Underworld: Blood Wars (2016)


underworld-blood-wars-2016

ŽANR: akcija, horor, fantazija
REŽIJA: Anna Foerster
SCENARIO: Cory Goodman
ULOGE: Kate Beckinsale, Theo James, Lara Pulver, James Faulkner, Charles Dance
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 91 min.

     Četiri godine su prošle otkako smo posljednji put gledali vampiricu Selenu u akciji u Podzemlje: Buđenje (Underworld: Awakening, 2012.). Realno, veoma lošem nastavku koji je mogao ubiti franšizu ili barem biti početak umiranja iste. Međutim, Len Wiseman i ostatak ekipe koji stoji iza franšize, zahvaljujući zaradi prethodnog nastavka i mužnji iste, su odlučili napraviti novi nastavak, a kako se priča još jedan je u toku. Da li će ih biti još, ostaje da vidimo.

Continue reading “Underworld: Blood Wars (2016)”

Advertisements

Total Recall (2012)


Total Recall (2012)

ŽANR: akcija/SF
REŽIJA: Len Wiseman
SCENARIO: Kurt Wimmer, Mark Bomback prema priči We Can Remember It For You Wholesale Philipa K. Dicka
ULOGE: Colin Farrell, Kate Beckinsale, Jessica Biel, Bryan Cranston, John Cho, Bill Nighy
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 118 min. standardna verzija/130 min. Director's Cut verzija

     Budući da sam veliki ljubitelj naučne fantastike i bilo čega što ima makar prizvuk iste, žarko iščekujem sve što nam dolazi na male i velike ekrane iz te oblasti. Još ako se radi o adaptaciji djela Philipa K. Dicka, jednog od očeva moderne naučne fantastike, čovjeka koji nam je podario Specijalni izvještaj (Minority Report, 2002.) i Istrebljivača (Blade Runner, 1982.), doduše u pisanom obliku. Njihove filmske adaptacije se donekle razlikuju od predloška, ali je duh i atmosfera vjerno prenesena na filmsko platno.

     Totalni opoziv (Total Recall, 2012.) je najnovija adaptacija Dickovog djela. Zapravo, ovo nije ni adaptacija književnog djela već remake istoimenog filma Paula Verhoevena iz 1990. godine sa Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi koji je pak bio temeljen na jednoj od priča Philipa K. Dicka. Doduše, original je uzeo tek neke elemente iz te priče i sve to odveo u nekom drugom smjeru tako da se komotno može nazvati originalnim filmom, a onda 22 godine poslije dobijete film koji je uzeo sve to, a onda oduzeo podosta toga, dodao bogdu nečeg svog i dobijemo… Iskreno govoreći, dobijemo jedan prosječan akcioni SF uz koji vam vrijeme proleti. Ništa posebno niti previše pamtljivo, posebno ako ga poredite sa originalom iz 1990.

     Bliži se kraj 21. stoljeća i Zemlja je toliko zagađena da postoje samo dva područja sposobna za život, nekadašnja Australija i Velika Britanija, koje povezuje Pad. To je doslovno tunel koji ide kroz samo Zemljino jezgro. Douglas Quaid je obični radnik kojeg muči jedan te isti san već neko vrijeme. Nakon što odlazi u Total Rekall, mjesto gdje možete proživjeti kakvu god želite virtuelnu avanturu, cijeli život mu se okreće naglavačke jer sve ono što je do tog trenutka poznavao kao svoj život se gubi i počinje adrenalinom nabijena akcija koja ne prestaje do samog kraja.

     Čuvši da će snimiti remake njegovog filma, Verhoeven je poludio govoreći sve i svašta, kako to samo on zna, ali s obzirom da se on tu i ne pita previše, producenti posao predadoše Britancu Lenu Wisemanu, čovjeku koji nam je donio prilično zabavan akciono-fantazijski serijal Podzemlje (Underworld), koji je ubijen nepotrebnim četvrtim dijelom prošle godine, u kojem je pokazao da vampiri i vukodlaci ne moraju biti bubuljičavi tinejdžeri drvenog izraza lica. On je zaslužan i za uzdizanje iz mrtvih, pomalo zaboravljenog, kultnog akcionog serijala, Umri muški (Die Hard) te je snimio zabavan četvrti dio, Umri muški 4.0 (Live Free or Die Hard, 2007.). Čujem da je sav njegov trud i rad pao u vodu sa ovim petim dijelom koji se vrti u kinima. Vidjet ćemo čim ugrabim vremena da odem do kina. Kao redatelj takvog pedigrea, Wiseman je vjerovatno bio najbolji čovjek za ovaj remake, pod uvjetom da su producenti ti koji su odlučili odvesti film iz smjera akcionog SF trilera u vode akcije sa elementima SF-a, ako nisu onda mu treba opaliti šamarčinu što ipak nije smanjio malo doživljaje. Bože moj, izgleda da je poenta svih remakeova: „veće, skuplje, napucanije, ne i nužno bolje“.

     Verhoeven Totalni opoziv je bio odlična mješavina SF-a, crnog humora i akcije sa primjesama trilera na način ekscentričnog Holanđanina. Wisemanov je totalna suprotnost: akcija, akcija i samo akcija već od samog početka filma, ali pije vode. Film prosto klizi svojih 118/130 minuta trajanja i nema dosadnih trenutaka. Priča je mogla biti puno, puno ispoliranija, neki likovi više iskorišteni, pojedine stvari su mogle komotno biti izbačene (poput scene boksa između Douglasa i robota na kraju filma). Ima film i svojih pozitivnih stvari, osim toga što je prilično pitak, kao npr. Kate Beckinsale u donjem vešu, Jessica Biehl, Kate Beckinsale u uz tijelo pripijenom odijelu, Kate i Jessica se nauljene mlate u donjem vešu u gumenom bazenu punom… Ups, to je nešto u mojoj glavi, ali se zaista biju u filmu. Jesam li spomenuo da su u filmu Jessica Biehl i Kate Beckinsale? Jesam? Tu su i legendarni Bill Nighy pa Bryan Cranston, koji je u posljednje vrijeme postao prilično tražena roba u Hollywoodu, ali nažalost, nijedan od njih dvojice nije iskorišten koliko je mogao, a obojica mogu toliko toga podariti. Veliki plus filma je i onaj prenapučeni, neonski izgled budućnosti, koji baca na Istrebljivača, ali kao što kolega Deckard reče, ima tu i osjećaja reciklaže iz Specijalnog izvještaja i Ja, robot (I, Robot, 2004.). Dobro, u današnje vrijeme rijetko da se nešto originalno može vidjeti, a pošto se ipak radi o reciklaži odličnih filmova, nemam ništa protiv.

     Vjerujem da će se mnogim ljubiteljima originala iz 1990. ovaj remake činiti nepotrebnim, što možda i jeste jer rijetko koji remake da je potreban, i da će ga odmah u startu odbaciti kao šugavo kopile, ali mu treba dati šansu. Zapravo, posmatrajte ga kao apsolutno drugi film, jer je zaista takva situacija, nemojte ga porediti sa originalom i dobit ćete film za odmaranje mozga u nedjeljno poslijepodne.

UKOLIKO VAM SE SVIDIO OVAJ FILM, POGLEDAJTE I:

Totalni opoziv (Total Recall, 1990.)

Istrebljivač (Blade Runner, 1982.)

Specijalni izvještaj (Minority Report, 2004.)

Sudija Dredd (Dredd, 2012.)

Underworld: Awakening (2012)


ŽANR: akcija/fantazija/horor
REŽIJA: Måns Mårlind, Björn Stein
SCENARIO: Len Wiseman, John Hlavin, J. Michael Straczynski, Allison Burnett
ULOGE: Kate Beckinsale, Sandrine Holt, Theo James, Michael Ealy, India Eisley, Stephen Rea, Charles Dance
ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 88 minuta

     Nekada su filmovi o vampirima i vukodlacima bili puno više zastupljeni u filmskoj industriji. Imali smo filmove o grofu Drakuli, čovjeku vuku i drugim njihovim “potomcima” i gotovo uvijek su takvi filmovi bili uspješni, ali postoji jedna caka u svemu tome: vukodlaci su uvijek nekako bili zapostavljeniji negoli vampiri. Naime, iz nekog razloga ljudima se više sviđaju vampiri negoli vukodlaci iako su ovi puno više cool. Veći su, snažniji su, jači su. Doduše, imaju i nekoliko minusa: imaju smrtonosnu alergiju na srebro, dlakavi su po “celom teletu”, a možete tek zamisliti kako im je kada svaki put kada pokušaju polizati jaja dok su u ljudskom obliku padnu sa kauča.

     Moram biti iskren pa reći da su mi vukodlaci uvijek bili i ostat će puno draža bića tame od navedenih vampira. Vampiri su imali strašnih predstavnika u filmskoj industriji, ali su mi se nakon tzv. sage Twilight jednostavno zgadili. Doduše, nisu ni vukodlaci ostali pošteđeni. Jeste da nisu blijedoliki, emu dečkići, ali su zato ovčarski psići koji se vole šetkati polugoli u svom ljudskom obliku. Ali, srećom po nas fanove, 2003. godine okupila su se tri čovjeka po imenu Len Wiseman, Danny McBride i Kevin Grevioux te izmislila svijet u kojem vampiri i vukodlaci vode vječni rat, a ljudi ne znaju za njihovo postojanje. Historija vampirsko-vukodlačkog rata je bila detaljno razrađena, a atmosfera ona teška gotička, natopljena stalnom kišom, sa vampirima koji kolju ljude kao piliće i vukodlacima koji komadaju vampire kao da su od šećene vate. Ubacimo u sve to i Kate Beckinsale u uskom lateks odijelu sa dugim mantilom i dva automatska pištolja i dobit ćete mokri san svakog štovatelja ovog štiva. Ime tog svijeta jeste naravno Podzemlje (Underworld), koji nam je iznjedrio četiri filma, a u tri glumi Beckinsaleica.

     Jeste, taj svijet prilično liči na svijet stolnih igara Vampire: The Masquerade i Werewolf: The Apocalypse zbog čega su išli i na sud, ali je ipak zabavan za gledanje. Od 2003. do 2012. su snimljena tri filma u kojima smo pratili avanture vampirice Selene i njenog hibrida Michaela te uvod u sam rat između vampira i vukodlaka i kao trilogija (kako je isprava i bilo planirano) filmovi šljakaju. Jedna cjelina je zaokružena, priča je razjašnjena i to je to. Ali, ljudi ne bi bili ljudi kada ne bi poklekli pred zovom svemogućeg dolara pa su tako Len Wiseman i kompanija odlučili pregaziti svoju riječ i snimiti novi nastavak u svemogućoj 3D tehnologiji i nastaviti avanture vampirice Selene, ali ovaj put bez njenog hibridnog dečka. Ako mene pitate Speedman mi je prilično slinav lik, pa se može i bez njega.

     Šta reći za četvrti nastavak Podzemlja osim da je nepotreban? Da budem iskren, čim vidim da se spominje više od dvojice scenarista u bilo kojem filmu ospem se jer odmah znam da to ne ide na dobro. U ovom slučaju se spominju četvorica, ali koji je od njih imao najviše utjecaja na scenario teško je reći jer je isti, oprostite na mom izrazu, jedno veliko sranje. Totalno nemaštovita priča, nepotrebno uplitanje ljudi u cijelu priču kako bi se dobila neka kvazi politička nota u svemu tome, izbacivanje lika Michaela jer se Speedman nije želio pojaviti ponovo, ubacivanje novog hibrida v 2.0 tj. njihove kćerke. Sve je to vrlo tanko i ne može se porediti sa prethodnim nastavcima. Mnogi zamjeraju nedostatak karakterizacije u ovom serijalu, a posebno u ovom nastavku, ali budimo realni. Zar nam stvarno trebaju detaljni karakteri u ovakvom filmu gdje je akcenat stavljen na akciju i guzu Kate Beckinsale u lateksu? Niti mi trebaju niti ih želim.

     Wiseman je režiju prepustio švedskom dvojcu Mårlindu i Steinu koji se ni ne mogu pohvaliti nekom filmografijom prije ovoga, ali eto. Valjda su bili jeftini u tom trenutku. Da li je to bio dobar potez? Jeste, imaju ljudi akcije i svega ostaloga, ali mi sve to nekako mlako izgleda i ne može se porediti sa ostatkom serijala.

     Gluma je na mjestu, ako se može tako nazvati. U prethodnim dijelovima smo imali Billa Nighyja i Michaela Sheena za glumu, a u ovom je za to zadužen Stephen Rea. Kate je ona stara Selene, a Speedmana, na svu sreću nema.

      Krajnji rezultat svega ovoga jeste najkrvaviji dio serijala, ali i najslabiji. To što je imao najveći budžet za snimanje ništa ne znači kad nam je serviran proizvod koji je namijenjen samo tome da se pomuze još mlijeka iz krave muzare na ime stare slave i starih fanova koji još uvijek čeznutljivo gledaju u guzu Kate Beckinsale u lateksu, a u koje spada i autor ovih redova. Nepotreban film koji je narušio slavu originalne trilogije. Nema tu više ni onih plavo-sivih filtera kroz koje su snimani originalni filmovi, nema one gotičke atmosfere. Može se pogledati, ali ne očekujte previše. Ja, kao veliki fan originalne trilogije, sam ostao razočaran, ali sam ga ipak pogledao. Jeste da malo više liči na Andersonovo Pritajeno zlo (Resident Evil) serijal negoli na bilo šta drugo, ali se može pogledati ako ste baš zakleti fan ove tematike. Samo budite upozoreni da se možete razočarati.

Contraband (2012)


ŽANR: akcija/triler
REŽIJA: Baltasar Kormákur
SCENARIO: Aaron Guzikowski prema scenariju Reykjavík-Rotterdam Arnaldura Indriðasona i Óskara Jónassona
ULOGE: Mark Wahlberg, Kate Beckinsale, Ben Foster, Giovanni Ribisi, J. K. Simmons, David O'Hara
ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 109 minuta

     Znate šta poprilično mrzim? Kad ljudi koji nisu fanovi holivudskih filmova počnu pljuvati po remakeovima koje Ameri naprave od evropskih ili azijskih filmova tvrdeći kako su originali bolji te da su Amerikanci pokvarili stvar. U redu, prvi sam koji će reći da su u određenim slučajevima remakeovi nepotrebni, bilo da se radi o remakeu filma sa engleskog ili bilo kojeg drugog govornog područja, ili da su ispali više nego loši pa nemojte misliti da ih branim jer ih ima i nepotrebnih, a Boga mi i veoma loših. Ali činjenica je, da nema remakeova filmova van engleskog govornog područja dosta ljudi ne bi ni čulo za originale pa možemo zahvaliti Bogu na lijenosti Amerikanaca koji mrze čitati titlove ili slušati neki drugi jezik osim engleskog što nam povremeno otvore oči i ukažu na određene filmove.

    Ove godine su nam podarili jedan remake islandskog trilera po imenu Rejkjavik-Roterdam (Reykjavík-Rotterdam, 2008.), koji je jedan od najskupljih islandskih filmova svih vremena. Remake je preimenovan u Krijumčare (Contraband, 2012.), a redateljsku palicu je preuzeo glavom i bradom glavni glumac iz originala, Baltasar Kormákur, koji inače potpisuje režiju u nekoliko hvaljenih filmova islandske produkcije. Priča je naravno prebačena iz Evrope u Ameriku, tačnije u New Orleans i Panamu, ali što se ostalog tiče, manje-više se pridržava originala o kojem ćemo reći nešto više poslije. Budžet je naravno veći, opet ne toliko koliko bi dobio jedan Michael Bay ili J.J. Abrams, negdje oko 25 miliona, ali se Kormákur potrudio da to izgleda kao da je imao 250 miliona na raspolaganju. Čovjek zna svoj posao, ruku na srce, te nam je podario jedan od onih brzih, adrenalinskih akcionih trilera koji vas drže zakovane za stolicu od početka do kraja.

     Najslabija karika u lancu ovog filma jeste scenario, tačnije scenarista, nepoznati Aaron Guzikowski, što mi smrdi na pseudonim nekog drugog scenariste. Naime, karakterizacija likova gotovo da i ne postoji, pa mu to možete pripisati kao jednu grešku, ali obzirom da je ovdje stavljen veći akcenat na akciju negoli na triler onda to i ne treba utjecati na vaš sud. Akcioni filmovi su obično takvi i rijetko koji ima detaljno razrađene likove i više se pažnje posvećuje samoj akciji, koju je Kormákur odlično uradio, bez razbacivanja a la Michael Bay, ali on ne zanemaruje ni taj element trilera tako da imate i dovoljnu dozu napetosti da vam drži ravnotežu akciji. Doduše, ima tu i klišeja i osjećaja već viđenog, ali budimo iskreni, koji film u današnje vrijeme to nema?

     Što se tiče same podjele uloga, svi su mi na mjestu i svi su dobro odradili svoj posao mada mi nekako Kate odudara u ovoj ulozi. Možda zbog toga što sam je navikao gledati u uskom kožnom odijelu dok tamani vampire i vukodlake 🙂 Šalu na stranu, Wahlberg, Foster i Beckinsaleica su mi vrlo dobri, ali mi je Ribisi genijalan. Ove mu uloge ljigavih tipova očigledno dobro stoje jer je i ovdje vrlo uvjerljiv u svojoj ulozi. Samo mi je žao što se David O'Hara, kojeg ste mogli gledati i u Standeru (2003.), još jednom filmu o pljačkama, ne pojavljuje više jer bi definitivno mogao dosta toga dati ovom filmu.

     Ukratko, vrlo dobar akcioni triler uz sasvim dovoljno akcije i napetosti da ćete uživati te ćete mu zanemariti propuste kojih ima, ali za jednog regularnog gledatelja i ljubitelje ovakvih filmova, Krijumčari ispunjavaju sve norme.