The Great Wall (2016)


The Great Wall (2016)

ŽANR: akcija/fantazija/avantura
REŽIJA: Zhang Yimou
SCENARIO: Carlo Bernard, Doug Miro,Tony Gilroy, Max Brooks, Edward Zwick, Marshall Herskovitz
ULOGE: Matt Damon, Jing Tian, Pedro Pascal, Willem Dafoe, Andy Lau
ZEMLJA: SAD/Kina
TRAJANJE: 104 minute

Da se Hollywood pokušava probiti na kinesko tržište nije tajna. Već odavno se pokušavaju dodvoriti zahtjevnim kineskim gledateljima, a s obzirom na to da se radi o zaista ogromnom tržištu, nije ni čudo. Posljednja ideja je bila da se snimi veliki filmski ep, blockbuster za izjedanje kokica dok vas drži na rubu sjedišta u kinu, u zajedničkoj produkciji između Universala i studija Legendary, koji je baziran u Hollywoodu, ali je u kineskom vlasništvu. Rezultat tog sjedinjenja je defektni Veliki zid (The Great Wall, 2016.).

Nastavi čitati “The Great Wall (2016)”

Nanjing! Nanjing! AKA City of Life and Death (2009)


city_of_life_and_death

ŽANR: drama/historijski
REŽIJA: Lu Chuan
SCENARIO: Lu Chuan
ULOGE: Liu Ye, Gao Yuanyuan, Fan Wei, Qin Lan, Nakaizumi Hideo, Jiang Yiyan, Yao Di, John Paisley
ZEMLJA: Kina
TRAJANJE: 133 min.
     Negdje krajem 2011. kada sam tek počinjao sa ovim blogom, pisao sam o sjajnom filmu Zhanga Yimoua Cvijeće rata (The Flowers of War, 2011.), toploj priči o ljubavi i ljudskosti smještenoj u pozadinu Nankinškog masakra 1937. Znao sam i tada za film Lua Chuana Grad života i smrti (Nanjing! Nanjing! AKA City of Life and Death, 2009.), koji je također smješten usred japanskog krvavog pira u Nankingu, ali sam ga izbjegavao zbog težine i tako je stajao u mojoj kolekciji dok ne budem psihički spreman da ga pogledam i tako dođe red i na njega.
     Godina je 1937. Japanci nadiru kroz Kinu i prvi cilj im je zauzimanje glavnog grada, Nankinga. Slabije opremljeni kineski vojnici bježe pred japanskom vojskom skupa sa vladom i ostavljaju Nanking u ruke Japancima, koji započinju svoj krvavi pir, koji je kako se ispostavilo na kraju, trajao skoro dva mjeseca, a i dan danas predstavlja kamen spoticanja u odnosima Kine i Japana. Ovaj film je zapravo skup životnih priča nekoliko likova, čiji se životi isprepliću u tom ratnom vihoru. Kineski poručnik Lu Jianxiong sa šačicom vojnika pokušava nanijeti što više štete japanskom okupatoru, znajući da će ga to koštati života; sekretar njemačkog biznismena Johna Rabea, Tang, pokušava preživjeti skupa sa svojom porodicom, istovremeno pomažući Rabeu i drugim Zapadnjacima u Sigurnoj zoni da spase što više civila od japanske brutalnosti; Kadokawa, mladi japanski vojnik, koji ubrzo shvata da rat nije ono što je zamišljao i da nema gore zvijeri od one koja se krije u čovjeku. Ima tu još likova, ali ova tri su nekako u prvom planu, posebno Tang i Kadokawa.
     Čitav film je sjajno urađen, u crnoj-bijeloj tehnici, odlične fotografije, brutalnih prikaza japanskog divljaštva, a i ono što je prikazano je tek samo djelić onoga što su zaista radili. Nažalost, ono što vidite u ovom filmu možete poistovjetiti sa bilo kojim masakrom koji se dogodio u ratovima i sukobima u posljednjih 80 godina. Bez obzira koje su vojske sukobljene, bez obzira na to ko je okupator, a ko branitelj, priče o brutalnosti su uvijek iste i nije bitno ko je počeo niti ko će završiti. Bitno je da će najviše nastradati oni koji to ničim nisu zaslužili i time se Chuanov film može nazvati univerzalnim. Samim tim i lik japanskog vojnika Kadokawe je prikazan onako kako je prikazan, dječak sa romantičarskim vizijama rata u kojem se bori za Cara i Carstvo, a zapravo je samo dio grupe krvožednih zvijeri čiji je najveći uspjeh silovanje žena i masakriranje djece i staraca. I dok proživljava tu silnu brutalnost oko sebe, shvata da smrt nije kazna, već život jer valja živjeti sa tim djelima na savjesti. Kako zaspati ako ti u glavi odjekuju vrisci žena i djece, a pred očima ti prolaze slike užasa.
     Lu Chuan je jedan od najcjenjenih kineskih redatelja iako iza sebe ima tek četiri filma, ali je za svaki pobrao sjajne kritike. Priznat ću da sam pogledao pola njegovog opusa, debitantski Skriveno oružje (Xun Qiang AKA The Missing Gun, 2002.), sjajan triler o policajcu koji je napravio najveću grešku u životu, izgubio službeni pištolj, te Grad života i smrti, što mi je sasvim dovoljno da se složim sa silnim pohvalama na Chuanov račun. Baš kao i Ang Lee sa svojim Požuda, oprez (Se, jie AKA Lust, Caution, 2007.), tako je i Chuan imao problema sa ovim filmom. Od famoznih kineskih cenzora pa sve do prijetnji smrću radi suosjećajnog prikaza japanskog vojnika Kadokawe, koji je jedan od glavnih likova u filmu, ali rezultat je sjajan film i jedan od finansijski najuspješnijih kineskih filmova.
     Odlična režija Chuana, priča o ljudskoj tragediji i sjajna gluma aktera nam donose jedan odličan film, ali težak i sumoran pa budite spremni kada ga budete gledali.

Se, jie AKA Lust, Caution (2007)


lust_caution

ŽANR: drama/triler/romansa
REŽIJA: Ang Lee
SCENARIO: Hui-Ling Wang, James Schamus prema noveli Lust, Caution Eileen Chang
ULOGE: Tony Leung Chiu-Wai, Tang Wei, Joan Chen, Wang Leehom
ZEMLJA: Kina/Tajvan
TRAJANJE: 148 min./ 157 min. Director's Cut
     Holivudski producenti debelo znaju zasrati stvari kada dovode redatelje iz drugih zemalja, oduzmu im kreativnu slobodu i u ruke im predaju materijal koji nije za njih, ali ih vežu nekom obavezom i primoraju da ga urade pa to na kraju ispadne nešto što nismo očekivali od tog redatelja i svi ga redom popljuju. Primjera za to imate mnoštvo, ali jedan od upečatljivijih je Hulk (2003.), proslavljenog Anga Leeja. Da li je Ang Lee bio redatelj za tog filma? Ne baš. Da li je uradio dobar posao? Imao je dobru zamisao, ali Ang Lee nije redatelj koji radi uspješne filmske adaptacije strip junaka i to je to. Zato Ang Lee zna raditi neke druge teme i adaptacija novele kineske spisateljice Eileen Chang po imenu Požuda, oprez (Lust, Caution) u vidu istoimenog film iz 2007. je bio pun pogodak za Anga Leeja.
      Prije svega, tu su drama i romansa, a to je ono što Ang Lee najbolje radi. Dodajte na to i dozu špijunskog trilera, praćenu odličnom muzikom, sjajnom režijom i strašno dobrom glumom i dobit ćete dobrih dva i pol sata užitka u obliku filma Požuda, oprez (Se, jie AKA Lust, Caution, 2007.).
     Film počinje 1940.-ih u Šangaju pod japanskom okupacijom, nevinim telefonskim razgovorom između mlade djevojke i neviđenog muškarca da bi vrlo brzo shvatili da se ispod toga krije pažljivo isplaniran atentat. Flashback u 1938. i Hong Kong pod japanskom okupacijom. Dok Kina iz dana u dan sve više pada u ruke Japanaca, tako se budi pokret otpora protiv japanskog okupatora. Naravno, srž pokreta čine stariji, ali je u rukama studenata i omladine. Mlada, neiskusna studentica Wong Chia Chi postaje dio male ćelije pokreta otpoa sastavljene od njenih kolega studenata, koji imaju samo jedan zadatak: ubiti g. Yeea, špijuna koji radi za Japance i velika je faca u marionetskoj vladi Kine koju su osnovali Japanci. Chi odjednom mora postati gđa Mak, iskusna zavodnica, kako bi zavela g. Yeea. Međutim, njihov plan propada i njihova mala grupa se rasipa.
     Nekoliko godina poslije, navučena lažnim obećanjima pokreta otpora Chi im se ponovo pridružuje sa istim ciljem: ubiti g. Yeea. Samo što više nisu u Hong Kongu već u Šangaju. I tako Chi ponovo nabacuje masku gđe Mak i ponovo zavodi g. Yeea te s njim započinje romansu praćenu bolom i bolesnom ljubavlju. Jedan pogrešan potez i ona gubi život. Međutim, šta kada meta postane puno više od običnog zadatka? Kada ona postane jedina osoba kojoj se on otvara i pred njom gubi tu ljušturu okrutnosti i postaje obični čovjek, opterećen poslom koji radi i kada u njoj pronalazi utočište. Kada ona u njemu vidi ljubavnika, čovjeka kojeg voli. Šta onda?
     Ang Lee i cijela ekipa filma su imali problema sa ovim filmom u Kini. Debitantica Tang Wei je čak dospjela na crnu listu kineske vlade, a bilo je tu i prijetnji smrću. Ang Lee je morao isjeći desetak minuta scena seksa kako bi se film uopće pokazao u određenim dijelovima svijeta, a čovjek je branio te scene kao veoma ključne. Ruku na srce, čovjek je u pravu. Iako prepune scena seksa kojih bi se i Kama Sutra postidjela, te scene su ključne za radnju i dva glavna lika. U njima se vidi koliko se g. Yee otvori i promijeni i koliko mu gđa Mak znači. Bez njih to gotovo da se i ne vidi. O glumi glavnih aktera ne treba ni pričati jer su oboje sjajno iznijeli svoje uloge, veteran Tony Leung i debitantica Tang Wei su svoje uloge odigrali besprijekorno što samo više doprinosi kvaliteti ovog filma. Zasigurno film u kojem ćete uživati, mada moram odmah reći da ne gledate ukoliko ne volite filmove sporog tempa jer ovaj film je veoma spor i Ang Lee polako gradi radnju, ali uživate u svakoj sekundi tog njegovog rada.

Jí jié hào AKA Assembly (2007)


ŽANR: drama/ratni/biografija
REŽIJA: Feng Xiaogang
SCENARIO: Liu Heng, prema romanu Yanga Jingyuana
ULOGE: Zhang Hanyu, Deng Chao, Yuan Wenkang, Tang Yan, Wang Baoqiang, Liao Fan, Hu Jun, Ren Quan, Li Naiwen
ZEMLJA: Kina
TRAJANJE: 124 min.

     Kada gledate ratne filmove obično se sve vrti oko neke određene bitke, nekog događaja, o herojima koji su tog dana stasali. Ali šta se dešava sa tim herojima nakon rata? Malo je filmova ovog žanra koji se bave tom stranom pričom, jer mnogima nije zanimljiva. Barem tako misli filmski stvaratelji. Srećom, postoje i filmski stvaratelji suprotnog mišljenja pa nam donose i priču poslije, tj. šta se dešava sa tim herojima nakon rata, kako snalaze u društvu. Jedan od onih boljih u posljednje vrijeme je bio Narednik James (The Hurt Locker, 2008.) Kathryn Bigelow, koji je jednom scenom sve rekao, onom u supermarketu pred sami kraj filma. Feng Xiaogang se odlučio na adaptaciju romana Yanga Jingyuana koji je zapravo istinita priča o Gu Zidiju, heroju kineskog građanskog rata između nacionalista i komunista, te nam donio jedan od najboljih ratnih-antiratnih filmova koji ćete imati prilike gledati.

     Ako ćemo iskreno, film je podijeljen u četiri čina: prvi, koji traje nekih 45 minuta je čisti, punokrvni ratni film kojeg se ni najveći holivudski velikani ne bi postidjeli. Zapravo, film počinje jednom od najboljih scena ulične borbe, ako ne i najboljom, koju ste imali priliku vidjeti na velikom ekranu. Kroz tu borbu i ono što slijedi poslije nje, upoznajemo se sa likom Gu Zidija i njegovim odnosom prema njegovim ljudima. Nakon što dobije naređenje da čuva stari rudnik dok ne čuje trubu, kada se može povući, Gu Zidi vodi svoju izmorenu, desetkovanu, nedovoljno opremljenu jedinicu ka toj lokaciji gdje će morati izdržati. Ukoliko se truba ne čuje, niko se ne smije pomaći sa mjesta pa makar i izginuli svi do jednoga. Nakon što mnogobrojni neprijatelj navali, a granata padne u blizini Gua, nakon čega ostaje bez sluha, šačica njegovih preživjelih vojnika mu govori da se truba oglasila, ali on ne vjeruje u to, jer je on nije čuo i odlučuje ostati na tom mjestu pa makar i poginuo.

     Drugi čin počinje njegovim buđenjem u bolnici, kada je film još uvijek u ratnom fazonu, ali ne u tolikoj mjeri kao u prvom činu. Guu niko ne vjeruje ko je. Čovjek za kojeg se izdaje ne postoji, jedinica u kojoj je služio također više ne postoji, njegovi ljudi, koji su izginuli svi do jednoga ne postoje. Na mjestu bitke ništa nije pronađeno. Tako počinje njegov put dokazivanja svog identiteta, kroz ratnih pohod na Korejskom poluotoku, gdje zamalo gine, ali skoro da ostaje bez vida.

     Trećim činom film već izlazi iz žanra ratnog filma i prelazi u dramu o čovjeku koji je za svoju državu dao svoj sluh, a vremenom će i vid, koji mu slabi zbog posljedica ranjavanja, a sve što traži od te države je da pronađe njegove saborce kako bi ih mogao zakopati. Na mjestu bitke u kojoj su izginuli svi njegovi ljudi, sada stoji rudnik uglja. Od cijele bitke i silnih poginulih ostala su samo dva šljema u koja rudari vrše nužbu zbog čega Gu pomahnita. On je čovjek kojeg pritišće silna krivnja. Da li se truba zaista oglasila? Da li je mogao spasiti svoje ljude? I zašto je on morao preživjeti, a svi ostali izginuti?

     U četvrtom činu, Gu konačno dolazi do nekih odgovora, koji mu olakšavaju patnju, i vidjevši kako od države neće dobiti ništa, odlučuje prekopati cijelu planinu uglja kako bi pronašao svoje pale saborce pa makar mu trebao ostatak života za to. Na kraju, ipak dolazi do svoje satisfakcije. Njegovi drugovi su pronađeni, posthumno nagrađeni i konačno sahranjeni. Njegova duša je na mjestu.

     O ovom filmu mogu reći samo da je ovo jedan od najboljih filmova koji nam je došao iz Kine u posljednje vrijeme, a jedan od najboljih ratnih-antiratnih filmova koje sam imao prilike gledati, a pogledao sam brojne. Lišen lažnog patriotizma i patetike, Zbor (Jí jié hào AKA Assembly (2007.) je jedan odličan film o čovjeku, borcu, progonjenom ličnim demonima, mučenog grižnjom savjesti, koji traži odgovore na pitanja dok to država rezervisano gleda sa strane, ne želeći se baviti malim ljudima sada kada im više nisu potrebni. Vjerujem da će se mnogi oni, koji su se borili u ratu, pronaći u ovom filmu i identificirati sa Gu Zidijem.

     Što se tiče Fenga Xiaoganga, on je svoj dio odradio strašno dobro. Njegov rat je prljav, surov, nasilan, brutalan i krvav. Bez ikakvog ublažavanja stvari. Kamera je u žaru borbe drhtava, nervozna, baš onoliko koliko i treba da pokaže tu silnu akciju i zbivanja u borbi. Čovjek se jednako dobro snalazi i u mirnim situacijama, vodeći Gua čvrstom rukom do kraja njegovog putovanja, dajući nam neke prelijepe prizore prirode i krajolika, što samo pokazuje da je Feng imao strašno dobrog fotografa koji je izašao na kraj i sa brutalnim prizorima rata i sa umirujućim prizorima prirode.

     A za Zhanga Hanyuja samo riječi hvale. Čovjek je cijeli film stoički iznio na svojim plećima svojim uvjerljivim prikazom ratnog heroja, čovjeka kojemu je stalo do njegovih ljudi kao da su mu porodica, koji je poslije mučen grižnjom savjesti.

     Zaista film sa kojim ne možete pogriješiti ukoliko ste raspoloženi za ovakvu vrstu filma. Po količini emocija me podsjeti na Izgubljeno bratstvo (Taegukgi AKA Brotherhood of War, 2004.) o kojem sam nedavno pisao. Jedna ogromna preporuka od mene.