Sicario (2015)


Sicario (2015)

ŽANR: triler/drama
REŽIJA: Denis Villeneuve
SCENARIO: Taylor Sheridan
ULOGE: Emily Blunt, Benicio del Toro, Josh Brolin
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 121 min.

     Sicarii, vjerovatno prva organizovana grupa ubica koja je postojala pred kraj 1. stoljeća na području Judee. U pravnom Rimu, riječ sicarius je označavala ubicu. U Meksiku se plaćene ubice i danas zovu sicario. Naravno, prvi sicarii su bili religiozno fanatične ubice, što lika iz novog filma Kanađanina Denisa Villeneuvea ne čini religiozno fanatičnim, jer njegov poriv za ubijanjem ne dolazi iz religije, već iz lične osvete. Također, ubica iz Sicarija (Sicario, 2015.) je i plaćeni ubica, radi za ujaka Sama, američku vladu, koja iskorištava taj njegov bol i koristi ga kao oruđe u svom besmislenom ratu protiv meksičkih narko kartela.

Nastavi čitati “Sicario (2015)”

Edge of Tomorrow (2014)


edge_of_tomorrow_ver5_xlg

ŽANR: akcija/naučna fantastika
REŽIJA: Doug Liman
SCENARIO: Christopher McQuarrie, Jez Butterworth, John-Henry Butterworth prema romanu All You Need Is Kill Hiroshija Sakurazakija
ULOGE: Tom Cruise, Emily Blunt, Bill Paxton, Brendan Gleeson, Kick Gurry, Dragomir Mršić
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 113 min.

     Putovanje kroz vrijeme, vremenska petlja, invazija vanzemaljaca, sve su to već uveliko ižvakane teme, što u književnosti, što na filmskom platnu, ali kada se skupi ekipa mala, ali odabrana, čak i sažvakane stvari mogu djelovati svježe i zabavno. Na rubu budućnosti (Edge of Tomorrow, 2014.) je sjajan primjer toga. Uzmite naučnofantastični roman All You Need Is Kill japanskog autora Hiroshija Sakurazakija, prilagodite ga zapadnoj publici, stavite Toma Cruisea kao glavnog glumca i ljupku Emily Blunt kao glavnu glumicu, a režiju predajte Dougu Limanu, čovjeku koji zna napraviti dobru akciju i dobit ćete jedan od najzabavnijih blockbustera 2014., a i jedan od boljih naučnofantastičnih filmova u posljednje vrijeme.

    Radnja romana All You Need Is Kill je smještena u Japan, posljednje uporište čovječanstva pred najezdom vanzemaljaca dok je radnja filma smještena u zapadnu Evropu, tačnije Normandiju, gdje se jasno vidi da su se scenaristi potrudili predočiti historijski Dan D iz 1944. u blisku nam budućnost. I dok su nacisti uveliko počeli gubiti na svim frontovima do Dana D, u filmu vanzemaljci znaju tek za jedan poraz, koji daje naslutiti da se plima rata promijenila i da se sreća osmjehnula čovječanstvu. Iskrcavanjem na Normandiju započinje najveća ofanziva u tom ratu, čovječanstvo gotovo sve svoje snage baca tu ne bi li se jednom za sva vremena riješili vanzemaljaca.

     U silnom tom haosu se nađe major William Cage, oficir američke vojske zadužen za marketing i odnose sa javnošću, sada uhapšen i poslan na prve linije. Nesposoban i neiskusan, on gine već u prvoj akciji samo da bi se probudio u bazi odakle je i krenuo. Uskoro, on shvata da je nekako vrijeme vraćeno unazad i da je taj dan resetovan, a na njemu je da otkrije zašto. I tako, dok gine samo da bi mu se dan ponovo resetovao, Cage upoznaje narednicu Ritu Vrataski, poznatiju i kao Oklopljena kučka i Anđeo Verdunea, koja mu otkriva da je i ona imala istu tu sposobnost dok je nije izgubila. Kako stvari stoje, ta Cageova sposobnost resetovanja dana je jedina šansa čovječanstva za pobjedu i moraju je iskoristiti prije nego je Cage izgubi, ali Cage je neiskusan i krajnje nesposoban što otežava stvari i smanjuje šansu za pobjedu.

     Da se razumijemo, ovo je vrsta filmova u kojoj gluma nije na prvom mjestu, ali su svi glumci sjajni. Bill Paxton je posebno uživao u svojoj ulozi, što se jasno vidi iz njegovog performansa. Cruise kao Cage je sjajan, šarmantan kada treba to da bude, smotan u borbi, i iz dana u dan, iz smrti u smrt, postaje zreliji, bolji. Bluntica je pomalo promašena. Nije da je ona loše odglumila, ali mi je previše nježna i slatkasta da bi glumila neku heroinu u metalnom egzoskeletu i mačem od dva metra. Kate Beckinsale bi bila puno bolji izbor. A Doug Liman je svojom sjajnom režijom i prožimanjem humora kroz cijeli film, uspio napraviti sjajnu atmosferu.

     Na rubu budućnosti u neku ruku predstavlja možda i najbolju adaptaciju video igara, iako nije baziran ni na jednoj igri, ali je Sakurazaki strastveni gamer pa je igrajući igrice, ginuvši iznova i iznova, stalno učeći na sopstvenim greškama, i došao na ideju za roman. Ako i sami spadate u gamere, svakako ćete to osjetiti gledajući ovaj film. Ukoliko niste, zabavit ćete se i bez toga.

Looper (2012)


Looper (2012)

ŽANR: akcija/naučna fantastika
REŽIJA: Rian Johnson
SCENARIO: Rian Johnson
ULOGE: Joseph Gordon-Levitt, Bruce Willis, Emily Blunt, Paul Dano, Piper Perabo
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 118 min.

     Putovanje kroz vrijeme je vjerovatno najisfuraniji fazon kad su u pitanju naučno-fantastični filmovi i jedna je od onih stvari u kojima se lako pogubiti i izgubiti nit. Pogledajte samo Terminatora (1984.) koji je nakon drugog dijela jednostavno izgubio svaku moguću nit i nestao u bespućima nelogičnosti i apsurdnosti. Šteta, jer su prva dva dijela sjajna. Mada, ako zanemarimo te nelogičnosti (a kao putovanje kroz vrijeme je logično i realno :)) koje se gotovo uvijek pojave u filmovima koji se bave putovanjima kroz vrijeme, obično ćete uživati u njima. Nakon što nam je servirao sjajni Cigla (Brick, 2005.) i Braću Bloom (The Brothers Bloom, 2008.) u svom trećem filmu, Looper (2012.) Rian Johnson se odlučuje pozabaviti upravo temom putovanja kroz vrijeme.

     Da je dokazao da zna napraviti dobar filma, Johnson nam je to dokazao u svom prvijencu, Cigli (Braću Bloom nisam gledao pa ne mogu komentarisati, ali vjerujem da ga vrijedi pogledati). S Looperom se dotiče naučne-fantastike i tematike koja je veliki zalogaj za svakoga te predstavlja jednu svojevrsnu zamku u kojoj možete napraviti sjajan film, ali i promašaj vrijedan fleke na svom imenu i karijeri. Baš kao što je to uradio Christopher Smith u svom Trouglu (Triangle, 2009.), tako je i Johnson napisao svoj scenario ne ostavljajući ništa slučaju. I baš kao Smith, servirao nam jedan vraški dobar film u kojem su rupe, neminovno izazvane materijom koju film obrađuje, svedene na minimum.

     U 21. stoljeću, otkriveno je putovanje kroz vrijeme, ali gotovo istovremeno i zabranjeno iz logičnih razloga. Međutim, mafija ga koristi za svoje svrhe. Naime, ukoliko im neko pravi problem, umjesto da se muče sa uzidavanjem leša u temelje zgrade ili bacanjem na dno rijeke s kamenim blokom oko vrata, mafija ga jednostavno pošalje u prošlost s polugama srebra vezanim za tijelo i vrećom preko glave, gdje ga dočekaju looperi, ubice koje bave tim biznisom. Ima tu i jedna caka, onog trenutka kada umjesto srebra na lešu pronađete zlato, znate da vam je ugovor istekao i da ste penzionisani jer ste upravo ubili svog starog sebe. To se zove i “zatvoriti obruč (close the loop)” pa stoga i naziv za te ubice. Ukoliko se to ne uradi, kazna je smaknuće.

     Ono što slijedi nakon smaknuća starog Joea od strane mladog, jeste jedan od najuvjerljivijih filmova o putovanju kroz vrijeme i zasigurno jedan od ponajboljih SF filmova u posljednjih desetak godina. Fina je to mješavina akcije, naučne-fantastike i jakih karaktera uz dašak romantike. Johnson opet pokazuje da itekako zna svoj posao, i kao scenarista i kao redatelj, gotovo savršeno tempirajući ritam filma, koji opet neće svima leći, posebno onima koji su navikli na adrenalinsku akciju. Johnson se prihvata materije poznate po svojim nelogičnostima i rupama, prihvata ih, malo se igra s njima, i servira nam film koji iste svodi na minimum jednostavno tako što ne ide preširoko u objašnjavanje već se bavi likovima i njihovim odnosima.

     Valja pohvaliti glumu, standardno dobrog Josepha Gordona-Levitta i Brucea Willisa, koji se u posljednje vrijeme i nije previše trudio po pitanju glume, ali ga je ovdje Johnson malo natjerao da se potrudi. Za svaku pohvalu je i šminka i maska na Gordonu-Levittu, načinjena tako da što više sliči Bruceu Willisu, što vam se u prvi mah može, i vjerovatno hoće, učiniti neobičnim, jer ne gledate standardnog Josepha Gordona-Levitta, već nekoga ko liči na njega.

     Looper s punim pravom nosi titulu jednog od najboljih filmova koji za tematiku imaju putovanje kroz vrijeme, ali i jednog od boljih SF filmova inače.

The Adjustment Bureau (2011)


ŽANR: triler/SF/romansa
REŽIJA: George Nolfi
SCENARIO: George Nolfi prema priči Adjustment Team Philipa K. Dicka
ULOGE: Matt Damon, Emily Blunt, Terence Stamp, Anthony Mackie, John Slattery
ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 106 minuta

     Oduvijek sam volio djela Philipa K. Dicka i njegovu paranoičnu filozofiju koja se osjeti u skoro svakom njegovom djelu. Prvo njegovo djelo koje je adaptirano za veliko platno je bio legendarni Istrebljivač (Blade Runner, 1982.), koji veliki SF autor nikada nije imao prilike pogledati u cijelosti jer je umro nepunih mjesec dana prije njegove premijere, ali ono što je uspio pogledati je odobrio i rekao da je to ono što je on zamislio. Ironično je to da je tek nakon svoje smrti zaista postao slavan, kao i mnogi drugi autori, a njegova djela su postala veoma tražena radi adaptacije. Poput mnogih adaptacija raznih autora dobili smo filmove koji u većini slučajeva odstupaju od svog literarnog predloška, što nekad i nije toliko strašno ako se ostaje vjeran poruci koju taj predložak nosi.

     Nemogući susret (The Adjustment Bureau, 2011.) je režiserski debi Georgea Nolfija koji je dosad napisao nekoliko veoma uspješnih scenarija, a sa ovim filmom to nastavlja. U današnje vrijeme ispraznih scenarija i šupljih dijaloga dobijate jedan veoma zanimljiv, različit film vrckavih dijaloga između dva glavna lika koja je prosto užitak slušati.

     David Norris (Damon) je uspješan političar koji je na pragu toga da postane senator. Elise Sellas (Blunt) je balerina koju upoznaje u muškom WC-u na noć svog izbornog poraza. Njima dvoma je suđeno da se sretnu, ali se ne smiju sresti. Nakon njihovog prvog susreta na scenu stupaju agenti Ureda za prilagođavanje kako bi sve ispravili i vratili stvari na njihov pravi put, ali David ne želi tako lahko odustati od Elise iako su njegova politička karijera i sam razum u igri.

     Pravi je užitak gledati Damona i simpatičnu Blunticu u svojim ulogama koje im zaista pristaju. Jedna neobična ljubavna priča koja će vas zasigurno zabaviti i malčice vas natjerati da se zapitate o određenim stvarima. Sam film nosi određenu poruku koja bi nas trebala natjerati na razmišljanje, ali da je Nolfi odlučio samo malo skrenuti priču sa ljubavne na nešto ozbiljnije, mogli smo dobiti jedan film o filozofiji i disekciji religije i shvatanja Boga. Ali za to treba imati hrabrosti jer bi tim potezom Nolfi zasigurno na sebe navukao bijes religijskih zajednica Amerike, a vjerovatno i šire, čime bi svoju holivudsku karijeru sunovratio u ponor. Navodno je originalni kraj namjerno promijenjen i snimljen je drugi kako bi se izbjegla ovavka situacija. Neka vas to ne zamara i uživajte u jednoj neobičnoj ljubavnoj priči.