Assassin's Creed (2016)


ŽANR: akcija, naučna fantastika, avantura
REŽIJA: Justin Kurzel
SCENARIO: Michael Lesslie, Adam Cooper, Bill Collage prema serijalu video igara Assassin's Creed
ULOGE: Michael Fassbender, Marion Cotillard, Jeremy Irons, Brendan Gleeson, Charlotte Rampling, Michael K. Williams
ZEMLJA: SAD, Francuska
TRAJANJE: 115 min.

Prošle godine smo u obliku filma dobili dvije adaptacije video igara. Poznatih video igara. Igara koje su zaradile milione svojim autorima. I zarađuju im dan-danas. Znači, uspješne video igre. Riječ je o Warcraft: Početak (Warcraft: The Beginning, 2016.) i Vjera ubojice (Assassin's Creed, 2016.). U oba slučaja, studiiji koji su izbacili igre na tržište, Blizzard i Ubisoft, su imali potpunu kontrolu nad produkcijom filma. Ubisoft čak nešto i veću, misleći da će tako konačno skinuti prokletstvo loših adaptacija video igara na velika kino platna. Da li su uspjeli? I da i ne.

Nastavi čitati “Assassin's Creed (2016)”

Allied (2016)


allied-2016

ŽANR: akcija, triler, romansa
REŽIJA: Robert Zemeckis
SCENARIO: Steven Knight
ULOGE: Brad Pitt, Marion Cotillard, Jared Harris, Simon McBurney, Lizzy Caplan
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 124 min.

     Nekako romansa i ratna zbivanja idu ruku pod ruku. Neki od mojih omiljenih filmova su romanse smještene u vihore rata, Kazablanka (Casablanca, 1942.), Engleski pacijent (The English Patient, 1996.), Studengora (Cold Mountain, 2003.), Špijun i dama (Shining Through, 1992.) i Cvijeće rata (The Flowers of War, 2011). Sve su to filmovi koje možete upaliti da gledate u nedjeljno poslijepodne i uživati s partnerom ili partnericom, ušuškani ispod deke, zagrljeni. Saveznici (Allied, 2016.) je najnoviji film takve tematike uz dozu špijunskog trilera i kupio me je na prvu. Šta da kažem, slab sam na takve filmove ako već niste ranije primjetili.

Nastavi čitati “Allied (2016)”

Contagion (2011)


ŽANR: drama/triler
REŽIJA: Steven Soderbergh
SCENARIO: Scott Z. Burns
ULOGE: Marion Cotillard, Matt Damon, Laurence Fishburne, Jude Law, Gwyneth Paltrow, Kate Winslet, Bryan Cranston
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 106minuta

     Steven Soderbergh je jedan od rijetkih redatelja u Hollywoodu koji može snimiti podjednako dobar blockbuster i jedan nezavisni art film, nešto što polazi za rukom zaista rijetkim redateljima i tu mi staje rame uz rame sa Martinom Scorseseom. Filmovi koje Soderbergh snima su uvijek zanimljivi, bilo da se radi o napucanom blockbusteru poput Oceanovih jedanaest (Ocean's Eleven, 2001.) ili art filmu o osveti kakav je Englez (The Limey, 1999.).

     Ovaj put Soderbergh se odlučuje okušati u polju medicinske drame sa primjesama trilera, čak i psihološkog horora ako se smijem tako izraziti. U ovom žanru su se mnogi okušali, a možda i najbolji primjer ovakvog filma jeste sa naših prostora, jedan i jedini Variola vera (1988), kojeg su, izgleda, Burns i Soderbergh gledali prije nego su odlučili snimiti svoje djelo o masovnoj zarazi, panici koju stvara i posljedicama koje ostavlja. Ukoliko se ne varam, posljednji veći film na ovu temu je bio Petersenov Van kontrole (Outbreak, 1995.), koji se uopće ne može nositi ni sa Variolom verom ni sa Soderberghovom Zarazom (Contagion, 2011.).

     Priča vješto prati nekoliko likova koje međusobno veže samo virus, a koji, na određeni način, utječe na živote svih njih. Scenario je zaista pametno napisan, a masovna histerija i panika koji su prikazani su odlični i to je nešto što zaista volim vidjeti u filmovima što me odmah asocira na Put (The Road, 2009.) ili Maglu (The Mist, 2007.) i onu poznatu izjavu: “Oduzmi nam civilizaciju i pravila i postat ćemo životinje”. Jedina nedovoljno ispričana stvar u ovom filmu je priča o novinaru-blogeru Krumwiedeu (Law) koja se možda mogla još malo proširiti. Soderbergh vrlo vješto priča priču o masovnoj zarazi i njenom utjecaju na sitnu raju, kao i na one krupne ribe, koje uglavnom štite svoje guzice, ali se i među njima javi poneka dobra duša spremna da učini koje dobro djelo.

     Zaraza nije još jedan holivudski blockbuster, naprotiv, to je jedna pametno ispričana priča koja bi nas trebala natjerati na razmišljanje. Većinu ljudi će odbiti svojom sporošću, ali Soderbergh je Soderbergh i ukoliko ne volite njegove filmove koji ne spadaju u holivudske blockbustere i smatrate ih zamornima i dosadnima, onda zaobiđite i ovaj. Moram još napomenuti da film ima odličan soundtrack za koji se pobrinuo Soderberghov dugogodišnji saradnik, Cliff Martinez.

Midnight in Paris (2011)


ŽANR: komedija/romansa/fantazija
REŽIJA:  Woody Allen
SCENARIO:  Woody Allen
ULOGE:  Owen Wilson, Rachel McAdams, Marion Cotillard, Kathy Bates, Adrien Brody, Carla Bruni, Michael Sheen, Corey Stoll
ZEMLJA: SAD/Španija

TRAJANJE: 94 minute

     Filmove Woodyja Allena ili volite ili ne volite, nema između. Ja spadam u grupu onih koji njegove filmove izuzetno vole i cijene. Mislim da je to vjerovatno povezano sa mojim djetinjstvom i scenom divovske sise koja ide ruralnim predjelom i poput Godzille gazi ljude pred sobom i pravi pustoš tako da Allena mogu optužiti i za moju opčinjenost velikim cicama.

     Šalu na stranu, Allen je jedan od najinteligentnijih režisera koji je ikada postojao i stvarao, i vjerovatno jedan od najnačitanijih što vrlo često voli pokazivati u svojim filmovima. Nekada to čini suptilno, a nekada prilično otvoreno. 

     Midnight in Paris je zasigurno najbolji Allenov film u posljednjih 20-ak godina, ako ne i više. Allen, koji u posljednje vrijeme više vremena provodi iza kamere, svoja neurotična alter-ega prepušta drugim glumcima, a ovoga puta ta je čast pripala Owenu Wilsonu, kojem uloga smušenog, sanjarenju sklonog, pisca odlično stoji. Woody je čak prepravio scenario radi njega, koji uopće nije bio prvi izbor za tu ulogu.

     Kao i uvijek, Allen i u ovom filmu priča priču u kojoj se svi možemo pronaći. Glavni lik, Gil Pender (Wilson) je mlad i uspješan pisac scenarija koji radi na svom prvom romanu i koji se nalazi u Parizu sa svojom prelijepom vjerenicom Inez (McAdams) i njenim roditeljima. Spletom okolnosti, Gil otkriva Pariz iz njegovog zlatnog doba, tj. doba za koje on smatra da je njegovo zlatno doba, a to su 20-te godine prošlog stoljeća. Pariz iz tog perioda je bio vrlo popularan za brojne umjetnike tog doba, kojima se Woody Allen očigledno divi, pa ih tako Pender upoznaje jednog po jednog. Tu su Salvador Dali, Ernest Hemingway, Cole Porter, Gertrude Stein, bračni par Fitzgeraldovi, Luis Buñuel, Pablo Picasso i brojni drugi. Gil upoznaje i Adrianu (Cotillard), Picassovu ljubavnicu, koja se zaljubljuje u njega i on u nju te počinje sumnjati u svoju ljubav prema zaručnici koja ga uopće ne shvata.

     Odlična gluma svih aktera među kojima se posebno izdvajaju Batesica kao G. Stein i Corey Stoll kao Hemingway koji naprosto otima svaku scenu u kojoj se pojavljuje. Naravno, ta Allenova igrarija sa vremenskim periodima mu daje prostora za neke veoma simpatične prizore poput razgovora između Gila i Luisa Buñuela gdje mu Gil daje ideju za film, a ovaj je totalno izgubljen i sve mu je nejasno, a ustvari se govori o Buñuelovom filmu Anđeo istrebljivač (The Exterminating Angel, 1962.) ili luckasti Dalijevi razgovori i njegova opsjednutost nosorozima.

     Sve u svemu, jedan zaista odličan film za sve ljubitelje Woodyja Allena, ali i za one koji to nisu, a htjeli bi pogledati jedan simpatičan film. Oda jednom davno prošlom vremenu i velikim umjetnicima koji su živjeli u njemu kakvu rijetki majstori mogu ispričati.