The Hobbit: The Battle of the Five Armies (2014)


hobbit_the_battle_of_the_five_armies

ŽANR: avantura/fantazija
REŽIJA: Peter Jackson
SCENARIO: Fran Walsh, Philippa Boyens, Peter Jackson, Guillermo del Toro prema romanu The Hobbit J.R.R. Tolkiena
ULOGE: Martin Freeman, Ian McKellen, Richard Armitage, James Nesbitt, Ken Stott, Orlando Bloom, Evangeline Lily, Luke Evans, Benedict Cumberbatch, Lee Pace, Stephen Fry
ZEMLJA: SAD/Novi Zeland/Velika Britanija
TRAJANJE: 144 min.

     Kada sam na početku prije malo više od godinu dana oduševljeno pisao o drugom dijelu trilogije Hobit, rekao sam da žalim što se drugi dio završio i da vapim za barem još 200 minuta. Tako dođe i treći, završni dio trilogije i… Mogu vam reći samo jedno, moje ushićenje i oduševljenje filmovima je splasnulo nakon onoga što nam je Peter Jackson podvalio u trećem dijelu. Ono silno razvodnjavanje i razvezivanje radnje i prisilno trpanje stvari u film su se Jacksonu i ekipi obili o glavu u ovom dijelu te smo dobili produkt koji nije ni blizu prva dva filma.

     Priča se nastavlja tačno tamo gdje drugi dio završava, Smaugovim napadom na grad i njegovo pustošenje. Međutim, film s pravom nosi naziv Bitka pet vojski pa Smaug vrlo brzo završava svoju karijeru zmaja kradljivca blaga i tamanitelja gradova nakon što ga Bard usmrti. Sada se vilenjaci, patuljci, ljudi i orci susreću podno Gore kako bi jednom za sva vremena odlučili ko će biti gospodar Puste gore. Sve bi to bilo super da od dva sata filma ne gledamo sat vremena, možda i više, borbu između Thorina i Azoga te Bolga i nekoliko njih. Kao da gledate Kikboksera (Kickboxer, 1989.) i borbu Van Dammea tj. Kurta Sloanea i Tonga Poa. Nikako da neko od njih padne i da borba završi, a taman kad pomislite da je kraj, prevarite se jer se onaj koji je pao, diže s poda i nastavlja borbu.

      Dobro, možda sam to malo previše iskarikirao, nije sve u ta dva okršaja, ali većina filma jeste. Ima tu malo borbe sa Smaugom, razmirica između vilenjaka i patuljaka, Thorinovo poniranje u ludilo izazvano pohlepom i njegov povratak iz istog i još ponešto, ali da se ne lažemo, Jackson je zasrao motku ovim dijelom. Ne samo bespotrebnim razvodnjivanjem radnje i ubacivanjem nekih novih likova već i nekim drugim stvarima. Bolg više liči na kakvog kiborga sa onim metalnim pločama ugrađenim u tijelo negoli na orka, a da ne pričamo o dizajnu pojedinih divova i trolova koji se pojavljuju u završnoj bitki. Umjesto nogu imaju buzdovane, umjesto ruku imaju maljeve, na glavi nose kamene šljemove za razbijanje zidova, na leđima katapulte. Priznajem, umjetnici koji su radili na filmu, skupa sa Jacksonom imaju mašte, ali da je pokojni J.R.R. Tolkien vidio neke od stvari koje se pojavljuju u ovom filmu, tražio bi da ga kopaju barem još metar dublje. Neke stvari se ipak ne trebaju dirati i treba ih ostaviti onakve kakve jesu. Previše si učinio, Jacksone, samim proširivanjem priče i dodavanjem nekih bespotrebnih likova. Trebao si ostati na tome.

     Plus je to što je to Tolkien, što je to ponovo povratak u Međuzemlje, što ponovo vidimo drage nam likove. Što možemo ponovo zaroniti u taj svijet ponikao iz mašte jednog čovjeka i odlutati od ovozemaljskih problema na tih dva i pol sata. Srećom po Jacksona i ekipu, veliki je broj fanova Tolkiena i Međuzemlja i fantasyja općenito, koji će pohrliti u kino dvorane da pogledaju završetak trilogije koja to nikada nije trebala biti. Ovako, kada sam pogledao sva tri dijela, mogu slobodno reći da je Jackson mogao snimiti dva filma od dva i pola sata i dobili bi puno bolju adaptaciju i kompletniju, a ovako smo dobili dva vrlo dobra filma i treći koji je zasrao sve ono što je građeno u prva dva. Sve nekako djeluje da je urađeno na brzinu, sklepano samo da im ispadne iz šaka, ali kad vratimo film unazad, shvatimo da se Jackson naknadno odlučio na treći dio, vjerovatno tjeran od strane studija, što ga je na kraju i koštalo.

     Ja kao ljubitelj Tolkiena, i njegove pisane riječi i adaptacije njegovih djela, i kao ljubitelj Petera Jacksona, mogu reći da mi je drago što je Hobit ekranizovan, ali isto tako mogu reći da mi nije drago što je snimljen ovako kako je snimljen jer je jasno na šta se ciljalo sa ovim. Smanjite očekivanja pa vas možda i više zadivi ovaj treći dio Hobita. Nikoga od moje raje, koji spadaju u ljubitelje ranije navedenih stvari, nije previše dojmio. Mislim da to sve govori.

Advertisements

The Hobbit: The Desolation of Smaug (2013)


Hobbit The Desolation of Smaug (2013)

ŽANR: avantura/fantazija
REŽIJA: Peter Jackson
SCENARIO: Fran Walsh, Philippa Boyens, Peter Jackson, Guillermo del Toro prema romanu The Hobbit J.R.R. Tolkiena
ULOGE: Martin Freeman, Ian McKellen, Richard Armitage, James Nesbitt, Ken Stott, Orlando Bloom, Evangeline Lily, Luke Evans, Benedict Cumberbatch, Lee Pace, Stephen Fry
ZEMLJA: SAD/Novi Zeland/Velika Britanija
TRAJANJE: 161 min.

     Da vrijeme brzo leti, nije nikakva tajna. Dok se okrenete, godina dana prođe, a da ni ne osjetite. Tako je i sa mnom. Kao da sam jučer sjedio ispred laptopa i kucao svoje mišljenje o Hobitu: Neočekivano putovanje (The Hobbit: An Unexpected Journey, 2012.), sav ushićen nakon dolaska iz kina, a evo već se spremam početi s osvrtom na drugi dio Jacksonove adaptacije romana J.R.R. Tolkiena, Hobit. Zbog obaveza, što privatnih, što poslovnih, nisam stigao otići prošle godine do kina pa čim sam malo dahnuo od obaveza, zaputio sam se put kina.

     Godina dana poslije i saga se nastavlja tačno tamo gdje smo ostavili patuljke, Bilba i Gandalfa u prvom dijelu. Put do Erebora je dug, pun opasnosti,  stari neprijatelj vreba iz sjena, spreman da napadne kada to niko ne očekuje, a stari Smaug usni na ogromnom patuljačkom blagu negdje u Kraljevstvu podno Gore.

     Novi dio trilogije koja to nije, nam donosi više svega od prvog dijela. Više akcije, više uzbuđenja, više… prestat ću jer ovo zvuči na neku otrcanu reklamu da vas odvede u kino. Šalu na stranu, prvom dijelu filma sam zamjerao na neujednačenom ritmu, na proširenju priče, dobro to ću zamjerati Jacksonu dokle sam živ jer je to uradio čisto zarade radi, ali nećemo o tome. Drugi dio je prilično lišen toga i u skoro svih 161 minutu filma gotovo da nema praznog hoda. Rekao sam gotovo, nije da ga nema, ali jedva da ga primjetite, jer Jackson šiba akcionu scenu za akcionom pa nam čak ubacuje i humora koji nas onako baš slatko nasmije. Barem nas u kinu jeste 🙂 Doduše, i dalje nema krvi što me je prilično nerviralo, baš kao i u prvom dijelu.

     Možemo mi govoriti kako je Jackson skupa s kompanijom proširio tananu dječju priču u trilogiju kako bi namuzao para. Možemo govoriti o njemu sve i svašta, ali čovjek je Tolkienov fan i sve ono što imamo protiv njega pada u vodu kada vidite svijet koji je izgradio u svojim filmovima. Mislim da bi čak i sam Tolkien pustio suzu da vidi kako svijet koji je on izmislio oživljava na velikom platnu. Ja znam da je mali geek u meni izašao na površinu i da je bio presretan dok je gledao film, ali i tužan kada se film završio, vapeći za još barem 200 minuta.

The Hobbit: An Unexpected Journey (2012)


The Hobbit (2012)

ŽANR: avantura/fantazija
REŽIJA: Peter Jackson
SCENARIO: Fran Walsh, Philippa Boyens, Peter Jackson, Guillermo del Toro prema romanu The Hobbit J.R.R. Tolkiena
ULOGE: Martin Freeman, Ian McKellen, Richard Armitage, James Nesbitt, Ken Stott, Cate Blanchett, Ian Holm, Christopher Lee, Hugo Weaving, Elijah Wood, Andy Serkis
ZEMLJA: SAD/Novi Zeland/Velika Britanija
TRAJANJE: 169 min.

     Sjećam se kad sam prvi put čuo da će se raditi ekranizacija Tolkienovog Gospodara prstenova. Mislim da je to bilo u jednom od brojeva Hackera, nekadašnjeg hrvatskog gamerskog časopisa. A pored članka stoji slika Seana Conneryja sa čarobnjačkom kapicom, Connery kao Gandalf, prosto da ti bale počnu curiti. Nakon nekog vremena se ispostavilo da Connery ipak neće biti Gandalf jer po njegovim riječima „kako da glumi u filmu koji je rađen po knjizi koju ništa ne konta“. Nek’ je zato skontao onu smijuriju od Lige izvanrednih džentlmena (The League of Extraordinary Gentlemen, 2003.) koju je snimio. I nakon par godina zaista dođe prvi dio trilogije, Gospodar prstenova: Družina prstena (The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring, 2001.), a onda svake naredne godine novi dio koji sam čekao, kao i većina, kao kakav ushićeni dječarac. Uprkos nekim manama, Peter Jackson je ipak stvorio jedno impresivno djelo, a na kraju je čak bio i nagrađen sa nekoliko zlatnih kipića Američke filmske akademije.

     Sad se vratimo par godina unazad, Jackson pokreće priču o ekranizaciji Hobita, prequela trilogije Gospodar prstenova u kojoj se upoznajemo sa Bilbom Bagginsom i njegovom avanturom sa grupom patuljaka. Prvo on hoće da radi režiju, pa neće, pa hoće, pa neće, pa unajmi Guillerma del Tora, što je bila fenomenalna vijest, pa nakon nekog vremena ovaj se povuče, a Jacksonu pukne film i odluči se sam vratiti u Međuzemlje. Prva vijest, film će se izdati u dva dijela. Zašto, pitam se ja, kada knjiga Hobit nije ravna debljinom niti jednoj knjizi iz trilogije, to je jedna dječija knjiga jednostavne radnje, ali hajde. Neću im zamjeriti ako to odrade kako treba. Onda, netom prije premijere jave da će film ipak biti trilogija. Tek mi sada nije jasno. Već vidim kako će razrijediti priču, razvući je, unakaziti je. Nije to više onaj Hobit kojeg sam čitao i kojeg volim. A onda dođe i taj kobni dan, moj odlazak u kino, u 22 h. Svi ostali termini su prepuni danima unaprijed. Nema veze, 170 minuta usred radne sedmice. Ma izdržat ću ja to. I stvarno, ne trepnuh ni trena.

     Stara ekipa je ponovo na okupu, Ian McKellen, Ian Holm, Hugo Weaving, Cate Blanchett, Christopher Lee, Andy Serkis, pa onaj mali antipatični Elijah Wood, pojačani novim imenima u vidu Martina Freemana, Richarda Armitagea, Jamesa Nesbitta i brojnih drugih. Već u prvim minutama, kada Bilbo opisuje patuljačko kraljevstvo Erebor i Smaugov napad na isto i dok gledate te prizore prikujete se za ekran, znajući da vam se sprema audio-vizuelna poslastica (da napomenem da sam gledao u 2D-u, 3D mi je na rasporedu sljedeće sedmice ako se uspijem uvaliti u kino mada čujem mnoge kritike na isti J). Peter Jackson je uspio još jednom i mislim da bi sam J.R.R. Tolkien bio ponosan na njega kada bi mogao vidjeti kako je dočarao njegovo Međuzemlje, što u trilogiji Gospodar prstenova, što u najnovijem Hobitu. Audio-vizuelni prikaz je čisto savršenstvo, mada ni u Gospodaru prstenova nije bilo ništa manje. Počev od prikaza Erebora, već poznatog nam Okruga i Rivendella, do novih prizora, kao što su Zelenšuma Velika i kameni divovi i podzemni grad Goblina.

Inače, za one koji nisu upoznati sa Hobitom (ima li takvih :)), Hobit je izašao prvi pa se tek onda izrodila trilogija Gospodar prstenova. U Hobitu je ispričana priča kako je Bilbo Baggins došao do Prstena te kako je pokrenuta lavina događaja koja će dovesti do događaja u Gospodaru prstenova 60 godina poslije. Tu se i po prvi put susrećemo sa Gollumom, stvorom čija su ubojitost i ludilo ravni njegovoj simpatičnosti. Također, tu upoznajemo i Gandalfa Sivog, jednog od ključnih likova iz trilogije.

     Što se tiče glumaca, Martin Freeman je puno bolji izbor za ulogu Bilba, nego što je Elijah Wood bio za Froda. Čovjek se baš snašao u ulozi lijenog Hobita, koji više razmišlja o sljedećem jelu i spavanju u vrtu sa lulom u ustima, negoli o tamo nekoj avanturi sa Patuljcima, čarobnjakom i zmajem. Richard Armitage mi je također sjajan kao Thorin Hrastoštit, a Ian McKellen je u svom starom elementu kao Gandalf Sivi. Ništa manje sjajni nisu ni glumci u ulogama Patuljaka i Syvester McCoy kao Radagast Smeđi, poluludi čarobnjak koji priča sa životinjama i živi u Zelenšumi Velikoj.

     E sad, nije sve tako sjajno i kažu da se đavo krije u detaljima pa moram nešto reći i o detaljima. Hobit se smatra dječijom knjigom i kao takav je napisan veoma lagano, dok je sa Gospodarom prstenova to druga priča. Jackson je to odlučio promijeniti i Hobita uraditi u nešto mračnijem tonu. U redu, nemam ništa protiv toga, ali je malo smiješno gledati film koji pršti od akcije i komadanja Goblina, a sve to bez ijedne kapi krvi. Naime, jedina krv koja se pojavljuje je ona na ogrebotinama naših junaka. Goblini i Orci izgleda ne krvare po Jacksonu. To je vjerovatno urađeno radi ocjene filma, kako bi ga mogli gledati što mlađi gledatelji, ali je istovremeno smiješno gledati film u kojem Varzi komadaju Orka i u kojem Gandalf raspori Goblin-kralja ili kada obezglave Goblina, sve bez ijedne kapi krvi. Ispade da je, po njima, mlađima dozvoljeno gledati komadanje humanoida ako u tome nema krvi. Nešto kao pornići u Japanu. Sve je dozvoljeno dokle god su zamagljene genitalije. Nadam se da će to ispraviti i digitalno ubaciti krv u DVD i BluRay izdanje.

     Druga stvar, koja će vjerujem zasmetati svim ljubiteljima Tolkiena i njegovog djela, jeste bespotrebno produžavanje tanane dječije knjige u trodijelni fantazijski ep. Prije svega, govorim o Azogu, Blijedom orku, koji ih progoni cijeli film. Doduše, Azog jeste lik kojeg Tolkien spominje kao ubicu Thróra, Thorinovog djeda, ali tek u dodacima iza Gospodara prstenova. Nigdje u knjigama ga nema, ali ima njegovog sina kao jednog od vođa u Bitci pet vojski. Jackson i kompanija su ga ubacili samo kako bi dodali još više akcije u film i tako ga još produžili i razvukli jednostavnu radnju knjige, a sve u službi Zelembaća, boga dolara. Ima tu još detalja kojih nema u knjizi, neki koji su doprinijeli radnji filma te će na kraju predstavljati objašnjenje o događajima koji su prethodili Gospodaru prstenova, te će pomoći onima koji nisu upoznati sa Tolkienovom mitologijom preko knjiga već samo preko filmova, ali drugi su sasvim nepotrebni. Zamjerka ide i na Jacksonov ritam filma. Naime, Jacksonov film je sastavljen od niza adrenalinom nabijenih scena akcije koje su isprekidane usporavajućim dijelovima. Sve to ne bi bilo tako da je film skraćen na dva sata trajanja, eventualno na 2 sata i 15 minuta, jer je komotno mogao biti, ali eto. Jackson i kompanija su tako odlučili i tako je kako je. Nekako mi se čini da je Jackson ovo uradio onako rutinski, jer niko drugi nije htio.

     Sve u svemu, uprkos ovim izmjenama i dodacima, Hobit je jedna audio-vizuelna poslastica i većini neće zasmetati ove zamjerke koje sam spomenuo. Čak sam i ja zaboravio na njih kada sam vidio cijeli taj svijet Međuzemlja ponovo u punom sjaju, koji izgleda kao stvaran svijet, na što nas  Jackson često podsjeća svojim kadrovima, prepoznatljivim iz Gospodara prstenova. Hobit nije Gospodar prstenova, ali nije ni toliko loš. Da smo ga imali prilike odgledati prije Gospodara, vjerovatno ne bi imali ovoliko kritika, ali ovako će ostati u njegovoj sjeni. Barem ovaj prvi dio. Vidjet ćemo da li će Jackson nešto uraditi nabolje u sljedeća dva dijela. Jedino mi je žao što Guillermo del Toro nije uradio ovaj film jer sam siguran da bismo dobili još bolji film.

Izašao prvi trailer za Jacksonovog Hobita


     Nakon što je godinama bio paklu preprodukcije i nije se micao sa mrtve tačke, produkcija Hobita (The Hobbit) je napokon krenula svojim tokom sa režiserom trilogije Gospodar prstenova (The Lord of the Rings), Peterom Jacksonom. Iako je on isprva želio biti samo producent, a režiserske uzde predati nekome drugom, prije svega Guillermu del Toru, nakon što je ovaj otišao radi dugog čekanja na početak snimanja, a Jackson nije mogao naći nikog drugog, odlučio je sam preuzeti režisersku ulogu. Pretpostavljam da je nakon del Tora, koji bi, siguran sam u to, odradio fantastičan posao, Jackson ipak najbolji izbor. Hobit će se snimati u 3D-u i bit će izbačen u 2 nastavka kako bi se zgrnulo što više love, kao i uvijek. Izbačen je i prvi zvanični trailer koji nam daje malo uvida u ono što je Jackson dosad uradio, a na prvi pogled izgleda obećavajuće kako se i očekivalo od njega.