Jack Reacher: Never Go Back (2016)


jack_reacher_never_go_back_2016

ŽANR: akcija, triler
REŽIJA: Edward Zwick
SCENARIO: Richard Wenk, Edward Zwick, Marshall Herskovitz prema romanu Never Go Back Leeja Childa
ULOGE: Tom Cruise, Cobie Smulders, Aldis Hodge, Patrick Heusinger, Danika Yarosh, Robert Knepper
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 118 min.

     Treba imati veoma, veoma hrabar pa pokušati prebaciti serijal petparačkih romana u filmski serijal sa velikim glumačkim imenima. Pokušavano je to više puta prije, ali obično se sve završavalo na serijalu TV filmova, gdje je, ako ćemo iskreno, takvim filmovima i jeste mjesto. Literarni predlošci korišteni za takve filmove su obično veoma jeftini, stilski, i nemaju nikakve vrijednosti. To su obični komercijalni petparački romani zaduženi da autoru donesu laku zaradu, a čitateljima lagano štivo i zabavu.

Nastavi čitati “Jack Reacher: Never Go Back (2016)”

Edge of Tomorrow (2014)


edge_of_tomorrow_ver5_xlg

ŽANR: akcija/naučna fantastika
REŽIJA: Doug Liman
SCENARIO: Christopher McQuarrie, Jez Butterworth, John-Henry Butterworth prema romanu All You Need Is Kill Hiroshija Sakurazakija
ULOGE: Tom Cruise, Emily Blunt, Bill Paxton, Brendan Gleeson, Kick Gurry, Dragomir Mršić
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 113 min.

     Putovanje kroz vrijeme, vremenska petlja, invazija vanzemaljaca, sve su to već uveliko ižvakane teme, što u književnosti, što na filmskom platnu, ali kada se skupi ekipa mala, ali odabrana, čak i sažvakane stvari mogu djelovati svježe i zabavno. Na rubu budućnosti (Edge of Tomorrow, 2014.) je sjajan primjer toga. Uzmite naučnofantastični roman All You Need Is Kill japanskog autora Hiroshija Sakurazakija, prilagodite ga zapadnoj publici, stavite Toma Cruisea kao glavnog glumca i ljupku Emily Blunt kao glavnu glumicu, a režiju predajte Dougu Limanu, čovjeku koji zna napraviti dobru akciju i dobit ćete jedan od najzabavnijih blockbustera 2014., a i jedan od boljih naučnofantastičnih filmova u posljednje vrijeme.

    Radnja romana All You Need Is Kill je smještena u Japan, posljednje uporište čovječanstva pred najezdom vanzemaljaca dok je radnja filma smještena u zapadnu Evropu, tačnije Normandiju, gdje se jasno vidi da su se scenaristi potrudili predočiti historijski Dan D iz 1944. u blisku nam budućnost. I dok su nacisti uveliko počeli gubiti na svim frontovima do Dana D, u filmu vanzemaljci znaju tek za jedan poraz, koji daje naslutiti da se plima rata promijenila i da se sreća osmjehnula čovječanstvu. Iskrcavanjem na Normandiju započinje najveća ofanziva u tom ratu, čovječanstvo gotovo sve svoje snage baca tu ne bi li se jednom za sva vremena riješili vanzemaljaca.

     U silnom tom haosu se nađe major William Cage, oficir američke vojske zadužen za marketing i odnose sa javnošću, sada uhapšen i poslan na prve linije. Nesposoban i neiskusan, on gine već u prvoj akciji samo da bi se probudio u bazi odakle je i krenuo. Uskoro, on shvata da je nekako vrijeme vraćeno unazad i da je taj dan resetovan, a na njemu je da otkrije zašto. I tako, dok gine samo da bi mu se dan ponovo resetovao, Cage upoznaje narednicu Ritu Vrataski, poznatiju i kao Oklopljena kučka i Anđeo Verdunea, koja mu otkriva da je i ona imala istu tu sposobnost dok je nije izgubila. Kako stvari stoje, ta Cageova sposobnost resetovanja dana je jedina šansa čovječanstva za pobjedu i moraju je iskoristiti prije nego je Cage izgubi, ali Cage je neiskusan i krajnje nesposoban što otežava stvari i smanjuje šansu za pobjedu.

     Da se razumijemo, ovo je vrsta filmova u kojoj gluma nije na prvom mjestu, ali su svi glumci sjajni. Bill Paxton je posebno uživao u svojoj ulozi, što se jasno vidi iz njegovog performansa. Cruise kao Cage je sjajan, šarmantan kada treba to da bude, smotan u borbi, i iz dana u dan, iz smrti u smrt, postaje zreliji, bolji. Bluntica je pomalo promašena. Nije da je ona loše odglumila, ali mi je previše nježna i slatkasta da bi glumila neku heroinu u metalnom egzoskeletu i mačem od dva metra. Kate Beckinsale bi bila puno bolji izbor. A Doug Liman je svojom sjajnom režijom i prožimanjem humora kroz cijeli film, uspio napraviti sjajnu atmosferu.

     Na rubu budućnosti u neku ruku predstavlja možda i najbolju adaptaciju video igara, iako nije baziran ni na jednoj igri, ali je Sakurazaki strastveni gamer pa je igrajući igrice, ginuvši iznova i iznova, stalno učeći na sopstvenim greškama, i došao na ideju za roman. Ako i sami spadate u gamere, svakako ćete to osjetiti gledajući ovaj film. Ukoliko niste, zabavit ćete se i bez toga.

Jack Reacher (2012)


Jack Reacher (2012)

ŽANR: akcija/triler
REŽIJA: Christopher McQuarrie
SCENARIO: Christopher McQuarrie prema romanu One Shot Leeja Childa
ULOGE: Tom Cruise, Rosamund Pike, Richard Jenkins, Werner Herzog, David Oyelowo, Robert Duvall
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 130 min.

     Ma koliko u svijetu filma bilo serijala o akcionim junacima, ne škodi dobiti novi, posebno ako je kvalitetno urađen. Tako smo vremenom dobili Jamesa Bonda, Jasona Bournea, Carla Hamiltona, Johna McClanea, Ethana Hunta i mnoge druge, poznate i one manje poznate akcione junake. Gotovo svi imaju jednu zajedničku tačku, a to je da su nastali prema književnom predlošku. Često se dešavalo da filmske verzije tih likova prerastu književnu verziju. Najbolji primjer za to je James Bond, koji je vremenom postao ikona u svakom smislu te riječi.

     Pošto smo pretprošle godine imali povratak Ethana Hawka u sjajnoj akciji, Nemoguća misija: Protokol Duh (Mission: Impossible Ghost Protocol, 2011.), a prošle godine smo imali povratke Jamesa Bonda u, ništa manje sjajnom, Skyfallu (2012.) te Carla Hamiltona u Hamiltonu: U interesu nacije (Hamilton: I nationens intresse AKA Hamilton: In the Interest of the Nation, 2012.) kao i jadni pokušaj začetka novog serijala nakon sjajne trilogije o Jasonu Bourneu u vidu Bourenovog nasljeđa (The Bourne Legacy, 2012.)  došlo je vrijeme na novog akcionog junaka. Riječ je o Jacku Reacheru, glavnom liku serijala romana britanskog pisca Jima Granta, poznatijeg kao Leeja Childa. U ovom slučaju riječ je konkretno o adaptaciji romana Jedan hitac (One shot) kojeg možete kupiti po mizernoj cijeni od 5 KM, a koliko čujem debelo se isplati kupiti ga. Teret glavne uloge je na sebe preuzeo Tom Cruise, što je u samom početku izazvalo burnu reakciju kod ljubitelja Jacka Reachera jer je lik u knjizi div, a Cruise “scijentološki patuljak”, ali je sam Grant odobrio Toma Cruisea rekavši za njega da je veličina nebitna, već performans (ovo je donekle preneseno značenje njegove izjave) što se na kraju ispostavilo kao tačno.

      Režije i scenarija se prihvatio Christopher McQuarrie, čovjek koji ima odličan pedigre kad je u pitanju pisanje trilera, a ne ide mu ni režija loše iako mu je ovo tek drugi film po tom pitanju. Inače, McQuarrieju i Cruiseu je ovo druga saradnja nakon Operacije Valkira (Valkyrie, 2008.), a kako se čini neće biti posljednja jer je McQuarrie dobio posao redatelja i scenariste na novom dijelu Nemoguće misije što me jako raduje. Kada na filmu imate dva imena poput ovog dvojca, a znate da obojica isporuče odlične trilere, dodajte tome glumačka imena poput Richarda Jenkinsa, Roberta Duvalla i Wernera Herzoga (dobro, on je poznatiji kao redatelj, ali je svejedno zvučno ime) i dobit ćete jedan veoma zanimljiv triler dopadljive priče koja vam malo zaposli i sive ćelije i moždane vijuge, brzog ritma, odličnog Cruiseovog Reachera, čovjeka koji zna samo za pravdu i ne interesuju ga zakoni, uz dobru pratnju ostalih glumaca. Doduše, Herzog mi je nekako totalno neiskorišten jer je čovjek, onoliko koliko se pojavljuje u filmu, sjajan kao negativac, ruski mafijaš, jedan od onih koji su preživjeli sibiriske zatvore zahvaljujući svojoj snalažljivosti. Svaka čast i onome ko stavi Jaija Courtneyja u ulogu negativca jer mi je lik apsolutna ljiga i bio sam presretan kad Cruise pomete pod s njim.

     Koliko sam mogao vidjeti, film se donekle razlikuje od knjige, ali je kostur priče ostao isti. Neka mi ne zamjere oni koji su čitali knjigu. Ja još uvijek nisam, a imam je u planu već duže vremena. Dijelovi koji su izbačeni su vjerovatno izbačeni iz razloga ritma priče jer bi, vjerujem, malo zagušili radnju i ne bi mogli stati u tih 130 minuta filma. Valja reći da je McQuarrie odradio dobar posao s režijom, ubacujući nekoliko zanimljivih scena, ali i neizbježnu trku automobilima koju je Tom Cruise lično odradio, bez pomoći kaskadera.

    Doduše, nekima će biti smiješno vidjeti niskog Toma Cruisea u tuči protiv petorice likova, ali kako Grant reče, on je sjajna personifikacija sile koju predstavlja Jack Reacher. Jack Reacher je jedan zaista dobar akcioni triler, a ako ima Boga i malo pameti u glavama holivudskih producenata, vidjet ćemo i njegov nastavak.

Mission: Impossible – Ghost Protocol (2011)


ŽANR: akcija/triler/fantazija
REŽIJA: Brad Bird
SCENARIO: Josh Appelbaum, Andre Nemec
ULOGE: Tom Cruise, Jeremy Renner, Simon Pegg, Paula Patton, Miraj Grbic
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 133 minute

     U nedostatku Jamesa Bonda, koji je svakako postao suvise tehnički i suviše ‘ubij sve i vrati se sam’, nova Misija nemoguće će vam uprazniti ‘glad’ za takvom vrstom filmske zabave. Večeras sam se baš ‘nakanio’ da odem u kino i da obratim pažnju na filmski uradak direktno iz Tom Cruisove produkcije, i iskreno, da mi je neko rekao prije toga da ću više od dva sata da sjedim i gledam ovaj film, ne bih otišao. Ali šta je tu je. Možda nisam kompetentan da pišem o ovom filmu, jer treći dio sam hladno, al’ baš, hladno preskočio, ipak ću reći riječ-dvije.

     Radnja filma se dešava svuda po malo. Od Budimpešte, Moskve pa do Indije. I redom sve se hladno diže u zrak. Uglavnom, imate našu ekipu protiv njihove ekipe. Naša ekipa je klasika, dok njihova ekipa je sačinjena od psihotičnih likova, ovaj put glavnog lika iz Švedske (mislim Švedske, ljudi nisu ratovali 400 godina) koji hoće zemlju lagano i estetski da dovede u okruženje Fallout sage. Ono, fol, ukradem šifre za lansiranje nuklearnih bojevih glava, raznesem Kremlj, izradim glavne junake, da oni ispadnu krivi i svi sretni. Tema koja je prežvakana hiljadu puta. Uglavnom, naša ekipa pokušava da to spriječi. Platih 6 KM, ukočih se u stolici, i eto. Pogledah još jednu Misiju nemoguće.

     Nezaobilazno je primjetiti da je naš glavni junak izmijenio 28 automobila BMW, koji je očigledno sponzor ovoga filma, a ko im je odijela radio, to ne znam, ali jedno plavo koje Tom Cruise nosi u sceni u Dubaiju je vrh vrhova. I uglavnom su Srbi uvijek negativci u popratnim pričama, tako da je ovdje Tom Cruise svojeručno ubio njih šest u Hrvatskoj, nedavno, gdje mu je žena nestala i poginula (valjda je to ona seka što mu deaktivira bombu u glavi u prošlom nastavku, kojeg nisam gledao).

     Ovim putem moram izraziti nezadovoljstvo prema kolektivu najvećeg filmskog portala http://www.imdb.com, gdje su dozvolili da ocjena ovoga filma bude cijelih 8.0, za sada. Nigdje veze.

Uglavnom, da zaključimo (jer nije baš da je neki film pa da sada elaborat pišem), mogli smo i bez ovoga.

     Jedna od pravo pozitivnih strana ovoga filma je i uloga, ‘našeg’ Miraja Grbića, koji je definitivno zasjenio čitavu ekipu. Lično, ja bih mu Oscara dao. Čovjek je prejak. Tom je pored njega k'o trafikant. To, Miraje, kralju!

by: Rick Blaine