Interstellar (2015)


Interstellar (2014)

ŽANR: naučna fantastika
REŽIJA: Christopher Nolan
SCENARIO: Jonathan Nolan, Christopher Nolan
ULOGE: Matthew McConaughey, Anne Hathaway, Jessica Chastain, Michael Caine, Matt Damon, Casey Affleck, John Lithgow, Topher Grace
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 169 min.

      Znate ono kako neki redatelji dobiju kompleks božanstva nakon što im film-dva uspiju u Hollywoodu? Kako misle da će im svaki naredni film biti najbolji do tada i da će čovječanstvo pasti na koljena kada im izađe taj “sljedeći najbolji film”? Ono kad nam daju tzv. teaser trailere da nam zagolicaju maštu? Nešto kao kad ženske obuku pushup grudnjake i majicu sa dubokim dekolteom i još se utegnu raznoraznim steznicima ispod uskih hlačica. U redu, znam da ljude ponese uspjeh i kritike i da imaju talenat, ali nekad znaju debelo pretjerati sa svojim ambicijama i težnjama.

     Posljednji film Christophera Nolana, čovjeka koji mi je bio veoma drag kao redatelj sve do drugog dijela trilogije o Batmanu, Vitez tame (The Dark Knight, 2008.), kada je njegova ufuranost i napuhanost počela da dolazi do izražaja, je takav, toliko ambiciozan da se na kraju sam sebi posrao u usta. Doduše, ne mogu duše griješiti pa reći da mu Početak (Inception, 2010.) nije valjao. Naprotiv, bio je veoma, veoma dobar. Slojevit, složen, sjajno snimljen. Sve ono što tražite u jednom onakvom filmu. Ali onda je došao Vitez tame: Povratak (The Dark Knight Rises, 2012.), u kojem je zasrao motku i počeo da se besramno ulizuje Amerikancima. To je nastavio u Čovjeku od čelika (Man of Steel, 2013.) i sada dosegao vrhunac u Među zvijezdama (Interstellar, 2014.).

     Film sam pogledao sa ne baš velikim nadama, iz jednostavnog razloga. Prevelika halabuka prije samog izlaska i onaj osrednji Vitez tame: Povratak mi nisu mirisali na dobar film. Doduše, glumačka postava je obećavala na čelu sa Matthewom McConaugheyjem, koji je došao svježe iz sjajnog Istinskog detektiva (True Detective, 2014.).

    Šta reći o Među zvijezdama, a da ne ispadnem hejter i seronja, kamenovan od strane hiljada kojima se film svidio? S tehničke, vizuelne i audio strane filmu teško da se može naći mana. Izgleda prelijepo, ali zaista. Zadivljujuće. Pojedine scene su tako dobre da vam dah staje od njih. Gluma na nivou, možda pomalo predvidljiva, ali na nivou. Ali… Sada tu dolazi ono “ali”.

     Prometej (Prometheus, 2012.) je isto bio vizuelna poslastica. Godzilla (Godzilla, 2014.) također. Šta je zajedničko u ova tri filma? Loš scenario. Scenario Među zvijezdama je preambiciozan, priča o ljubavi smještena u naučno-fantastični film o spašavanju čovječanstva međuzvjedanim putovanjem kroz prostor i vrijeme, a sve to povezano gravitacijom. Već iz ove rečenice možete vidjeti koliko se nebulozan film čini. U redu, nemam ništa protiv dobrog mindfuck filma, posebno ne onih kakve je Nolan ranije isporučivao, poput Mementa (Memento, 2000.) ili pak Prestiža (The Prestige, 2006.), ali ovdje je Nolan ipak zagrizao malo prevelik zalogaj koji nije mogao do kraja zažvakati.

     Hvaljen zbog naučne tačnosti i mnoštva drugih stvari, ali film podbacuje na toliko drugih polja, pa čak i na tim naučnim. Da se razumijemo, pričamo o nauci koja je nauka tek na papiru i u teoriji. Praktično je gotovo nedokazivo skoro pa sve što vidimo na filmu. Ipak se radi o teoretskoj astrofizici. Gotovo tri sata filma se slivaju u jedan dosadan i naporan film, koji tek na momente oživi, a i to obično vizuelnim scenama pa se opet vrati u smaranje prepuno rupa. Ako ćemo iskreno, prvi sat filma mi se činio veoma interesantan i to je najbolji dio filma. Ali od trenutka kada dođu u tajnu bazu, počinju nebuloze i nastavljaju se. Kada bih počeo pisati spisak tih nebuloza, bojim se da bi to potrajalo, a i nazvali bi me hejterom. U redu, jeste ovo film, jeste ovo naučna-fantastika, ali kada vam to servira neko kao Nolan, čovjek koji je odlučio uozbiljiti Batmana i Supermana, junake iz stripova, onda je to više nego apsurdno. Zašto furaš neku realnost tamo gdje je ne treba biti i niko je ne očekuje, a onda ljudima daš film prepun nebuloza koje ni malo dijete ne može provariti?

     Nolan je vizuelan redatelj, zna posložiti film, zna ga i napisati, ali ovo definitivno nije njegov najbolji film. Zapravo, ovo mu je najlošiji film po pitanju pričanja priče, likova i osjećaja. Da ne pričam o amerikaniziranju svega. Amerika je cijeli svijet, samo Amerikanci idu u svemir da pronađu spas za čovječanstvo (čitaj Ameriku), rasizam i bijela nadmoć su prisutni svuda (jedini čovjek obojene kože u filmu biva raznesen od strane Čovjeka (dr. Mann). Tu je definitivno bio vrhunac preseravanja.

     Preambiciozan, pretenciozan, razvučen, amerikaniziran, prepun rupa, vizuelno i audio prelijep, to vam je Među zvijezdama. Doduše, skidam kapu Nolanu na brojnim posvetama drugim velikim imenima naučne fantastike koje su razbacane po cijelom filmu. Od vizuelnog izgleda, do imena i drugih referenci. Ljubitelji naučne fantastike će s lakoćom moći prepoznati te reference. Ono što je trebalo da bude 2001: Odiseja u svemiru (2001: A Space Odyssey, 1968.) 21. stoljeća je postao promašaj. Baš kao i Prometej Ridleyja Scotta. Neoprostivo obojici.

Advertisements

True Detective (2014)


true_detective

ŽANR: triler/drama
AUTOR: Nic Pizzolatto
ULOGE: Matthew McConaughey, Woody Harrelson, Michelle Monaghan
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: ~55 minuta (8 epizoda prva sezona)

     Ove godine dodjela nagrade Emmy se svela na borbu između dvije serije, veterana Na putu prema dolje (Breaking Bad, 2008.-2013.) i novopridošlice Pravog detektiva (True Detective, 2014.), sa tim da je Na putu prema dolje potukla Pravog detektiva pokupivši gotovo sve nagrade u kategorijama u kojima su obje bile nominovane. Bit ću iskren pa ću reći da nisam gledao Na putu prema dolje, u koju se mnogi kunu i smatraju jednom od najboljih serija svih vremena, ali planiram samo zbog Bryana Cranstona te zaista ne mogu svjedočiti kvaliteti iste, ali vjerovat ću drugima na riječ pa ću reći da je zasluženo pokupila te silne Emmyje. Međutim, ima i toga da je ovo bila posljednja sezona za tu seriju pa su je odlučili nagraditi za kraj, iako na policama imaju već mnoštvo nagrada.

     Što se tiče Pravog detektiva, gotovo pa da je izvisio u svim bitnim kategorijama u kojima je bio nominovan. Dobio je samo onu za najbolju režiju. Matthew McConaughey je izvisio za Emmyja za najboljeg glumca, kao i Woody Harrelson, koji je bio nominovan u istoj kategoriji iako su obojica razvalili u svojim ulogama, posebno McConaughey, dok je Nic Pizzolato, kreator serije, izvisio za najbolji scenario.

     Pravi detektiv je potekao iz pera Nica Pizzolatta, čovjeka kojeg su nakon izlaska serije optužili za plagijarizam jer je pokupio čitave dijelove razgovora, te ideje i teme iz djela određenih pisaca. On je rekao da su mu ti isti pisci bili inspiracija i da se njihovim djelima služio kao osnovom. Da li je optužba za plagijarizam osnovana ili ne, neću da ulazim u to. Reći ću samo da on nije niti će biti jedini koji je to radio. Ali reći da je Pravi detektiv samo njegovo djelo, bila bi laž. Koliko god je on odgovaran za uspjeh serije, napisavši sjajnu priču (pa makar i maznuvši dijelove  iz djela drugih pisaca), toliko su zaslužni i Cary Joji Fukunaga, čovjek koji je režirao cijelu sezonu i koji je zaslužan za sjajnu atmosferu, te Matthew McConaughey i Woody Harrelson, koji su svojim ulogama razbucali, unoseći dozu realizma u seriju kakva se rijetko može vidjeti. Doduše, njih dvojica su već i ranije glumili skupa i veliki su prijatelji u privatnom životu pa je ta njihova međusobna hemija jasna. Dodajte na sve to sjajnu produkciju HBO-a, kako smo i navikli od njih, i dobijete jednu od najboljih serija 2014. Ispravka, NAJBOLJU seriju 2014.

      Mjesto radnje: Louisana. Država u kojoj su korijeni rasne mržnje još duboki, mjesto gdje se klanja mračnim bogovima. Pravo mjesto za smještanje priče o serijskom ubici, obavijenom velom misterije i okultnog. Januar 1993. Lokalna prostitutka je pronađena mrtva. Sve upućuje na ritualno ubistvo koje je počinio neki poremećeni otpadak ljudskog društva. Tako počinje istraga duga 17 godina, koja će detektive Cohlea i Rusta odvesti putevima koje treba izbjegavati, a usput će otvoriti vrata koja se ne bi smjela otvarati.

     Na površini, Pravi detektiv je detektivska priča o istrazi protiv serijskog ubice koja traje godinama i epilogu te istrage. I kao takva će zadovoljiti većinu gledatelja, ali kada skinete taj površinski sloj dobijate puno kompleksniju seriju. Seriju koja se dotiče mnogih tema, većinom zabranjenih ili onih koje su poznate, ali se o njima ne priča puno. Dobit ćete seriju punu majstorski skrivenih simbola, koji vam pričaju posve drugačiju priču od one koju gledate. Dobit ćete filozofske monologe, koji će vas natjerati da se zamislite. Trnci će vam proći duž kičme, a dlačice na vratu će vam se dići. Detektivska priča o potjeri za serijskim ubicom. Serija ispunjena simbolikom i okultnim, koja koketira sa psihološkim hororom. Kako god je okarakterisali, nećete pogriješiti ako je pogledate. Ipak, užitak je puno veći ukoliko pohvatate simbole koji su nam, nekad diskretno, nekad sasvim jasno, rasuti širom serije.

     Druga sezona nam stiže na ljeto sljedeće godine i vrlo malo stvari je poznato osim toga da će radnja biti prenešena u Los Angeles i da su dvije uloge pripale Colinu Farrelu i Vinceu Vaughnu. Farrel je više puta pokazao da mu uloge oštećenih likova dobro idu, a baš me interesuje kakav će biti Vaughn kao negativac jer je tip kojeg smo navikli gledati u komedijama.

    I dok željno očekujemo drugu sezonu, predlažem vam, ukoliko već to niste uradili, da pogledate prvu sezonu ove zaista izvanredne serije i krenete u potragu za mističnom Carcosom i Žutim kraljem.

Frailty (2001)


ŽANR: triler/drama
REŽIJA: Bill Paxton
SCENARIO: Brent Hanley
ULOGE: Bill Paxton, Matthew McConaughey, Powers Boothe, Matt O'Leary, Jeremy Sumpter
ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 100 minuta

      Moram priznati da mi je ovaj film zamalo pobjegao ispod radara što sebi nikada ne bih oprostio sada nakon što sam ga pogledao. Rijetki su psihološki trileri poput ovoga koji vam drže pažnju od početka do kraja, a ovaj komotno može stati rame uz rame sa Se7en iz 1995.

     McConaughey, koji itekako zna glumiti, ali se u posljednje vrijeme gubi u moru kloniranih romantičnih komedija, ovdje briljira. On glumi Fentona, čovjeka koji dolazi u štab FBI-a u Dallasu kako bi rekao glavnom agentu (Boothe) da je njegov brat Adam poznati serijski ubica pod imenom Božja ruka. Priča se uglavnom odvija u prošlosti dok Fenton priča agentu o tome kako i zašto je njegov brat počeo ubijati i da to seže do njihovog djetinjstva kada je njihov otac (Paxton) jednog dana došao kući sa posla sa pričom da mu se Bog obratio sa porukom da su oni izabrani lovci na demone. Fenton se isprva protivi tome i smatra da mu je otac lud dok ubijaju ljude sa spiska koji je njegov otac dobio od Boga. Mlađi brat, Adam, u oca gleda kao u samog Boga i bez ikakvog protivljenja počinje raditi sa ocem jedva čekajući svoje prvo ubistvo demona.

     Frailty je Paxtonov režiserski debi i za svaku je pohvalu. Film je uspješna mješavina psihološkog trilera sa blagom dozom natprirodnog koja tek na trenutak zasmeta. Definitivno preporuka za pogledati.