The Transporter Refueled (2015)


Transporter Refueled (2015)

ŽANR: akcija
REŽIJA: Camille Delamarre
SCENARIO: Adam Cooper, Bill Collage, Luc Besson
ULOGE: Ed Skrein, Ray Stevenson, Loan Chabanol, Gabriella Wright
ZEMLJA: Francuska/Kina
TRAJANJE: 96 min.

     2002. je na velike ekrane donijela Transportera (The Transporter, 2002.), film koji je Jasona Stathama izbacio na prvo mjesto akcionih zvijezda novog doba, a Lucu Bessonu omogućio pokretanje vala francuskih akcionih filmova koji su se počeli štancati kao ludi nakon toga, uz manje-više dobre rezultate. Naravno, bio je to i početak serijala od tri filma, pa je onda došla i TV serija, a onda se rodila ideja i o četvrtom dijelu. Pošto se Statham nije želio vratiti serijalu koji ga je proslavio, a Besson se nije tako lako želio odreći unosne krave muzare rodila se ideja o… Naravno, rebootu serijala. Nešto što je u Hollywoodu jako poznato.

Nastavi čitati “The Transporter Refueled (2015)”

Taken 2 (2012)


Taken 2 (2012)

ŽANR: akcija/triler
REŽIJA: Olivier Megaton
SCENARIO: Luc Besson, Robert Mark Kamen
ULOGE: Liam Neeson, Maggie Grace, Famke Janssen, Rade Šerbedžija
ZEMLJA: Francuska
TRAJANJE: 91 min.

     Ne znam ko si. Ne znam šta želiš. Ako tražiš otkupninu, reći ću ti da nemam novca. Ali ono što imam jeste određen set vještina, koje sam stekao tokom duge karijere. Vještine koje me čine noćnom morom za ljude poput tebe. Pustiš li moju kćerku sada, ovome će biti kraj. Neću te tražiti, neću te proganjati. Ali ako je ne pustiš, potražit ću te, naći ću te i ubit ću te.

     Ovo su rečenice koje je vremešni Liam Neeson izgovorio (imao je 56 godina u vrijeme dok ih je izgovarao) i vinuo se u nebo akcijskih zvijezda, pomalo neočekivano, ali veoma uspješno. Naravno, riječ je o filmu 96 sati (Taken, 2008.), jednom u nizu akcionih filmova iz filmske industrije Luca Bessona i Roberta Marka Kamena, ljudi koji su nam donijeli neke dobre, i neke ne tako dobre akcione filmove. 96 sati je bio hit, veliki hit, prije svega zahvaljujući Liamu Neesonu i sjajnoj režiji Pierra Morela. Film koji meni spada u sam vrh omiljenih akcionih filmova. Na svojih 25 miliona budžeta zaradio je gotovo 230 miliona i to je samo po sebi bilo dovoljno za nastavak. Naravno, Besson i Kamen su igrali na tu kartu još prije izbacivanja filma na tržište pa su u scenariju ostavili mogućnost za to.

     Četiri godine nakon prvog dijela, dolazi nam i nastavak. Scenaristi su isti, glumačka ekipa gotovo u potpunosti ista, s dodatnim pojačanjem u vidu legendarnog Rade Šerbedžije, Morel je, nažalost, otišao i na njegovo mjesto je došao Olivier Megaton, što je u samom početku bila greška ako mene pitate jer taj čovjek još nije snimio film koji valja, ali ga Besson iz nekog razloga i dalje gura naprijed. Vjerovatno po nekoj rodbinskoj vezi, ko će mu znati. Ipak, nije samo Megaton razlog što je film loš, imaju tu svoje prste i Besson i Kamen koji su napisali debilan scenario koji vrijeđa inteligenciju ljudi. Nemam ništa protiv pretjerivanja u akcionim filmovima, ali što je previše previše je.

     Znači, nakon događaja iz prvog dijela: otmice Bryanove kćerke, njegovog pohoda za njeno oslobađanje u kojem pobije cijelo albansko kriminalno podzemlje u Parizu, dolazi red na Albance da se napiju krvi Bryanu i njegovoj porodici. Tu na scenu stupa Murad, maestralni Šerbedžija, kao otac Marka iz Tropoje kojem se ne početku klanja dženaza. Marko i dženaza nikako ne idu skupa, ali eto. Recimo da su Besson i Kamen zatucani pa ćemo im prijeći preko toga. Murad odlučuje oteti cijelu porodicu Mills i polako im se napiti krvi. I dok uspijeva uhvatiti Bryana i bivšu mu suprugu, Lenore, njihova kćerka, Kim uspjeva pobjeći navođena ocem preko mobitela, a onda stvari počinju katastrofalno ići nizbrdo. U nizu loših i pretjeranih, gotovo imbecilnih, scena Kim pronalazi svog oca, oslobađa ga i skupa kreću u pohod da povrate Lenoru, njenu majku i ljubav njegovog života.

     Kao što rekoh, Besson i Kamen možda jesu napisali debilan scenario, ali je Megaton taj koji je sve to digao na veći nivo sranja. Zapravo, teško mi se odlučiti ko je ispao veći idiot od njih trojice i ko je upropastio potencijalno sjajan akcioni serijal. Da su vratili Morela ili da su dali redateljsku palicu Louisu Leterrieru, možda bi oni mogli i izvući nešto od debilnog scenarija, ali ovako smo dobili jedan krajnje dosadan i naporan film koji ne zaslužuje ime svog prethodnika. Čak i Neeson i Šerbedžija izgledaju smiješno jer ljudi ozbiljnom glumom pokušavaju nešto u filmu koji sebe ne smatra ozbiljnim. Naravno, pošto je ovaj dio ipak zaradio ogromnu količinu love, iako je zatrpan negativnim kritikama i od strane publike i kritičara, priča se da je treći dio itekako u planu. Vjerovatno će Muradova nana krenuti u svoj lični pohod kako bi održala besu. Nadam se da će ovog puta od nje stradati i Besson i Kamen, a bogami i Megaton pa da nam više ne serviraju ovakve nebuloze.

Colombiana (2011)


ŽANR: akcija
REŽIJA: Olivier Megaton
SCENARIO: Luc Besson, Robert Mark Kamen
ULOGE: Zoë Saldana, Michael Vartan, Cliff Curtis, Lennie James, Callum Blue, Jordi Mollà
ZEMLJA: SAD/Francuska

TRAJANJE: 108 minuta/111 minuta Unrated verzija

     Ja sam čovjek koji je odrastao na trash akcijama B produkcije u kojima je bilo svega osim glume, priče i ostalog što je film trebao da ima da bi se nazivao filmom. Uvijek sam ih volio, pa i dan-danas volim sjesti i pogledati neku trash akciju iz tih starih vremena, čisto da se podsjetim šta sam to gledao i slatko se nasmijao. Vremenom su i te trash akcije B produkcije evoluirale u jedan napredniji oblik, donekle zamaskiran budžetom i napucanim efektima, ali to su i dalje one stare besmislene akcije. Možda jedan od najzaslužnijih ljudi za to, koji očito zna šta pali kod ljudi, jeste Luc Besson, čovjek koji je stvorio jednu novu generaciju trash akcija koja nam je iznjedrila i ponekog novog akcionog idola (prvenstveno mislim na Jasona Stathama).

     Kada sjednem gledati takve filmove, isključim mozak, pustim ga na pašu, zavalim se udobno na krevetu ili kauču i jednostavno se odmorim. Od ovakvih filmova ne tražim ni inteligentnu priču ni upečatljive dijaloge već jednostavno jednu čistokrvnu, old school akciju. Da li nam Colombiana, posljednje čedo iz Bessonove ergele akcija, donosi to? I da i ne. Vjerovatno se pitate zašto.

     Nemoguće je ne porediti Colombianu sa još jednim Bessonovim filmom, starom dobrom Nikitom iz 1990., ili pak sa Leonom profesionalcem (Leon: The professional, 1994). Zapravo, Colombianu u neku ruku možemo posmatrati nasljednikom ova dva filma, ali ni po koju cijenu ne može stati rame uz rame ni sa jednim od njih. Na stranu scenario i loši dijalozi, kao što rekoh, to se i očekuje u ovakvim filmovima, ali glavni krivac zašto će vam ovaj film vrlo brzo ispariti iz pamćenja jeste režiser Olivier Megaton, kojem nisu trebali davati ovaj posao nakon što je uništio jednu finu akcionu trilogiju svojim Transporterom 3 iz 2008. Ovdje je njegova akcija traljava i neuvjerljiva, a ono malo bliske borbe je tako konfuzno snimljeno da se jedva može gledati. Shvatam ja da je ta brzi rad ručnom kamerom postao standard u današnjim scenama bliske borbe, ali Megaton je to vrlo traljavo uradio. On također shvata da mu je seksipil Zoë Saldane jedan od najvećih aduta u filmu pa ga obilno koristi u svakom trenutku pa nam tako servira Saldanu u kratkim šorcevima, uskim majicama bez grudnjaka u gotovo svakom kadru u kojem se pojavljuje. Nemam ništa protiv toga, ali u nekim scenama zaista djeluje previše nametnuto i napadno.

     Šta reći za ovaj film osim da je lagani ljetni filmić koji ćete brzo pogledati, a još brže zaboraviti jer vam ni po čemu neće ostati u pamćenju (doduše, muškom dijelu publike će slika Saldanice u kratkom šorcu vjerovatno ostati u nekoj ćeliji u mozgu). A i ako ga ne pogledate nećete previše propustiti.

Cortex (2008)


ŽANR: triler
REŽIJA: Nicolas Boukhrief
SCENARIO: Nicolas Boukhrief, Frédérique Moreau
ULOGE: André Dussollier, Marthe Keller, Julien Boisselier, Chantal Neuwirth, Claude Perron, Pascal Elbé
ZEMLJA: Francuska

TRAJANJE: 105 minuta

      Nekada su Francuzi harali svojom kinematografijom koja je vremenom sišla sa prijestolja najjače evropske, a možda i svjetske, kinematografije. Nije bilo žanra u koji oni nisu ubacili svoj prepoznatljivi art pečat, a onda su počeli posrtati i okretati se više holivudskom stilu, za što je najveći krivac definitivno Luc Besson. Je li to dobro ili ne, procijenite sami. Da, dobijamo zabavne filmove iz Francuske, ali obično za puštanje mozga na pašu, koji u sebi nemaju nimalo onog starog art pečata. Cortex, četvrti film režisera Boukhriefa, pokušava ponovo vratiti taj stari šmek u francuski film, ali negdje usput gubi nit.

     Rijetko ko da je čuo za ovaj film jer nas Besson bombarduje svojim akcionim klonovima koji donose lovu, ali ako želite pogledati solidan triler potražite ga i pogledajte. Zanimljiva priča kakvu, barem ja, nisam dosad vidio ni u jednom filmu.

     Charles Boyer, kojeg maestralno glumi Dussolier, je penzionisani policijski inspektor koji boluje od Alzhemeirove bolesti i živi sa sinom i njegovom porodicom. U nekom trenutku sin ga odluči ostaviti u ustanovu koja je specijalizirana za neurološke degenerativne bolesti, jer boravak njegovog oca utječe na njegov brak, što možemo naslutiti iz njegovog skorog razvoda. Boyer, u srcu i umu još uvijek policajac, počinje istraživati nekoliko smrti koje se dešavaju u domu, ali to veoma teško ide jer je teško razabrati između stvarnosti i paranoje izazvane njegovom bolešću. Da li neko zaista ubija pacijente i da li je on umiješan u to?

     Boukhrief nam priča zanimljivu priču, ali na ne baš vješt način. Zanimljivo je urađeno da Boyer, s vremena na vrijeme, izgubi pamćenje na sve ostalo, čak i na nekoliko dana, i pratimo ga samo dok rješava svoj slučaj, ali Boukhrief kao da nije imao znanja kako priču učiniti zanimljivijom te se uprkos kratkom trajanju, na trenutke čini rastegnutom i nezanimljivom. Smatram da je glavni krivac tome scenario koji se još mogao doraditi i Boukhriefovo neiskustvo. Šteta zanimljive priče da ostane samo osrednji film kada je mogao biti jedan od najboljih trilera ikada snimljenih.