The Magnificent Seven (2016)


magnificent-seven-2016

ŽANR: vestern/akcija/avantura
REŽIJA: Antoine Fuqua
SCENARIO: Nic Pizzolatto, Richard Wenk
ULOGE: Denzel Washington, Chris Pratt, Ethan Hawke, Vincent D'Onofrio, Byung-hun Lee, Manuel Garcia-Rulfo, Martin Sensmeier, Haley Bennett, Peter Sarsgaard
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 133 min.

     U posljednjih desetak godina vestern filmovi se vraćaju u Hollywood. Ne baš grandiozno i na velika vrata, s obzirom da se radi o mješovitom uspjehu ako uzmemo u obzir da je bilo promašaja poput Kauboji i vanzemaljci (Cowboys and Aliens, 2011.), koktelu vesterna i naučne fantastike, Usamljeni rendžer (The Lone Ranger, 2013.), ali i veoma uspješnih filmova poput Čovjek zvani Hrabrost (True Grit, 2010.) braće Coen, te Tarantinovi Odbjegli Django (Django Unchained, 2012.) i Mrska osmorica (The Hateful Eight, 2015.).

Continue reading “The Magnificent Seven (2016)”

Advertisements

Joheunnom nabbeunnom isanghannom AKA The Good, the Bad, the Weird (2008)


The Good the Bad The Weird (2008)

ŽANR: akcija/avantura/komedija
REŽIJA: Kim Jee-woon
SCENARIO: Kim Jee-woon, Kim Min-suk
ULOGE: Song Kang-ho, Lee Byung-hun, Jung Woo-sung
ZEMLJA: Južna Koreja
TRAJANJE: 136 min.

     Kim Jee-woon je vjerovatno jedan od najboljih redatelja Južne Koreje. Ispravka, Kim Jee-woon je vjerovatno jedan od najboljih redatelja današnjice. Zašto to kažem? Zato što je čovjek svestran, piše svoje filmove, snalazi se u svakom žanru, tehnički je izuzetno potkovan, ima sjajnu muziku u filmovima i kada sve to spojite, dobijete redatelja koji zna napraviti prokleto dobar film. Bilo da se radi o čistom hororu kao što je Priča o dvije sestre (Janghwa, Hongryeon AKA A Tale of Two Sisters, 2003.) ili o gangsterskoj drami o osveti kao što je Gorkoslatki život (Dalkomhan insaeng AKA A Bittersweet Life, 2005.), Kim se snađe i servira nam film gdje se od nas traži samo da sjednemo i uživamo.

     Takav je slučaj i sa Dobar, loš, čudan (Joheunnom nabbeunnom isanghannom AKA The Good, the Bad, the Weird, 2008.), jednim od najopičenijih i najzabavnijih filmova koje ćete pogledati. Riječ je o orijentalnom vesternu, koji je u biti posveta prvenstveno Sergiju Leoneu, a zatim i Samu Peckinpahu i Johnu Fordu, velikanima vesterna. Da, orijentalni vestern. Dobro ste pročitali. Ako je Sergio Leone, Talijan, mogao snimati filmove o kaubojima na Divljem zapadu, što ne bi mogao Kim Jee-woon snimati vestern o kaubojima, ali u mandžurijskoj stepi?

     Dobar, loš, čudan se može posmatrati i kao remake sjajnog Leoneovog Dobar, loš, zao (Il buono, il brutto, il cattivo AKA The Good, the Bad, the Ugly, 1966.), ali na Kimov način. Prije svega, imate tri lika iz naslova, koji jure za skrivenim blagom, negdje u unutrašnjosti Mandžurije, a za petama su im japanska vojska, korejski Pokret otpora i mandžurijski razbojnici. Dvojica sklapaju pomalo klimav savez ne bi li tamo stigli prije trećeg, a sve sa ciljem da ga liše života. Tu je i scena sa kopanjem, ali i “meksički obračun” na kraju.

     Naravno, između svega toga, film je ispunjen urnebesnom akcijom i jurnjavom, kao i nasiljem, specifičnim za Kima Jee-woona. On je čovjek koji čak i nasilje i smrt može učiniti urnebesno smiješnima. Stilski urađena pucnjava, prelijepa fotografija, komični trenuci, fenomenalna muzika i dodajte na to sjajan glumački trio koji čine Song Kang-ho, Lee Byung-hun i Jung Woo-sung i imate sjajnu akcionu avanturu prožetu komedijom, čak i tamo gdje se najmanje nadate tome. Doduše, neki će zamjeriti na količini superherojske nerealnosti, ali i to je jedan od zaštitnih znakova Kima Jee-Wooa pa stoga ne treba previše obraćati pažnju na to. Zaista, 135 minuta čiste zabave.

J.S.A.: Joint Security Area (2000)


ŽANR: drama/triler
REŽIJA: Park Chan-wook
SCENARIO: Jeong Seong-San, Park Chan-wook, Lee Mu-young prema romanu DMZ Parka Sang-Yeona
ULOGE: Lee Young Ae, Lee Byung-hun, Song Kang-ho
ZEMLJA: Južna Koreja

TRAJANJE: 110 minuta

     Prije negoli je počeo snimati svoju trilogiju o osveti koja ga je definitivno stavila u vrh južnokorejske kinematografije, Park Chan-wook je snimio jedan, možemo slobodno reći kultni, film, triler sa primjesama drame, ali i jedan snažan antiratni film, a njegovo ime je J.S.A.: Joint Security Area (2000.) koji je nastao prema romanu DMZ. E sad, kako bi bolje shvatili ovaj film bilo bi dobro upoznati se sa skorijom historijom Korejskog poluotoka. Kao što znate Sjeverna i Južna Koreja su razdvojene više od pola stoljeća i iako je riječ o istom narodu koji priča istim jezikom, piše istim pismom i dijeli istu zajedničku historiju dijeli ih politička ideologija. Nešto kao kod nas u Bosni samo u nešto gorem obliku. Između njih se prostire demilitarizovana zona koja je ujedno i najbolje čuvana granica na svijetu. Na oko 250 km dužine te granice postoji samo jedno mjesto na kojem se vojnici Sjeverne i Južne Koreje gledaju oči u oči, a to je taj joint security area ili u nekom slobodnom prijevodu združena zajednička oblast. Upravo taj dio te demilitarizovane zone je uzet kao mjeste radnje i romana i filma, a koliko je Parku Chan-wooku stalo do toga da film ispadne što autentičniji dovoljno govori to da je napravljena identična replika JSA u studiji koja i dan-danas stoji tamo.

     Most bez povratka, jedno od mjesta iz tog JSA područja, jedno od najusamljenijih mjesta na svijetu, je drveni most koji povezuje Sjevernu i Južnu Koreju, a preko njegove sredine se nalazi granica između te dvije države. To je mjesto na kojem su se izdešavale mnoge stvari prije negoli je zatvoren, a upravo tu počinje priča ovog filma. Gluho doba noći, sova hukće, kamera prelazi preko uspavanog krajolika, odjednom pucanj, metak prolijeće kroz zid barake, na ekranu se ispisuju slova JSA. U baraci na sjevernokorejskoj strani ubijena su dva i ranjen jedan vojnik. Optužen je jedan južnokorejski vojnik koji je navodno bio otet pa je pobjegao. Južnokorejski vojnik je priznao ubistva, a izvještaj sjevernokorejskog vojnika ga potvrđuje, ali neutralna komisija koju vodi major Sophie E. Jean (Young Ae), Švicarka korejskog porijekla ima za cilj da otkrije šta se zaista desilo tu večer. Tokom njene istrage ona otkriva stvari koje bacaju sumnju na zvaničnu priču događaja.

     Zaista sjajan film, odlične glume svih aktera, ali ponajviše Song Kang-hoa koji glumi preživjelog sjevernokorejskog vojnika, a mogli ste ga gledati u Domaćinu (Gwoemul AKA The Host, 2006.) te Leeja Byung-huna koji glumi južnokorejskog vojnika, a poznat vam je i iz Gorkoslatkog života (Dalkomhan insaeng AKA A Bittersweet Life, 2005.) te Vidio sam đavola (Akmareul boatda AKA I Saw The Devil, 2010.) Park nam vješto priča priču u flashbackovima, objašnjavajući nam pozadinu vojnika i njihovog neobičnog prijateljstva te nam tako govori da je, bez obzira na te silne godine podijeljenosti i silno neprijateljstvo, prijateljstvo ipak moguće te nam govori i prave razloge pucnjave otkrivajući nam istinu na samom kraju. Ipak, ono što najviše pogađa jeste sam kraj i fotografija koju nam Park pokazuje koja predstavlja težnju cijelog poluotoka, a to je ujedinjenje za kojim žudi i Sjever i Jug podjednako. Prilično tužan kraj, ali drugačije nije ni moglo obzirom na krivicu koja je izjedala Byung-hunovog lika, a ne bi ni valjalo da je drugačije. Definitivno preporuka za gledanje.

Akmareul boatda AKA I Saw the Devil (2010)


ŽANR: triler
REŽIJA: Kim Jee-woon
SCENARIO: Park Hoon-jung
ULOGE: Lee Byung-hun, Choi Min-sik
ZEMLJA: Južna Koreja
TRAJANJE: 141 minuta

     Obožavam filmove o osveti i kada bih pravio top 10 listu takvih filmova vjerovatno bi 7 njih dolazilo iz Južne Koreje, jer kada je riječ o osveti niko ne može parirati južnokorejskim pripovjedanjima takvih priča. Vidio sam đavola (Akmareul boatda AKA I Saw the Devil, 2010.) definitivno ulazi u tu listu. Ovaj film je još jedno čedo južnokorejskog genijalca Kim Jee-woona koji nam je donio klasike poput Priče o dvije sestre (Janghwa, Hongryeon AKA A Tale of Two Sisters, 2003), Gorkoslatki život (Dalkomhan insaeng AKA A Bittersweet Life, 2005) i Dobar, loš, čudan (Joheunnom nabbeunnom isanghannom AKA The Good, The Bad, The Weird, 2008). Ovim posljednjim filmom je još jednom pokazao zašto važi za jednog od najboljih azijskih redatelja.

     Vidio sam đavola bi se najjednostavnije mogao opisati kao film o dva tipa koja su se “natakarila” jedan na drugog. Dobro poznati nam Choi Min-sik, iz još jednog legendarnog filma o osveti Oldboy (2003), ovdje glumi psihopatskog serijskog ubicu po imenu Kyung-chul, čovjeka koji ubija iz zadovoljstva ne birajući žrtve, a policija mu nikako ne može ući u trag. Jednu večer, on ubija djevojku koja se nalazila u autu sa ispuhanom gumom pored puta počinivši time najveću grešku u svom životu. Naime, djevojka je bila kćerka jednog od šefova policije, a što je još važnije, ona je bila vjerenica Soo-hyuna, kojeg glumi fenomenalni Byung-hun, agenta tajne službe. Nakon njene smrti, Soo-hyun uzima odmor kako bi pronašao i osvetio se ubici svoje vjerenice. Ne treba mu dugo da ga pronađe, ali umjesto da ga ubije na licu mjesta, on odlučuje da ga muči i da se poigrava sa njim prije nego ga ubije. I time započinje nezaustavljivu lavinu događaja koji će obojici promijeniti živote jer da bi ubio ubicu svoje vjerenice, Soo-hyun postaje ne životinja, već sebični vuk samotnjak, kojeg interesuje samo sopstvena osveta, ne brinući za osjećaje drugih ljudi što na kraju dovodi do nesagledivih posljedica.

      Odličan scenario uz raznorazne primjese kakve prolaze samo kada ih serviraju Južnokorejanci, sa daškom crnog humora i psihološkog horora, te toliko popularnog torture pornića, uz fenomenalnu glumu dvojice glavnih likova i odličnu režiju Jee-woona, Vidio sam đavola je film koji će vas držati prikovane za stolicu od početka do kraja. Ukoliko volite pogledati nešto novo, da nije holivudsko, obavezno pogledati.