Mad Max: Fury Road (2015)


Mad Max Fury Road (2015)

ŽANR: akcija/naučna fantastika
REŽIJA: George Miller
SCENARIO: George Miller, Brendan McCarthy, Nico Lathouris
ULOGE: Tom Hardy, Charlize Theron, Nicholas Hoult, Hugh Keays-Byrne, Rosie Huntington-Whiteley, Zoë Kravitz, Riley Keough
ZEMLJA: SAD/Australija
TRAJANJE: 120 min.

     Kada čujete da se radi novi nastavak u filmskoj franšizi, posebno tako voljenoj kao što je Pobješnjeli Max, postanete skeptični. Da li je to zaista potrebno? Da li je potrebno dirati nešto što se ne treba dirati? Stvar malo izvlači činjenica da se posla prihvatio čovjek koji je istu i započeo, George Miller, ali on je čovjek u godinama, a svi znamo da redatelji s godinama počinju snimati sve i svašta (Ridley Scott, gledamo u tebe). Onda čujete imena glumaca pa vam oko srca bude toplo. Možda to ipak ne bude toliki promašaj. A onda pogledate trailer i pustite slinu niz bradu. A onda pogledate film i ostanete širom razjapljenih usta, vilice spuštene do poda, radosni kao malo dijete u prodavnici igračaka, željni još koje minute filma.

     Kada je 1979. godine snimio Pobješnjelog Maxa (Mad Max, 1979.), tadašnji doktor u hitnoj pomoći, Miller vjerovatno nije ni sumnjao šta taj film predstavlja za njega. Taj film mu je otvorio sva vrata i započeo njegovu karijeru uspješnog redatelja. 30 godina nakon posljednjeg nastavka u serijalu, Pobješnjelog  Maxa 3 (Mad Max: Beyond the Thunderdome, 1985.), dolazi novi nastavak, Pobješnjeli Max: Divlja cesta (Mad Max: Fury Road, 2015.). Doduše, ulogu psihopatskog bivšeg policajca, sada lutalice pustopoljinom, Maxa, više ne igra Mel Gibson već Tom Hardy, ali veoma, veoma efektno. Do te mjere da je skinuo tikove i izraze lica Gibsona.

    Max luta australijskom pustopoljinom (u stvarnosti namibijska pustinja koja zaista vjerno dočarava postapokaliptični svijet), u potrazi za samoćom, progonjen svojim unutrašnjim demonima, u svom prepoznatljivom Interceptoru. Naravno, kako to obično biva, pustopoljina nije pretjerano prijateljski nastrojeni prema usamljenima lutalicama pa tako on skonča kao plijen Ratnih dječaka, bande fanatika predvođenih Immortan Joeom, kojeg glumi Hugh Keays-Byrne, isti glumac koji je prije nešto više od 35 godina utjelovio Toecuttera, glavnog negativca u Pobješnjelom Maxu. Pošto ga njegova krvna grupa čini univerzalnim donatorom, Max postaje Vreća krvi iz koje se napajaju bolesni Ratni dječaci.

     Imperator Furiosa, koju sjajno glumi Charlize Theron i koju onako obrijane glave mogu zamisliti kao novu Ellen Ripley, je najbolji zapovjednik Immortan Joea i njegova miljenica, ali ona ima svoje planove. Planove koji će je dovesti do starog doma, a sa povratkom domu će možda doći i iskupljenje i smiraj duše, koji joj toliko trebaju. Ti planovi se nikako ne poklapaju sa onima Immortan Joea, jer uključuju i njegov harem, pomno odabranih žena.

     Cisterna puna vode, majčinog mlijeka i žena, jedan zaluđeni, preporođeni dječak i Max na jednoj strani, a na drugoj tri bande pune gomile fanatika. Ono što slijedi su dva sata visokooktanske, adrenalinom nabijene, akcije prepune eksplozija i spektakularnih poteza kroz postapokaliptičnu pustoš. George Miller je baš dao sebi oduška na ovom filmu i pokazao je kako treba iskoristiti budžet od 150 miliona dolara. CGI je sveden na minimum, korišten tek tamo gdje treba naglasiti neke stvari, kao i za spektakularan prizor pustinjske oluje od kojeg će vam slina krenuti na usta. Nije samo to ono što će vas kupiti. Film je zaista sjajno režiran i montiran, muzika je odlična, gluma na zavidnom nivou iako je riječ o “običnoj akciji”.

     Možda će neko naći mane u scenariju i manjku priče, što je sasvim besmisleno. Priča je sasvim na mjestu, u maniru ostalih Pobješnjelih Maxova. Priča o osveti, pronalasku spokoja, neke vrste razrješenja i iskupljenja, bez puno dijaloga. Naravno, ima tu i malo kritike na društvo te još pokoja pametna, skrivena ispod silne akcije. Tako da zaista nema potrebe tražiti mane u scenariju, jer je to u ovakvom filmu zaista traženje dlake u jajetu.

     Odlično režirana, visokooktanska akcija koja jednostavno traži da se pogleda više puta. Zaredom, ako je moguće. Milleru, prokletniče, daj nam još Pobješnjelog Maxa!

Advertisements

This Means War (2012)


ŽANR: akcija/komedija/romansa
REŽIJA: McG
SCENARIO: Timothy Dowling, Simon Kinberg
ULOGE: Reese Witherspoon, Chris Pine, Tom Hardy, Til Schweiger, Angela Bassett
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 97 min./104 min. Unrated verzija

     Zapleti skoro svih rom-komova (popularna skraćenica za romantična komedija) su vrlo jednostavni i po pravilu su gotovo identični te se vode onom starom: dečko/djevojka upozna djevojku/dečka, dečko/djevojka se zaljubi u djevojku/dečka, počne veza, nešto se desi, oni se raziđu da bi na kraju shvatili da ne mogu jedno bez drugog i da sebi znače sve na svijetu i dobijemo bijelo vjenčanje na litici iznad mora uz pjev dječijeg hora i puštanje golubica i tako to na tu temu. Meni lično takvi zapleti, ako ih možemo tako nazvat, ne smetaju, i samo je stvar redatelja i glumaca na koji će to način izvesti te popraviti ili pogoršati situaciju.

     Neka najbolji pobijedi (This Means War, 2012.) je varijacija na temu. Naime, u standarni rom-kom je ubačen i špijunsko-akcioni element te se tako zadovoljavaju potrebe i žena koje pate za romantikom te muškaraca koji opet pate za akcijom, je li. Kako to sve skupa šljaka? Po internetu ćete pronaći brojne kritike, zapravo gotovo svi su jednoglasni u tome, da je ovaj film loš. Loš? Ne toliko. Dobar? Ne baš. Zlatna sredina. Zapravo, dobijete baš ono što i očekujete od ovakvog filma.

     Što se tiče priče već iz samog postera i naslova možete zaključiti šta je pisac htio da kaže. FDR (Pine) i Tuck (Hardy) su dvojica CIA-inih agenata koji igrom slučaja upoznaju Lauren (Whiterspoon), Tuck preko agencije za upoznavanje, a FDR u videoteci nakon njenog sastanka sa Tuckom. Tuck je onako povučeni romantičar, koji iza sebe ima već jedan propali brak i dijete, a FDR je ženskaroš koji mijenja žene češće nego čarape. Obzirom da se Lauren obojica svide, a oni to saznaju, oni se počinju nadmetati ko će prije osvojiti djevojku koristeći resurse CIA-e pod isprikom da rade na slučaju Heinrich. Heinrich (Schweiger) je inače ubačen kao pozadinska priča koja će imati utjecaja na daljnju priču te pomoći u rješavanju dileme kome će pripasti djevojka.

     Za režiju je bio zadužen McG, čovjek koji se ne može pohvaliti bogzna kakvim filmovima. Ovo mu je tek peti film, a prije toga je radio Charliejeve Anđele (Charlie's Angels, 2000.), Charliejeve Anđele 2: Punom brzinom (Charlie's Angels: Full Throttle, 2003.) te sportsku dramu Mi smo Marshall (We Are Marshall, 2006.) i totalno nepotrebnog Terminatora: Spasenje (Terminator Salvation, 2009.). Prije nego je počeo raditi na filmovima, radio je muzičke spotove, pa već otprilike možete znati kakav vas stil režije očekuje. Mada,  jedan je Michael Bay 🙂 Znači, brza, pomalo konfuzna režija kad je akcija u pitanju, ništa posebno. Glumci su svoj posao odradili skroz solidno s tim da se umjesto Reese mogla ubaciti i neka druga ženska (ne Kate Hudson i Rachel McAdams) jer ih u Hollywoodu itekako ima. Nekako mi nema smisla da se dva lafa toliko makljaju oko nje. Pine i Hardy, šta reći za njih osim da bi mogli napraviti neku dobru buddy cop komediju. Imaju sasvim dobar odnos mada, ruku na srce, ovakav film Hardyju nije trebao u repertoaru jer je on glumac velikog kalibra, ali pošto svaki velikan ima barem jedan film u svom repertoaru, a volio bi da ga nema, onda mu se može oprostiti. Doduše, nekako mi ne liči na povučenog romantičara i oca koji pati za sinom uz imidž koji gaji u filmu. Mogli su to malo bolje odraditi, ali šta je tu je. Cijeli film je podređen jednoj laganoj zabavi i treba ga gledati kao takvog i nikako drugačije.

     Neka bolji pobijedi niti je originalan niti je nešto novo, ali takvo nešto ne možemo ni očekivati od Hollywooda. Gledao sam i puno bolje, ali i puno lošije rom-komove, a ovaj itekako može proći u odnosu na one loše kakve nam znaju servirati. Meni je žao što se Schweiger, meni inače pravo drag lik, ne pojavljuje malo više, ali Bože moj. Ukratko, film koji ćete pogledati, zabaviti se, isključiti ga i vjerovatno ga zaboraviti do sutra, ali mislim da njegovi tvorci i nisu imali nešto više na umu kada su ga snimali.

Tinker Tailor Soldier Spy (2011)


ŽANR: triler
REŽIJA: Tomas Alfredson
SCENARIO: Bridget O'Connor, Peter Straughan po romanu Tinker, Tailor, Soldier, Spy Johna le Carréa
ULOGE: Gary Oldman, Colin Firth, Tom Hardy, John Hurt, Toby Jones, Mark Strong, Benedict Cumberbatch, Ciarán Hinds
ZEMLJA: Ujedinjeno Kraljevstvo/Francuska
TRAJANJE: 127 minuta

     Živjeti u doba Hladnog rata i te stalne napetosti između Istoka i Zapada je imalo i svojih prednosti. U toj silnoj paranoji, neki su pronašli i načina da to iskoriste u svoju korist i zarade koju kintu, a John le Carré je bio jedan od njih. Početkom ‘60-ih godina prošlog stoljeća je radio za MI6 i počeo je pisati romane, a nakon što je 1963. izdao svoj treći roman Špijun koji je došao sa hladnoće (The Spy Who Came in from the Cold), koji je doživio veliki uspjeh, čovjek je ostavio svoje špijunske spravice u ormar, napustio MI6 i počeo se baviti pisanjem. Dvije godine poslije došla je i ekranizacija Špijuna koji je došao sa hladnoće (The Spy Who Came in from the Cold, 1965.) sa legendardnim Richardom Burtonom u glavnoj ulozi. Može se reći da je poslije toga le Carré ušao u legendu te se i dan-danas smatra jednim od najboljih pisaca špijunske tematike u svijetu.

Continue reading “Tinker Tailor Soldier Spy (2011)”

Warrior (2011)


ŽANR: sportska drama
REŽIJA:  Gavin O'Connor
SCENARIO: Gavin O'Connor, Cliff Dorfman, Anthony Tambakis
ULOGE: Tom Hardy, Joel Edgerton, Nick Nolte, Jennifer Morrison, Frank Grillo
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 140 minuta

     Nisam neki obožavatelj sportskih drama, ali se mogu pogledati s vremena na vrijeme, a ovaj sam odlučio pogledati čisto radi glumačke postave, a onda i zbog raznoraznih dobrih, ali i loših, komentara koji su se počeli pojavljivati. Mislim da mi je najbolji film ove prirode Eastwoodov Djevojka od milion dolara (Million Dollar Baby, 2004.) koji je me doslovno razbucao nakon što sam ga pogledao i čisto sumnjam da će mu iko ikada prići, ali mislim da to O'Connorov Ratnik to niti ne pokušava, ali isto tako mislim da bi O'Connor želio ove godine omastiti brk jednim Oscarom. Vidjet ćemo.

     Priča se bavi odnosom dva otuđena brata i njihovog oca, bivšeg alkoholičara, smještena u adrenalinski svijet mješovitih borilačkih vještina. Mlađi brat, Tommy (Hardy) je pobjegao od oca sa majkom prije 14 godina i od tada se nije vratio kući. Stariji brat, Brendon (Edgerton) je ostao u Pittsburghu, sa svojom tadašnjom djevojkom, sadašnjom suprugom Tess (Morrison), ali je otišao od oca. Njihov otac Paddy (Nolte) je sada izliječeni alkoholičar kojem se bliži 1000. dan otriježnjenosti kada se na njegovim vratima pojavljuje Tommy koji želi da ga trenira za turnir gdje je glavna nagrada 5 miliona dolara. Brendon ima problema sa novcem, u dugovima je do guše i krišom od supruge, se ponovo vraća borilačkim turnirima za sitne pare, a onda mu se pruža prilika da učestvuje na istom turniru kao i brat.

     Zaista sjajan film sa odličnom glumom svih, a posebno Hardyja koji naprosto zrači bijesom i očekujete da iskoči iz ekrana svakog trena i skine vam glavu sa ramena i fenomenalnog Noltea, koji kao da je stvoren za ovu ulogu. Mislim da bi mu ove godine mogao leći Oscar u vitrinu. Mala zamjerka ide na pozadinsku porodičnu priču koja se još malo mogla razraditi, a ovako nam je O'Connor daje na kašičice te na neizbježnu patetiku, ali nje uvijek ima u ovakvim filmovima pa bi bilo čudno gledati ga bez nje. Ukoliko volite finu sportsku dramu definitivno preporuka.