The Night Manager (2016)


ŽANR: triler, krimi
SCENARIO: David Farr prema romanu The Night Manager Johna le Carréa
ULOGE: Tom Hiddleston, Hugh Laurie, Olivia Colman, Tom Hollander, Tobias Menzies, Elizabeth Debicki, Alistair Petrie, Douglas Hodge, Antonio de la Torre
ZEMLJA: Ujedinjeno Kraljevstvo/SAD
TRAJANJE: ~60 minuta (6 epizoda)

Mini serije su uvijek bile dobro sredstvo za ispričati kompleksnu priču. Posebno kada je riječ o adaptaciji nekog romana čiju je radnju teško strpati u dva sata filma, čast izuzecima. Nekada je ovaj format bio veoma popularan na TV-u, posebno krajem 80-ih kada su u 2-3 epizode od 60 do 90 minuta bile rađene sjajne adaptacije brojnih romana bez potrebe za velikim skraćivanjem i izbacivanjem sadržaja. HBO i BBC su vjerovatno jedine TV kuće koje se i dalje bave ovim formatom.

Nastavi čitati “The Night Manager (2016)”

Zulu (2013)


     Zulu (2013)

ŽANR: krimi/triler
REŽIJA: Jérôme Salle
SCENARIO: Jérôme Salle, Julien Rappeneau prema romanu Zulu Caryla Fereyja
ULOGE: Orlando Bloom, Forest Whitaker
ZEMLJA: Francuska/Južna Afrika
TRAJANJE: 110 min.

     Nekada su filmovi o dva policajca različitih karaktera po sistemu “good cop, bad cop” ili po naški “dobar i loš policajac” bili veoma popularni. Obično su to bile akcijske komedije, ali je bilo tu i vrlo dobrih trilera. U posljednje vrijeme nekako su ti filmovi izašli iz fazona, ne znam zašto, ali je tako.

      Spas dolazi iz Evrope, tačnije Francuske u vidu trilera Zulu (Zulu, 2013.), Jérômea Sallea koji se izgleda u žanru krimi trilera snalazi kao riba u vodi, posebno sa ovim koji imaju radnju smještenu van Francuske po egzotičnim lokacijama širom svijeta. Čovjek je zaslužan za Anthonyja Zimmera (2005.), prema kojem je urađen američki remake Turist (The Tourist, 2010.), zatim za adaptaciju belgijskog stripa Largo Winch, Largo Winch (Largo Winch AKA The Heir Apparent: Largo Winch, 2008.) i Largo Winch: Burmanska urota (Largo Winch II AKA Largo Winch: The Burma Conspiracy, 2011.).

     Uprkos tome što ime dijeli sa istoimenim Zulu (1964.) sa Michaelom Cainom, Salleov Zulu se ne bavi opsadom britanske bolnice od strane Zulu ratnika već je to pravi punokrvni krimi triler o dobrom i lošem policajcu koji počnu sa istragom ubistva, a onda se upetljaju u nešto puno veće, što bi ih obojicu moglo koštati života. Film je baziran na istoimenom romanu Caryla Fereyja, ali se dotiče i kontroverznog Projekta Obala, koji je južnoafrička vlada sprovodila tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća.

     Ali Sokhela, kojeg glumi briljantni Forest Whitaker, je detektiv mučen unutrašnjim demonima još iz djetinjstva, duše i psihe unakažene neizbrisivim ožiljcima koji su ostavili dubok trag. Brian Epkeen, kojeg je otjelovio Orlando Bloom u neprepoznatljivom izdanju, je detektiv, ženskaroš i cuger, još uvijek voli bivšu ženu, ali je pomalo i uhodi zavidan na njenoj sreći. Uprkos svojim manama, obojica su sjajni detektivi koji počnu raditi na slučaju silovanja i ubistva djevojke, ali kako počinju dublje kopati, shvataju da je slučaj puno dublji i kompleksniji od običnog silovanja i ubistva. To je tek vrh ledenog brijega.

     Salle je sa Zuluom, još jednom pokazao da zna napraviti vrlo dobar i zabavan krimi triler. Dobar izbor glumaca, čak i Bloom, koji je ovdje zaista neprepoznatljiv, solidna priča, dobri likovi, ritam filma, fotografija. Sve je to za pohvalu i zaista se vrlo malo mana može pronaći filmu. Meni je držao pažnju sve vrijeme gledanja i definitivno bih ga mogao preporučiti svima koji vole dobar krimi triler. Inače, film je bio prikazan i na Kanskom filmskom festivalu, ako vam to nešto znači kao preporuka.

Focus (2015)


focus_ver4

ŽANR: krimi/komedija
REŽIJA: Glenn Ficarra, John Requa
SCENARIO: Glenn Ficarra, John Requa
ULOGE: Will Smith, Margot Robbie, Rodrigo Santoro
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 105 min.

     Ima nešto u heist filmovima što nas toliko privlači. Da li je u pitanju taj nonšalantni prikaz kriminala, raskošni život, lijepe žene i lijepi muškarci, paleta šarenila koja zasljepljuje, baratanje količinama novca koje većina nas neće ni sanjati ili nešto posve drugo, ne znam, ali da su zabavni, zabavni su. Južnokorejski Lopovi (Dodookdeul AKA The Thieves, 2013.) su, čini mi se, bili posljednji zabavan heist film koji sam pogledao. Onako, baš prava razbibriga.

     Fokus (Focus, 2015.) slijedi tu formulu heist filmova, nonšalantni prikaz kriminala, šarmantni kriminalci, lijepe žene, zgodni muškarci, lova, šarenilo i pruža nam čistu zabavu svih svojih 105 minuta trajanja. Znaju Glenn Ficarra i John Requa, redateljstko-scenaristički par koji stoji iza filma kako napraviti zabavan film. Pokazali su to i sa Ta luda ljubav (Crazy, Stupid, Love., 2011.), simpatičnom i zabavnom romantičnom dramedijom. Prije nego su počeli pisati Fokus, sa sigurnošću možemo reći da su gledali malo previše Nacionalnu geografiju i njihovu seriju Igre za mozak (Brain Games, 2011.). Zašto to kažem? Ako ste gledali tu seriju, znat ćete o čemu govorim čim počnete gledati Fokus. Dovoljno je reći da je konsultant filma bio Apollo Robins, što sam zaključio već nakon nekoliko minuta filma.

     Šta reći o samoj priči? Nicky, kojeg tako nonšalantno glumi Will Smith, je varalica veteran kojeg čeka novi posao u svijetu motosporta u Buenos Airesu. Prevara koja će mu donijeti zaradu koju u životu nije vidio. Međutim, u njegovom životu se pojavljuje Jess, u izvedbi prelijepe Margot Robbie, stara učenica i ljubav. Da li će ga Jess iskoristiti? Da li će on iskoristiti Jess? Ili će plamen stare ljubavi ponovo da plane? Sve su to pitanja koja nam Ficarra i Requa serviraju i lagano nas vuku za nos kroz cijeli film. Taman kada pomislite da ste prokljuvili sve, skontate da ste izgubili fokus 🙂

     Zabavan, dinamičan, prelijepe fotografije, šaren, opušten, sve su to atributi koji krase ovaj film koji je idealan za jedno poslijepodnevno opuštanje, kada jednostavno ne treba previše naprezati mozak. Mogao bih mu naći i pokoju manu, ali jednostavno ne želim jer je ovo film koji je trebao biti zabavan i opušten i kao takav služi svrsi više nego dobro. Svakako pogledajte i opustite se.

 

Caleb Carr – Alijenista


The Alienist

ŽANR: triler
ZEMLJA: SAD
ORIGINALNI NAZIV: The Alienist
GODINA IZDAVANJA: 1994.

     Serijske ubice su vjerovatno najgore što ljudski rod može proizvesti. Sociopate, društveni degenerici, ljudski predatori koji iz ovog ili onog razloga (često suludog) odlučuju oduzimati drugim ljudima živote. Najgore od svega je to što se obično takvi likovi ne razlikuju od ostalih, nazovimo ih “normalnih” ljudi niti se izdvajaju po nečemu. Možda da imaju neke čudne navike i običaje, ali obično je to to. Na prvi pogled nikada ne bi rekli da su ti ljudi pobili nekoliko ljudi. Historija je prepuna takvih likova, većina ih je uhvaćena, ali nekima identiteti nikada nisu otkriveni pa samim tim ni oni nisu privedeni pravdi. Jedini ljudi koji bi im mogli parirati po uvrnutosti jesu pisci koji pišu o njima i u svojim djelima smišljaju nove serijske ubice, one koje svijet nikada nije vidio, a u većini slučajeva, hvala Bogu pa i neće.

     Kada neko, kome pisanje romana nije posao od kojeg zarađuje hljeb, ipak odluči napisati roman obično to ispadnu vrlo dobre, pa čak i odlične stvari kojih bi se postidjeli i neki iskusniji pisci. Caleb Carr nije imao tu sreću sa svojim prvim romanom, Casing the Promised Land, koji je bio propast, tolika da je i sam autor 1995. na amazonovoj stranici svoje knjige napisao riječi kojima odvraća ljude od čitanja ove knjige. 14 godina poslije, izbacuje novi roman, Alijenistu (The Alienist), krimi triler kojeg bi se postidjeo i sir Arthur Conan Doyle. Zašto Conan Doyle? Zato što je Alijenist roman smješten u period kada je i Sherlock Holmes harao Velikom Britanijom, tačnije u 1896. samo s druge strane Velike bare, u New York, a i Carr je izabran da napiše jedan roman o Sherlocku Holmesu pod nazivom The Italian Secretary iz 2005.

     Alijenista je roman čiji uspjeh se može pripisati dvjema stvarima, Carrovoj diplomi iz historije i njegovom traumatičnom djetinjstvu, o kojem sam Carr ništa ne želi detaljnije govoriti, ali isto tako ako malo pročeprkate Internet o Carrovom ocu, Lucienu Carru, vidjet ćete da to nikada nije bilo načisto, a i Carr tvrdi da je “jedino dijete u porodici koje se nije pokušalo ubiti”. Ovaj roman predstavlja neku vrstu Carrovog istjerivanja ličnih demona na vidjelo i suočavanje s njima, nešto što ga je tištilo vjerovatno cijelog života pa je to u jednom trenutku odlučio to pretočiti u krimi roman smješten u New York na prijelazu u 20. vijek.

     Znači, New York, 8. je januar 1919. Veliki Theodore Roosevelt je sahranjen, a njegov prijatelj John Moore, novinar, protagonist i narator priče, se prisjeća jednog određenog trenutka u historiji, tačnije 1896. kada je okrutni serijski ubica harao ulicama New Yorka, a on je, skupa sa Rooseveltom i Laszlom Kreizlerom, psihijatrom, bio zadužen za njegovo hvatanje. Naime, sve je počelo jedne noći 1896. kada Moore dobija poziv od Kreizlera da dođe na određeno mjesto, tačnije mjesto zločina, ovaj ima šta i vidjeti. 13-godišnji dječak Georgio Santorelli, na ulici poznatiji kao Gloria, je mučki ubijen. On je dječak-prostitutka koji je za život zarađivao prodavajući svoje tijelo našminkan i odjeven u žensku odjeću. Iako se isprva čini kao nasumični akt nasilja usmjeren ka osobama homoseksualne orijentacije, istina je posve drugačija. Na ulicama New Yorka je serijski ubica, jedan koji već godinama hara neuhvaćen, ali je njegovo nasilje sada eskaliralo na nove visine. Ekipa sastavljena od Kreizlera, Moorea, dvojice braće inspektora Isaacson i Sare, žene koja radi u policijskoj stanici sa željom da jednog dana postane policajka, kreće u potragu prije nego ubica načini svoj sljedeći potez. Ali kako pronaći nekoga o kome ne znate apsolutno ništa? Problem im prave i određene struje u gradu koje radi sopstvenih interesa ne žele, ili pak žele, da se slučaj riješi.

     Kao što vidite, sama radnja je zanimljiva, a kada jednom počnete čitati knjigu nećete je ispuštati iz ruku, uprkos nekim prilično morbidnim opisima New Yorka tog vremena, tačnije opisima mračnih stvari jednog grada za koje niste znali da postoje, a Carru je vjerovati. Čovjek je historičar koji živi u istom dijelu grada u koji je odlučio smjestiti ubistva iz knjige. Carrov stil je jednostavan, ne zamara i podsjeća me na nekoga svojim pisanjem, ali nikako ne mogu da dokučim na koga. Vrlo zanimljivo štivo u kojem se historijske ličnosti i događaji miješaju s onim izmišljenim i to vrlo dobro, ako mene pitate. Ukoliko volite krimi romane teže i mračnije tematike onda je ovo definitivno roman za vas. Navodno su otkupljena i prava da se snimi film, ali nakon što sam pročitao knjigu nekako mi je teško zamisliti da će neko dati pare da se film snimi u originalnom obliku. Ako se ikada snimi, to će biti neka puritanska verzija knjige, koja će s knjigom vjerovatno zajedničko imati samo naziv i imena likova.