Prometheus (2012)


ŽANR: naučna fantastika
REŽIJA: Ridley Scott
SCENARIO: Jon Spaihts, Damon Lindelof
ULOGE: Noomi Rapace, Michael Fassbender,Guy Pearce, Idris Elba, Logan Marshall-Green, Charlize Theron
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 124 min.

     Kada čujete da se čovjek koji je svojim prvim radovima postavio neke nove standarde u žanru naučno-fantastičnog i horor filma u Osmom putniku (Alien, 1979.) i Istrebljivač (Blade Runner, 1982.) odlučio vratiti svojim počecima i u svijet Osmog putnika, srce vam počne jače udarati, a lijeva strana tijela vam počne trnuti i kočiti se i mislite da ćete dobiti srčani udar. Naravno, riječ je o Ridleyju Scottu, čovjeku koji nam je podario sjajne filmove tokom svoje duge karijete. Prosto nisam mogao vjerovati kada sam pročitao vijest da je Ridley Scott odlučio snimiti prequel neponovljivom Osmom putniku i to u dva dijela. Još kada je rekao da je riječ o porijeklu Svemirskog džokeja (Space Jockey), ljudi koji su gledali Osmog putnika znaju da je riječ o divovskom mrtvom pilotu kojeg pronađu u nepoznatoj letjelici, bio sam ushićen. Ali kako je vrijeme prolazilo, priča se promijenila. To više nije bio prequel Osmom putniku, već neko putovanje čovjeka u svemir da bi odgovorio na pitanja ko smo, odakle smo i kako smo postali, te naš susret sa našim tvorcima, ali smješten u univerzum Osmog putnika. U redu, pomislio sam. Možda ni to neće biti loše. Zvuči dobro, malo moralno i vjerski diskutabilno, što će zasigurno podići tenzije i podijeliti publiku. U redu, progutat ću to. Uostalom, rekao sam sebi. To je Ridley Scott, u igri su ipak Svemirski džokej i vanzemaljci sa ladicom u ustima i kiselinom umjesto krvi, a i strašna glumačka postava. Nema fule, zar ne? A onda sam pogledao ono nepotrebno zlo od Crnihsati (The Darkest Hours, 2011.) i vidjeh da je isti scenarista, nesretni Jon Spaihts radio i scenario za Prometeja (Prometheus, 2012.). To smrdi na loše. Ma koliko Ridley bio dobar redatelj nema šanse da izvuče film ako je scenario upola loš koliko i onaj za Mračne sate. Onda pročitah da je doveden Damon Lindelof, autor izvikanih Izgubljenih (Lost, 2004.-2010.), serije koja mi nikada nije legla, da prepravi scenario pa rekoh, možda ipak bude nešto od toga. Dođe i trailer koji me nafura sa onom muzikom i vizuelno fenomenalnim scenama i moja nada za ovaj film se ponovo uzdiše. Ipak mu ima spasa, a onda dođe i gledanje i…

     I tu se razočarah. Ne zato što je film loš, nije toliko koliko ga mnogi pljuju. Ali kada uzmete u obzir od koga dolazi i marketinško nafuravanje mjesecima unaprijed, očekujete barem nešto upola dobro kao što je to bio Osmi putnik. Najveća mana samog filma je loš scenario, prepun rupa i nelogičnosti. Umjesto da dobijemo odgovore na pitanja koja nam film predstavi na početku, mi do samog kraja ne dobijemo ništa osim još novih pitanja. Valjda to čuvaju za više nego očigledan nastavak. To bih im i mogao oprostiti, ali rupe koje se pojavljuju jednostavno paraju zdrav razum, a o nelogičnom ponašanju likova da ne govorim. Što se tiče samih likova i njihovog razvoja, za film od debela 2 sata gotovo da i nema njihovog razvoja, osim donekle Ripley… pardon, Elizabeth Shaw, koja bi trebala postati nova heroina, davno zatučenog serijala i to tupim predmetom u potiljak, a onda su ga Paul W.S. Anderson i braća Strause dotukli na podu sa svojim crossoveromima sa Predatorom. I šta im treba da znači onaj izgled likova? Zar likovi, koji važe za stručnjake iz svojih branši, izgledaju onako i ponašaju se onako? Stvarno?

     Na stranu te silne rupe i nelogičnosti, ali je i Scott zakazao. Nema tu tempa, neke bolje atmosfere niti nečeg po čemu bi izdvojili jedan od najiščekivanijih filmova 2012. Doduše, vizuelno film odlično izgleda, a drago mi je i što je Scott obnovio saradnju sa H.R. Gigerom, čovjekom koji je bio zadužen za vizuelni izgled Osmog putnika i onu ladicu iz usta 🙂 Njegov rad je i više nego prepoznatljiv u filmu. Tu je i gluma Michaela Fassbendera, čiji je android David jezovito stvaran.

     Scottu i možemo prijeći preko ovih stvari. Čovjek je star i nije više isti kakav je bio prije skoro 40 godina. Ali zašto su Spaihts i Lindeloff napisali onako loš scenario? Koji je njihov izgovor? Ako Lindeloff, skupa sa J.J. Abramsom, slovi za nekakvog wunderkinda u Hollywoodu, zašto nije napisao bolji scenario?

     Sve u svemu, možemo komotno reći da je film, ako ga posmatrate kao SF film nekog anominusa, ispao kao prolazan naučno-fantastični film, ali ako ga posmatrate kao povratak korijenima velikog Ridleyja Scotta, možete samo ostati razočarani viđenim i nadati se da će nastavkom popraviti dojam.

     Moram naglasiti i to da sam pogledao izrezane scene iz filma koje nisu dospjele u verziju koju smo mogli gledati u kino i na kućnim medijima. Ima ih nešto više od pola sata i pogledavši njih, pitam se zašto su ih isjekli iz filma? 80% tih scena bi donekle popunilo rupe u filmu i popravilo krajnji dojam, ne previše, ali donekle da. Ukoliko imate priliku pogledate ih, pogledajte ih nakon filma pa ćete vidjeti i sami da bi bilo bolje da su određene scene zadržali u prvobitnom obliku.

The Girl with the Dragon Tattoo (2011)


ŽANR: triler

REŽIJA: David Fincher
SCENARIO: Steven Zaillian, prema romanu Män som hatar kvinnor Stiega Larssona
ULOGE: Daniel Craig, Rooney Mara, Christopher Plummer, Stellan Skarsgård, Steven Berkoff, Robin Wright, Yorick van Wageningen, Joely Richardson
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 158 minuta

     Prije nego počnem pisati bilo šta o ovom filmu, moram se izvinuti na svojoj gluposti jer sam u članku o švedskoj adaptaciji Larssonovog romana rekao da će Amerikanci snimiti remake. Greška. Fincherov film je američka adaptacija Larssonovog romana, a ne remake švedskog filma. Sada kada smo to riješili, prijeđimo na film.

Mnogi su mislili da Amerikanci neće moći napraviti film koji će parirati švedskoj adaptaciji romana, ali ispostavilo se da je Fincher, skupa sa Zaillianom, svima začepio usta napravivši film koji je čak vjerniji knjizi negoli švedski film, pa čak i za nijansu bolji.

     Kako je moguće da Amerikanac Fincher napravi bolju filmsku adaptaciju od Šveđana čiji je to izvorni roman? Prije svega, jedan od najzaslužnijih ljudi za to jeste scenarista Steven Zaillian, koji je uspio knjigu od preko 600 stranica pretvoriti u film od 2 i pol sata, izbacujući dosta toga, ali ipak ostajući vjeran originalu. Svaka čast, ali u to nije trebalo ni sumnjati kada znamo kakva je Zaillian veličina po pitanju scenarističkog talenta i vještina pričanja priče. Dovoljno je spomenuti samo Schindlerovu listu (Schindler's List, 1993) za koji je dobio Oscara. Potom su tu Trent Reznor i Atticus Ross koji su napravili odličan soundtrack koji se fenomenalno uklapa u tmurnu atmosferu filma. Zatim glumačka postava koju predvode Daniel Craig kao Mikael Blomkvist i Rooney Mara kao ekscentrična hakerica Lisbeth Salander, koja je, ako smijem reći, savršen izbor za ulogu. Sa takvom ekipom bilo bi pravo čudo da je Fincher podbacio, mada to nisam ni očekivao od njega obzirom da mu filmovi tmurne atmosfere leže i na njima je ispekao zanat. Moj jedini strah su predstavljali producenti i njihovo cenzurisanje gnusnih dijelova, ali ispade da to nisu smjeli ni raditi jer su Šveđani imali puno kreativno pravo nad filmom.

Što se tiče glumačke postave mogu ih samo pohvaliti. Craigu dobro stoji uloga Blomkvista i na trenutke me podsjeća na sličnog lika kojeg je igrao u Arhangelsku (Archangel, 2005), Kelsa Flukea. Mlada Rooney Mara, kojoj se smiješi Oscar za najbolju žensku ulogu, je dala posve novo tumačenje Lisbeth Salander. Nije to ona Rapaceina Lisbeth, već je jedinstvena na neki svoj način. Opasnija je, ali i humanija, osjećajnija. Zaillian je odlučio zadržati tu njenu osobinu iz knjige, dok su Šveđani to izbacili pa imamo dojam da je Lisbeth jedna okrutna žena, koja je prošla sve u životu, nikome ne vjeruje i ne veže se ni za koga. Ovdje se ona veže za Blomkvista, uz blagu dozu Elektrinog kompleksa, ma koliko to čudno zvučalo.

     Promjena u odnosu na knjigu ima, a kako i ne bi bilo kada knjiga ima preko 600 stranica. Ima i promjena u odnosu na švedsku adaptaciju tako da vam preporučujem da ova dva filma gledate kao dva potpuno različita filma, što oni to zapravo i jesu. I jedan i drugi imaju svojih pluseva i minusa. Ono što je kod Šveđana negativno, to su Amerikanci popravili ovdje, i obratno. Ovdje je nešto veći akcent na Lisbeth negoli na Blomkvistu što onda daje smisao naslovu filma, Djevojka sa tetovažom zmaja. Njihov odnos je mnogo produbljeniji i posvećeno mu je više pažnje.

     Švedska adaptacija mi je bila odlična i opčinila me je, ali mi se na trenutke činila razvučenom, pa čak i nepotpunom, dok ovdje nisam imao taj osjećaj. 158 minuta sam bio prikovan za ekran, ali zna Fincher kako opčiniti ljude stvorivši svoju jedinstvenu atmosferu i već od psihodelične uvodne špice i obrade Zeppelinove Immigrant Song znate da ćete uživati u filmu.

The Girl with the Dragon Tattoo (2009)


ŽANR: triler
REŽIJA:  Niels Arden Oplev
SCENARIO: Nikolaj Arcel, Rasmus Heisterberg, prema istoimenom romanu Stiega Larssona
ULOGE:  Noomi Rapace, Michael Nyqvist
ZEMLJA: Švedska/Danska

TRAJANJE: 152 minute/180 minuta (produžena verzija)

     S vremena na vrijeme pojave se adaptacije knjiga koje postanu dožive uspjeh gotovo preko noći. Često to ima veze sa uspjehom knjige, ali nekada i film donese popularnost knjizi. U slučaju knjige Djevojka sa tetovažom zmaja (u originalu Muškarci koji mrze žene, što je mnogo prikladniji naziv), koja je inače prva u serijalu Millenium, ona je već bila poznata prije nego je snimljen film. Nažalost, autor Stieg Larsson nije dočekao izdavanje ni knjiga ni filma jer je umro 2004., a knjige su objavljene posthumno 2005.

     Glavni likovi ovog serijala su novinar i vlasnik časopisa Millenium, Mikael Blomkvist i ekscentrična hakerica, Lisbeth Salander. Blomkvistov lik je donekle temeljen na samom Larssonu koji je u stvarnom životu bio novinar i vlasnik časopisa, a sama Djevojka sa tetovažom zmaja je inspirisana događajem kojem je Larsson bio svjedok kada je imao 15 godina. Riječ je o grupnom silovanju djevojke kojoj nije pomogao niti je to sebi ikada oprostio pa je lik Lisbeth, koja je i sama žrtva silovanja, posvetio liku silovane djevojke.

     Djevojka sa tetovažom zmaja je jedan odličan triler, mračne priče i tmurne atmosfere. Nakon što ga osude na zatvorsku kaznu zbog klevete, Blomkvist (Nyqvist) dobija posao da za jednog bogatog starca po imenu Henrik Vagner, pronađe djevojčicu, njegovu nećaku, koja je nestala prije 36 godina, a za koju Vagner misli da ju je ubio član njegove porodice. Sve to je još čudnije jer svake godine za svoj rođendan, Vagner dobija po uokvireni cvijet koji mu je samo ona davala. U sve to se sasvim slučajno umiješa i Lisbeth (Rapace), koja postaje Blomkvistov saradnik na tom slučaju. 

     Negdje do pola filma, priča prati odvojeno Blomkvista i Lisbeth dok se ne upoznaju, a onda počinju skupa raditi na slučaju. Mračna tajna porodice Vagner skrivana godinama će konačno izaći na vidjelo, a neriješena, misteriozna ubistva, stara godinama, će konačno biti riješena.

     Zaista sjajan triler koji se tek na trenutak čini razvučenim, što je posve normalno uzevši u obzir njegovo trajanje. Mračna priča i atmosfera u kojoj ćete zasigurno uživati. Rapace je pružila fenomenalnu ulogu.

     Naravno, kao i uvijek, Amerikanci su za svoje građane koji ne znaju čitati titlove niti vole slušati bilo koji jezik osim engleskog, i to američkog, za ovu godinu priredili remake ovog trilera u kojem glave uloge tumače Daniel Craig i Rooney Mara, a režiju potpisuje David Fincher. Obzirom na imena koja su vezana za film možemo očekivati dobar remake sa dobrom finčerovskom atmosferom, ali da li će uspjeti nadmašiti original? Fincher obećava da će priča biti potpuno ista, bez izbacivanja scena silovanja i ostalih, američkoj publici, gnusnih dijelova, ali vidjet ćemo.

Izašao prvi trailer za Scottovog Prometheusa


     Kao što već sigurno znate Prometheus je novi film Ridleyja Scotta, koji je isprva trebao biti prequel Alienu iz 1979., ali je na kraju pretvoren u samostalan film koji je smješten u svijet iz Aliena i nema nikakvih veza sa likovima koji su spominjani u Alien serijalu.

     Priča Prometheusa će se baviti svemirskim džokejom (space jockey), onim masivnim likom kojeg pronađu u olupini svemirskog broda na planeti LV-426 u Alienu iz 1979. Grupa astronauta odlazi na nepoznatu planetu u potragu za porijeklom ljudskog roda, ali ono što će pronaći će možda donijeti njegov kraj.

     Scott i ovaj put sarađuje sa H.R. Gigerom, švicarskim umjetnikom, odgovornim za dizajn omiljenih nam vanzemaljaca sa ustima koja izbacuju ladicu i Scott obećava da će Xenomorphi (naziv za vanzemaljce sa ustima koja izbacuju ladicu) biti mnogo veći nego što smo na njih navikli u prethodnim filmovima.

     Odlična glumačka ekipa koju sačinjavaju Noomi Rapace, Michael Fassbender, Guy Pearce, Idris Elba, Logan Marshall-Green, Charlize Theron, Patrick Wilson i drugi, te veliki majstor Ridley Scott nam obećavaju strašno dobar film. Doduše, sudeći prema traileru, neće biti toliko klaustrofobičan poput Scottovog Aliena, ali ima itekako dobru atmosferu. Jedva čekam juni sljedeće godine.