Prometheus (2012)


ŽANR: naučna fantastika
REŽIJA: Ridley Scott
SCENARIO: Jon Spaihts, Damon Lindelof
ULOGE: Noomi Rapace, Michael Fassbender,Guy Pearce, Idris Elba, Logan Marshall-Green, Charlize Theron
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 124 min.

     Kada čujete da se čovjek koji je svojim prvim radovima postavio neke nove standarde u žanru naučno-fantastičnog i horor filma u Osmom putniku (Alien, 1979.) i Istrebljivač (Blade Runner, 1982.) odlučio vratiti svojim počecima i u svijet Osmog putnika, srce vam počne jače udarati, a lijeva strana tijela vam počne trnuti i kočiti se i mislite da ćete dobiti srčani udar. Naravno, riječ je o Ridleyju Scottu, čovjeku koji nam je podario sjajne filmove tokom svoje duge karijete. Prosto nisam mogao vjerovati kada sam pročitao vijest da je Ridley Scott odlučio snimiti prequel neponovljivom Osmom putniku i to u dva dijela. Još kada je rekao da je riječ o porijeklu Svemirskog džokeja (Space Jockey), ljudi koji su gledali Osmog putnika znaju da je riječ o divovskom mrtvom pilotu kojeg pronađu u nepoznatoj letjelici, bio sam ushićen. Ali kako je vrijeme prolazilo, priča se promijenila. To više nije bio prequel Osmom putniku, već neko putovanje čovjeka u svemir da bi odgovorio na pitanja ko smo, odakle smo i kako smo postali, te naš susret sa našim tvorcima, ali smješten u univerzum Osmog putnika. U redu, pomislio sam. Možda ni to neće biti loše. Zvuči dobro, malo moralno i vjerski diskutabilno, što će zasigurno podići tenzije i podijeliti publiku. U redu, progutat ću to. Uostalom, rekao sam sebi. To je Ridley Scott, u igri su ipak Svemirski džokej i vanzemaljci sa ladicom u ustima i kiselinom umjesto krvi, a i strašna glumačka postava. Nema fule, zar ne? A onda sam pogledao ono nepotrebno zlo od Crnihsati (The Darkest Hours, 2011.) i vidjeh da je isti scenarista, nesretni Jon Spaihts radio i scenario za Prometeja (Prometheus, 2012.). To smrdi na loše. Ma koliko Ridley bio dobar redatelj nema šanse da izvuče film ako je scenario upola loš koliko i onaj za Mračne sate. Onda pročitah da je doveden Damon Lindelof, autor izvikanih Izgubljenih (Lost, 2004.-2010.), serije koja mi nikada nije legla, da prepravi scenario pa rekoh, možda ipak bude nešto od toga. Dođe i trailer koji me nafura sa onom muzikom i vizuelno fenomenalnim scenama i moja nada za ovaj film se ponovo uzdiše. Ipak mu ima spasa, a onda dođe i gledanje i…

     I tu se razočarah. Ne zato što je film loš, nije toliko koliko ga mnogi pljuju. Ali kada uzmete u obzir od koga dolazi i marketinško nafuravanje mjesecima unaprijed, očekujete barem nešto upola dobro kao što je to bio Osmi putnik. Najveća mana samog filma je loš scenario, prepun rupa i nelogičnosti. Umjesto da dobijemo odgovore na pitanja koja nam film predstavi na početku, mi do samog kraja ne dobijemo ništa osim još novih pitanja. Valjda to čuvaju za više nego očigledan nastavak. To bih im i mogao oprostiti, ali rupe koje se pojavljuju jednostavno paraju zdrav razum, a o nelogičnom ponašanju likova da ne govorim. Što se tiče samih likova i njihovog razvoja, za film od debela 2 sata gotovo da i nema njihovog razvoja, osim donekle Ripley… pardon, Elizabeth Shaw, koja bi trebala postati nova heroina, davno zatučenog serijala i to tupim predmetom u potiljak, a onda su ga Paul W.S. Anderson i braća Strause dotukli na podu sa svojim crossoveromima sa Predatorom. I šta im treba da znači onaj izgled likova? Zar likovi, koji važe za stručnjake iz svojih branši, izgledaju onako i ponašaju se onako? Stvarno?

     Na stranu te silne rupe i nelogičnosti, ali je i Scott zakazao. Nema tu tempa, neke bolje atmosfere niti nečeg po čemu bi izdvojili jedan od najiščekivanijih filmova 2012. Doduše, vizuelno film odlično izgleda, a drago mi je i što je Scott obnovio saradnju sa H.R. Gigerom, čovjekom koji je bio zadužen za vizuelni izgled Osmog putnika i onu ladicu iz usta 🙂 Njegov rad je i više nego prepoznatljiv u filmu. Tu je i gluma Michaela Fassbendera, čiji je android David jezovito stvaran.

     Scottu i možemo prijeći preko ovih stvari. Čovjek je star i nije više isti kakav je bio prije skoro 40 godina. Ali zašto su Spaihts i Lindeloff napisali onako loš scenario? Koji je njihov izgovor? Ako Lindeloff, skupa sa J.J. Abramsom, slovi za nekakvog wunderkinda u Hollywoodu, zašto nije napisao bolji scenario?

     Sve u svemu, možemo komotno reći da je film, ako ga posmatrate kao SF film nekog anominusa, ispao kao prolazan naučno-fantastični film, ali ako ga posmatrate kao povratak korijenima velikog Ridleyja Scotta, možete samo ostati razočarani viđenim i nadati se da će nastavkom popraviti dojam.

     Moram naglasiti i to da sam pogledao izrezane scene iz filma koje nisu dospjele u verziju koju smo mogli gledati u kino i na kućnim medijima. Ima ih nešto više od pola sata i pogledavši njih, pitam se zašto su ih isjekli iz filma? 80% tih scena bi donekle popunilo rupe u filmu i popravilo krajnji dojam, ne previše, ali donekle da. Ukoliko imate priliku pogledate ih, pogledajte ih nakon filma pa ćete vidjeti i sami da bi bilo bolje da su određene scene zadržali u prvobitnom obliku.

Advertisements

Blade Runner (1982)


ŽANR: SF/triler/noir
REŽIJA: Ridley Scott
SCENARIO: Hampton Fancher, David Peoples prema romanu Do Androids Dream of Electric Sheep? Philipa K. Dicka
ULOGE: Harrison Ford, Rutger Hauer, Sean Young, Edward James Olmos, Daryl Hannah, M. Emmet Walsh
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 116 minuta (originalna kino verzija)/116 minuta (Director's Cut verzija)/117 minuta (The Final Cut verzija)

     Pisati blog o filmu i pisati kojekave preporuke, recenzije ako hoćete, a ne spomenuti jedan od najboljih filmova svih vremena bi bilo totalno svetogrđe. Naravno, ovo je samo jedan od starijih filmova kojih ću se dotaknuti čisto iz razloga da bi ih oni koji ih nisu gledali pogledali, a oni koji su ih gledali da bi se podsjetili starog gradiva.

     Odakle početi i šta uopće reći za jedan od najboljih filmova svih vremena, a da nije već rečeno? Pokušat ću biti što kraći jer ako se raspišem o ovom filmu pitanje je gdje ću se zaustaviti. Prvi put kada sam gledao Istrebljivača (Blade Runner, 1982) još uvijek sam bio tek klinac, ali me je film privukao i tako je rođena jedna posebna ljubav. Od tada pokušavam da ga pogledam barem jednom godišnje.

     Istrebljivač je poznat i bitan po više stvari. Prije svega, to je prva ekranizacija nekog djela velikog SF autora Philipa K. Dicka, zapravo ovo je više adaptacija njegovog romana Sanjaju li androidi električne ovce? (Do Androids Dream of Electric Sheep?, 1968) što je poslije otvorilo pravu lavinu adaptacija njegovih djela, što on nažalost nikada nije dočekao jer je umro nemalo prije premijere Istrebljivača. Zatim, to je jedan od filmova koji je ostavio neizbrisiv trag na cjelokupnu kulturu počev od filma, književnosti, video igara, muzike. U vrijeme kada je izašao bio je neshvaćen od strane publike i bio je pravi mućak na kino blagajnama zaradivši tek nešto malo više od svog budžeta, ali je vremenom stekao, s pravom, kultni status i sada predstavlja neizostavno štivo svakog iole ozbiljnog filmofila.

     Distopijski futuristički neo-noir svijet Istrebljivača je plod mašte Philipa K. Dicka koji ga je opisao u svojoj knjizi i Ridleyja Scotta, tada mladog redatelja kojem je to bio tek treći film. Los Angeles je mračan, zagušljiv, pretrpan ljudima, osvijetljen neonskim reklamama, tmuran i opasan. Rick Deckard (Ford) je bio istrebljivač, poseban policajac koji je zadužen za lov na odbjegle androide i bio je najbolji u svom poslu. Jednu večer, njegov bivši šef Bryant (M. Emmet Walsh) mu nudi posao da ulovi pet odbjeglih androida posljednje generacije, Nexus 6. Deckard se nećka, ali nakon Bryantove prijetnje ipak pristaje. Tako počinje njegova istraga koja će ga natjerati da sumnja u sve, pa čak i u samog sebe i svoje porijeklo. Ne bih više želio pisati o radnji jer ne želim previše otkrivati onima koji nisu gledali.

     Počev od prve minute, ovaj film će vas naprosto usisati u svoj svijet i hipnotisati vas i neće vas puštati do samog kraja. Za to je zaslužna Scottova vizuelna prezentacija i atmosfera, ali i božanski soundtrack grčkog majstora Vangelisa. Klasik kojeg zaista treba pogledati ukoliko niste, a i ako jeste, pogledajte ga opet. Nećete požaliti.

     Jedan sjajan članak o Istrebljivaču možete pročitati na blogu kolege Deckarda na njegovom blogu ovdje.

Izašao prvi trailer za Scottovog Prometheusa


     Kao što već sigurno znate Prometheus je novi film Ridleyja Scotta, koji je isprva trebao biti prequel Alienu iz 1979., ali je na kraju pretvoren u samostalan film koji je smješten u svijet iz Aliena i nema nikakvih veza sa likovima koji su spominjani u Alien serijalu.

     Priča Prometheusa će se baviti svemirskim džokejom (space jockey), onim masivnim likom kojeg pronađu u olupini svemirskog broda na planeti LV-426 u Alienu iz 1979. Grupa astronauta odlazi na nepoznatu planetu u potragu za porijeklom ljudskog roda, ali ono što će pronaći će možda donijeti njegov kraj.

     Scott i ovaj put sarađuje sa H.R. Gigerom, švicarskim umjetnikom, odgovornim za dizajn omiljenih nam vanzemaljaca sa ustima koja izbacuju ladicu i Scott obećava da će Xenomorphi (naziv za vanzemaljce sa ustima koja izbacuju ladicu) biti mnogo veći nego što smo na njih navikli u prethodnim filmovima.

     Odlična glumačka ekipa koju sačinjavaju Noomi Rapace, Michael Fassbender, Guy Pearce, Idris Elba, Logan Marshall-Green, Charlize Theron, Patrick Wilson i drugi, te veliki majstor Ridley Scott nam obećavaju strašno dobar film. Doduše, sudeći prema traileru, neće biti toliko klaustrofobičan poput Scottovog Aliena, ali ima itekako dobru atmosferu. Jedva čekam juni sljedeće godine.