidana, njihovu djecu, Juanovu kćerku i Lazarovog sina, te transvestita prostitutku i njenog/njegovog svodnika, crnca veličine Mount Everesta, koji padne u nesvijest pri samom pogledu na krv, i dobit ćete jednu vrlo neobičnu skupinu koja prolazi kroz zgode od kojih ćete se itekako nasmijati. A kroz njihovu avanturu ćete spoznati i onu ružnu stranu Kube, uz onu lijepu, koja nam je poznata i od prije. Loši lijekovi, stalna propaganda i loši automobili su samo neke od stvari koje pokazuju koliko je život na Kubi zapravo loš, a nerijetki slogani, obično u vidu grafita na zidovima i plakatima, samo upotpunjavaju sliku.

     Odlična hemija između likova, odvaljeni likovi, crni humor, politička satira. To su samo neke od stvari koje ćete susresti u ovom filmu, koji uprkos svom niskom budžetu izgleda odlično. Odavno nisam gledao zombi film sa manjim budžetom, a boljim efektima. Ukoliko ste ljubitelj crnog humora, a usto volite i zombi filmove onda vam ga toplo preporučujem jer sam siguran da će vam se svidjeti.

The Walking Dead (2010)


The Walking Dead

ŽANR: drama/horor
TVORAC: Frank Darabont prema stripu The Walking Dead Roberta Kirkmana, Charlesa Adlarda i Tonyja Moorea
ULOGE: Andrew Lincoln, Jon Bernthal, Sarah Wayne Callies, Laurie Holden,
Jeffrey DeMunn, Steven Yeun, Chandler Riggs, Norman Reedus
ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 1. sezona 6 epizoda (45 min.), 2. sezona 13 epizoda (45 min.), 3. sezona 16 epizoda (45 min.)

     Mislim da je to bilo prije 4 godine kada sam se prvi put susreo sa stripom po imenu The Walking Dead i odmah sam se oduševio. Inače sam veliki fan zombi filmova, a posebno originalne trilogije velikog majstora Romera,  i svega što ima veza sa zombijima. Strip kao strip me je izbacio iz cipela već nakon nekoliko brojeva, što zbog jake priče i scenarija, što zbog toga što me podsjetio na naše europske stripove stilom crteža. U to vrijeme sam imao nekih 20-ak brojeva, ali sam se odmah bacio u potragu za ostalim. Sam početak je manje-više iskopiran početak genijalnog filma Dannyja Boylea 28 Dana poslije (28 Days Later, 2002.) iako Kirkman tvrdi da nikada nije gledao dotični film, ali nek’ mu bude. Vjerovat ćemo mu na riječ. Šalu na stranu, osim početka ovaj strip nema ništa slično sa spomenutim filmom osim možda same tematike preživljavanja u postapokaliptičnoj okolini.

     Kao što rekoh, nakon nekoliko brojeva sam se oduševio stripom. Ne samo zbog zombija, koji i nisu bili toliko bitni osim kao dio pozadinske priče o apokalipsi koja je zadesila čovječanstvo, već zbog dramatike, preživljavanja i odnosa među koje je Kirkman smislio. Jedina mana mu je ta što se ugledao na Georgea R.R. Martina pa ubija likove, čak i one omiljene čitateljima, vrlo brzo, taman kada nam prirastu srcu.

     Vraćamo se otprilike 2 godine unazad. Prvi put čujem vijesti da je Frank Darabont odlučio strip prebaciti na male ekrane u obliku serije. Nisam mogao vjerovati i gotovo sam skakao od sreće. Sam Frank Darabont, majstor filma, genije koji nam je podario fenomenalne filmove, tata-mata za ekranizacije i adaptacije, će biti scenarista i redatelj pilot epizode. Nema dalje. Glavni producenti su Frank Darabont, Gale Anne Hurd koja je stajala iza većine filmova Jamesa Camerona uključujući Terminatora (The Terminator, 1984.) i Osmi putnik 2 (Aliens, 1986.) te sam tvorac stripa Robert Kirkman. Zabava je mogla početi i tako dođe prva sezona. Samo šest epizoda. To me je malo pokolebalo, ali sjedoh da gledam prvu epizodu. I oduševih se. Početak odličan, a onda…

     Kvalitet serije je pao već na polovini prve sezone kada sam vidio u kojem se to pravcu počinje kretati. Na stranu to što se odmaklo od literarnog predloška, ali sve se počelo kretati stazom meksičke sapunice. Srećom, završilo se na vrijeme, barem sam ja tako mislio.

     Negdje usred predprodukcije druge sezone Darabont otpušta sve scenariste, a onda i sam diže ruke od projekta i odlazi. Navodno su scenaristi dobili prilike da rade na sopstvenim serijama, a Darabont je otišao da radi na filmovima i nema vremena za TV. Ma da. Još kad bi popušili to. I tako krenu druga sezona.

     Misleći da su se ponovo vratili na pravi trag sa pričom o preživljavanju i opstanku, o ljudima kao najvećim zvijerima i čudovištima usred zombi apokalipse, sjedoh da gledam i drugu sezonu i… Ništa. Zamalo se ne ubih od dosade. Kako je koja epizoda odmicala toliko mi se plakalo od jada jer novi scenaristi nemaju pojma šta rade. Serija se toliko odmakla od stripa da se više ne može ni prepoznati i pretvorila se u tursko-meksičku sapunjaru u kojoj je bitnije čije je dijete i ko je s kim spavao negoli kako preživjeti užas u kojem se nalaze. Što me podsjeti na još jedan debakl koji sam nažalost pogledao, a radi se o filmu Skyline (2010.).  Zaista sramotno. Vrhunac nemoći i nemaštovitosti scenarista predstavlja prošla epizoda kada su ubacili tako glup i nepotreban obrat. Naravno, govorim o Rickovoj supruzi koja odlazi da kaže svom suprugu i Glennu da požure i da se vrate sa Hershelom.

     Ne znam da li se zaista isplati nastaviti gledati ovo jer je ovo iz jedne drame o preživljavanju preraslo u sapunjaru sa nekakvim kvazi-romantičnim odnosima, bezidejno, dosadno, naporno. Mislim, u redu, sve i da hoćeš ne možeš napraviti identičnu adaptaciju stripa na TV-u ma koliko on nezavisan bio jer u stripu postoje takve stvari da ih ni HBO, pojam liberalnosti, ne bi stavio na ekran. Znam ja i da se ne mogu praviti tako vjerne adaptacije i, ruku na srce, to i ne očekujem, ali očekujem da mi date dramu o preživljavanju, a ne meksičku sapunjaru. Kad se samo sjetim nekih fenomenalnih dijelova iz stripa koji se najvjerovatnije nikada neće pojaviti u seriji kao što su ludi Gradonačelnik i cijela priča vezana za njega, pa onda Rickov nervni slom nakon smrti supruge kada komunicira sa njom preko telefona koji nosi sa sobom, pa kad mali Carl ubije drugo dijete jer je to smatrao prikladnom kaznom. Ma ima tu gomila toga, ali to, zahvaljujući pravcu kojim je ova serija krenula, nikada nećemo vidjeti na ekranu. Srećom, postoji strip i moja topla preporuka je da ga pročitate i ne trošite vrijeme na ovo. Doduše, ima ljudi kojima se svidjela mada ja, ali zaista, ne vidim razlog za to. Zašto se samo nisu ugledali na HBO i njihovu adaptaciju Igre prijestolja (Game of Thrones, 2011.) jer se tako prave adaptacije. Šteta što se Kirkman prodao za pare. I za kraj, mislim da je ovaj tip koji je napravio klip kojeg možete pogledati ispod sasvim dovoljno rekao o 2. sezoni ove serije.

 

TREĆA SEZONA

     Nakon što sam stao na 8. ili 9. epizodi druge sezone Živih mrtvaca rekao sam sebi da je ni u ludilu neću nastaviti gledati. Jednostavno previše dileme oko toga ko koga voli i čije je dijete. I tako sam propustio ostatak 2. sezone, a onda je došla 3. sezona koju sam također hladno propustio, a onda mi je došao prijatelj, čije mišljenje cijenim kada su filmovi i serije u pitanju jer nam se isto poklopi u 98 % slučajeva, i rekao mi da je u dahu pregledao 3. sezonu tj. one epizode do pauze. Ne moram ni reći da mu je 2. sezona bila živi očaj kao i meni, ali se uspio natjerati da je pogleda do kraja, doduše na fast forward 🙂 Zbog njegovih riječi odlučih dati seriji drugu priliku i oduševih se trećom sezonom. Guverner lud kao struja, kako i treba da bude, Rick prolupao, mali Carl također, konačno se svi ponašaju kako se i očekuje od njih. Čak i prvim epizodama eliminišu Lori koja je bila kamen spoticanja u drugoj sezoni. Baš sam se oduševio, a onda dođe duža pauza i vijest da je seriju napustio još jedan showrunner, čovjek zadužen za pravac kojim serija ide, Glenn Mazzara i nisam znao šta da očekujem u daljnjem toku jer je čovjek vodio seriju u 2. sezoni, a svi znamo kako je to ispalo, ali je prva polovina 3. sezone bila sjajna. Avaj, moje slutnje se obistiniše povratkom serije nakon duže pauze. Kao da gledamo drugu seriju, a ne onu dinamičnu seriju iz prve polovine. Šta se dođavola desilo? Opet se vraćaju nevjerovatnim deus ex machina rješenjima, koja su totalno bezidejna i neuvjerljiva. Pa zaista, ljudi, šta vam je? Zar nijedan scenarista u timu nema ni pola mozga? Postavlja se pitanje: “Kuda dalje, druže Asime?” Totalno sam razočaran drugom polovinom 3. sezone, a o finalu neću ni da pričam. Presmiješno. Nevjerovatno je i to da svaki lik zombija hladnokrvno pogodi u glavu na nekoliko desetina metara, ali kada je čovjek u pitanju, ne mogu ga ni okrznuti na nekoliko metara, a kamoli pogoditi i ubiti. Znači, 3. sezona počinje obećavajuće i razvaljuje, ali je pokvari onih nekoliko epizoda na kraju.

Outpost (2008)


ŽANR: akcija/horor
REŽIJA:  Steve Barker
SCENARIO: Rae Brunton
ULOGE: Ray Stevenson, Julian Wadham, Richard Brake, Michael Smiley, Enoch Frost, Paul Blair, Julian Rivett, Brett Fancy, Johnny Meres
ZEMLJA: Velika Britanija
TRAJANJE: 90 minuta

     U vrijeme kada sam pogledao ovaj film tek sam bio otkrio fenomenalnu HBO-ovu seriju Rim (Rome, 2005.) koju sam doslovno progutao u dan-dva, a onda sam je preporučio prijatelju koji je uradio isto. Jednog dana taj se isti prijatelj pojavio na mojim kućnim vratima sa DVD-om na čijem je omotu bio Ray Stevenson, nama drag glumac iz tek pregledanog Rima, dok su iza njega stajali neki njemački vojnici u zombi izdanju, a udarna rečenica je bila: Ne možeš ubiti ono što je već mrtvo. To i Stevenson su nas kupili. Mislim, gdje nećeš pogledati film sa takvim taglineom.

     Jaran ode kući da pogleda to “smeće” kako smo mislili, a onda me nazva u pola noći da mi kaže da je oduševljen filmom i da ga obavezno moram pogledati. Obzirom da nam se filmski ukusi i mišljenja poklope u 99 % slučajeva, poslušah ga i pogledah film i nazvah ga u gluho doba noći da mu javim kako je film ekstra.

    Predstraža (Outpost, 2008.) je mali horor film koji nam dolazi iz Velike Britanije, koja itekako zna iznenaditi po ovom pitanju. Sjetimo se samo odličnog uratka Neila Marshalla, inače njegovog redateljskog debija, Pseći vojnici (Dog Soldiers, 2002.) sa vukodlacima i grupici vojnika. U Predstraži nemamo vukodlake, ali imamo grupu plaćenika, nacistička eksperimentiranja sa okultnim i produkte tog eksperimentiranja. Svima onima koji su igrali prastaru igru Wolfenstein 3D iz 1992. i njene nove epizode Return to Castle Wolfenstein iz 2001. i Wolfenstein iz 2009. tematika će zvučati poznati. Uostalom, ne možete omašiti sa nacistima, okultizmom i zombijima. Sjetimo se samo norveškog zabavnog Mrtvog snijega (Død snø AKA Dead Snow, 2009.).

     U Predstraži se radnja vrti oko sumnjivog biznismena koji u nekoj neimenovanoj državi Istočne Evrope unajmi grupicu od 7 plaćenika koji bi ga trebali štititi dok on ulazi u napušteni nacistički bunker iz Drugog svjetskog rata i traži zaboravljene nacističke tajne. Bunker krije itekakvu tajnu, koja će ih koštati glave. Priča bez previše zapleta, koja niti ne igra na tu kartu već na kartu atmosfere sa finom dozom akcije.

    Iako je snimljen sa malim budžetom i relativno nepoznatim glumačkim imenima, Predstraža uspijeva ono na čemu mnogi veliki holivudski filmovi padnu, a to je donošenje istinski dobre atmosfere koja je krucijalna za ovakav film. Odlično dozirana akcija i horor. Za sve one koji vole pogledati dobar film o zombijima koji su pritom i nacisti, obavezno štivo. Trenutno je u pripremi i drugi dio, Outpost: Black Sun na kojem se vraćaju Steve Barker kao redatelj i koscenarista skupa sa Raeom Bruntonom, a govori se i o trećem nastavku. Ne znam koliko će to dobra donijeti, ali vidjet ćemo. Obično se franšiziranjem ovakvih filmova dobije niz lošijih filmova koji iz nastavka u nastavk tonu dublje, ali vidjet ćemo. Možda se ovdje iznenadimo. Doduše, ohrabrujuća je vijest ta da na nastavcima radi ista ekipa kao i na prvom dijelu. Interesantno je i spomenuti da su producenti filma, Arabella Croft i Kieran Parker, inače par, dignuli hipoteku na kući kako bi skupili 200.000 funti za produkciju filma, ali im se po svemu sudeći itekako isplatio.