The Siege of Jadotville (2016)


Siege of Jadotville (2016)

ŽANR: akcija/drama/historijski
REŽIJA: Richie Smyth
SCENARIO: Kevin Brodbin prema istoimenoj knjizi Declana Powera
ULOGE: Jamie Dornan, Mark Strong, Mikael Persbrandt, Jason O'Mara, Danny Sapani, Michael McElhatton, Guillaume Canet
ZEMLJA: Irska/Južna Afrika
TRAJANJE: 108 minuta

Kroz historiju je vođeno na stotine ratova i hiljade bitki. Mnoge od njih su ekranizovane i heroji u njima su opjevani i slavljeni, ali šta je s onim bitkama koje su vođene, a njihovi heroji su skriveni i svaki dokaz o njihovoj hrabrosti skriven? Da, postoje i takve bitke. Ko zna koliko njih je vođeno. Za neke od njih znam i sam iz ovog našeg posljednjeg rata, iz priča ljudi koji su učestvovali u njima. Opsada Jadotvillea (The Siege of Jadotville, 2016.) je upravo film o jednoj takvoj bitci i neopjevanim junacima te bitke.

Nastavi čitati “The Siege of Jadotville (2016)”

Hacksaw Ridge (2016)


hacksaw-ridge-2016

ŽANR: biografija, drama, ratni
REŽIJA: Mel Gibson
SCENARIO: Andrew Knight, Robert Schenkkan
ULOGE: Andrew Garfield, Sam Worthington, Luke Bracey, Teresa Palmer, Hugo Weaving, Rachel Griffiths, Vince Vaughn
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 131 min.

     Deset godina je prošlo otkako nam je Mel Gibson podario svoj posljednji redateljski film, Apokalipto (Apocalypto, 2006.), epski film smješten u sam zenit majanske civilizacije, a onda se ušutio po pitanju režije. Kao glumac je bio nešto aktivniji.

Nastavi čitati “Hacksaw Ridge (2016)”

Nanjing! Nanjing! AKA City of Life and Death (2009)


city_of_life_and_death

ŽANR: drama/historijski
REŽIJA: Lu Chuan
SCENARIO: Lu Chuan
ULOGE: Liu Ye, Gao Yuanyuan, Fan Wei, Qin Lan, Nakaizumi Hideo, Jiang Yiyan, Yao Di, John Paisley
ZEMLJA: Kina
TRAJANJE: 133 min.
     Negdje krajem 2011. kada sam tek počinjao sa ovim blogom, pisao sam o sjajnom filmu Zhanga Yimoua Cvijeće rata (The Flowers of War, 2011.), toploj priči o ljubavi i ljudskosti smještenoj u pozadinu Nankinškog masakra 1937. Znao sam i tada za film Lua Chuana Grad života i smrti (Nanjing! Nanjing! AKA City of Life and Death, 2009.), koji je također smješten usred japanskog krvavog pira u Nankingu, ali sam ga izbjegavao zbog težine i tako je stajao u mojoj kolekciji dok ne budem psihički spreman da ga pogledam i tako dođe red i na njega.
     Godina je 1937. Japanci nadiru kroz Kinu i prvi cilj im je zauzimanje glavnog grada, Nankinga. Slabije opremljeni kineski vojnici bježe pred japanskom vojskom skupa sa vladom i ostavljaju Nanking u ruke Japancima, koji započinju svoj krvavi pir, koji je kako se ispostavilo na kraju, trajao skoro dva mjeseca, a i dan danas predstavlja kamen spoticanja u odnosima Kine i Japana. Ovaj film je zapravo skup životnih priča nekoliko likova, čiji se životi isprepliću u tom ratnom vihoru. Kineski poručnik Lu Jianxiong sa šačicom vojnika pokušava nanijeti što više štete japanskom okupatoru, znajući da će ga to koštati života; sekretar njemačkog biznismena Johna Rabea, Tang, pokušava preživjeti skupa sa svojom porodicom, istovremeno pomažući Rabeu i drugim Zapadnjacima u Sigurnoj zoni da spase što više civila od japanske brutalnosti; Kadokawa, mladi japanski vojnik, koji ubrzo shvata da rat nije ono što je zamišljao i da nema gore zvijeri od one koja se krije u čovjeku. Ima tu još likova, ali ova tri su nekako u prvom planu, posebno Tang i Kadokawa.
     Čitav film je sjajno urađen, u crnoj-bijeloj tehnici, odlične fotografije, brutalnih prikaza japanskog divljaštva, a i ono što je prikazano je tek samo djelić onoga što su zaista radili. Nažalost, ono što vidite u ovom filmu možete poistovjetiti sa bilo kojim masakrom koji se dogodio u ratovima i sukobima u posljednjih 80 godina. Bez obzira koje su vojske sukobljene, bez obzira na to ko je okupator, a ko branitelj, priče o brutalnosti su uvijek iste i nije bitno ko je počeo niti ko će završiti. Bitno je da će najviše nastradati oni koji to ničim nisu zaslužili i time se Chuanov film može nazvati univerzalnim. Samim tim i lik japanskog vojnika Kadokawe je prikazan onako kako je prikazan, dječak sa romantičarskim vizijama rata u kojem se bori za Cara i Carstvo, a zapravo je samo dio grupe krvožednih zvijeri čiji je najveći uspjeh silovanje žena i masakriranje djece i staraca. I dok proživljava tu silnu brutalnost oko sebe, shvata da smrt nije kazna, već život jer valja živjeti sa tim djelima na savjesti. Kako zaspati ako ti u glavi odjekuju vrisci žena i djece, a pred očima ti prolaze slike užasa.
     Lu Chuan je jedan od najcjenjenih kineskih redatelja iako iza sebe ima tek četiri filma, ali je za svaki pobrao sjajne kritike. Priznat ću da sam pogledao pola njegovog opusa, debitantski Skriveno oružje (Xun Qiang AKA The Missing Gun, 2002.), sjajan triler o policajcu koji je napravio najveću grešku u životu, izgubio službeni pištolj, te Grad života i smrti, što mi je sasvim dovoljno da se složim sa silnim pohvalama na Chuanov račun. Baš kao i Ang Lee sa svojim Požuda, oprez (Se, jie AKA Lust, Caution, 2007.), tako je i Chuan imao problema sa ovim filmom. Od famoznih kineskih cenzora pa sve do prijetnji smrću radi suosjećajnog prikaza japanskog vojnika Kadokawe, koji je jedan od glavnih likova u filmu, ali rezultat je sjajan film i jedan od finansijski najuspješnijih kineskih filmova.
     Odlična režija Chuana, priča o ljudskoj tragediji i sjajna gluma aktera nam donose jedan odličan film, ali težak i sumoran pa budite spremni kada ga budete gledali.

Fury (2014)


fury_ver6_xlg

ŽANR: akcija/drama
REŽIJA: David Ayer
SCENARIO: David Ayer
ULOGE: Brad Pitt, Shia LaBeouf, Logan Lerman, Michael Peña, Jon Bernthal, Jason Isaacs, Scott Eastwood
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 134 min.

     Kažu da kada su veteranima iz čete E, 101. padobranske divizije prvi put pustili Združenu braću (Band of Brothers, 2001.) da su ljudi zaplakali jer su im bolne uspomene ponovo izronile na površinu od realnosti njihovog ratovanja u Evropi 1944.-1945. Isto tako kažu da su se sovjetski veterani borbe za brdo 3234 u Afganistanu nasmijali u lice Fedoru Bondarčuku kada je snimio 9. četu (9 Rota AKA 9th Company, 2005.) zbog količine neistine prikazane u filmu. Združena braća su postala jedna od omiljenih i najcijenjenijih mini serija, a 9. četa jedan od najisplativijih ruskih filmova nagrađen sa čak 9 različitih nagrada. Zašto sam ovo spomenuo? Zato što ratni filmovi, bilo da su bazirani na istinitom događaju ili su tek plod scenarističke mašte, rijetko mogu biti promašaj, ali postoje i izuzeci. Ovo je jedan od takvih.

     David Ayer, čovjek koji je do ove godine imao više nego dobre filmove, je odlučio odati počast zaboravljenim američkim tenkovskim posadama iz Drugog svjetskog rata jer mu je djed veteran iz tog rata i tako se malo odmoriti od svijeta policajaca, koji su mu do sada gotovo uvijek bili predmet filmova. Tako nam je donio jedan od najiščekivanijih filmova godine, kojeg su naši maštoviti distributeri preveli kao Srce od čelika (Fury, 2014.). Ayer nam u filmu donosi svoju priču, i ne temelji scenario na nekom istinitom događaju, pa tako imamo prilično standardnu priču o grupi vojnika (u ovom slučaju tenkovska posada), koja je skupa prošla sito i rešeto te se među njima stvorila ta neraskidiva bratska veza kakva se javlja samo među ratnicima, a onda naglo ostaju bez jednog člana koji biva zamijenjen regrutom, koji je rat vidio samo u novinama, a da stvar bude gora, momak nije ni obučen za tenkistu. Priča je prepuna klišeja i više je nego predvidljiva. Gotovo da možete pretpostaviti ko će kada poginuti, eto koliko je predvidljiva. To je ujedno i jedna od najvećih mana ovog filma, ali ne i najveća.

     Ayer je sjajan scenarista koji je pokazao da itekako zna baratati sa likovima i time dosta vadi film. Njegovo pisanje uz izvedbe glavnih glumaca, posebno Brada Pitta, stvaraju upečatljive likove sa kojim suosjećate. Majstor je Ayer i za brutalni prikaz rata, što uz sjajnu fotografiju, budi nelagodu u vama, još od prve scene, perfektno nam predstavljajući okrutnost i surovost ljudi u ratu. Sve to skupa ide sjajno prve dvije trećine filma, a onda dođe posljednja trećina koja film jednostavno sroza gomilom nelogičnosti kojima nema kraja.

     Naime, od samog trenutka kada pogledate foršpan za film znate ka kakvom kraju film ide. Čak i ako niste gledali foršpan, onog trenutka kada Pitt i njegov vod dobiju zadatak da zauzmu neku raskrsnicu Bogu iza nogu i da je čuvaju po svaku cijenu, znate ka čemu to ide. Nemam ništa protiv posljednjeg uporišta, pa makar to i bio prikaz prepun neistine kao u spomenutoj 9. četi, ali ako je Bondarčuk pretjerao tamo, onda je Ayer zasrao motku ovdje.

     Šta reći o toj nesretnoj posljednjoj trećini? Mrak padne u roku nekoliko sekundi, Njemcima za prijelaz nekoliko stotina metara treba toliko vremena da im Ameri stignu postaviti zasjedu, pripadnici elitne njemačke jedinice fulaju tenk protivoklopnim oružjem na udaljenosti od dva metra, granate prolaze kroz tenk i članove posade i misteriozno nestaju, mitraljez na tenku može pucati pod uglom od 90 stepeni i masa drugih nelogičnosti srozavaju cijeli Ayerov trud i rad koji je pokazao do te trećine. Takvoj trećini filma nije bilo mjesto u ovom filmu, već u nekom od nastavaka Stalloneovih Plaćenika ili nekom filmu Chucka Norrisa iz ‘80-ih.

     Neko će reći da je ovo dobar ratni film. Jeste, to ne mogu poreći, barem u prve dvije trećine, ali ta mu posljednja trećina jednostavno sve pokvari i srozava ga na niske grane. Ipak, čak i takav, zahvaljujući upečatljivim likovima, režiji, zvuku i fotografiji, Srce od čelika predstavlja gledljiv film, na korak od promašaja. Svakako puno bolji od prethodnog Ayerovog filma, Sabotaže (Sabotage, 2014.), koji je blago rečeno loš.