The Magnificent Seven (2016)


magnificent-seven-2016

ŽANR: vestern/akcija/avantura
REŽIJA: Antoine Fuqua
SCENARIO: Nic Pizzolatto, Richard Wenk
ULOGE: Denzel Washington, Chris Pratt, Ethan Hawke, Vincent D'Onofrio, Byung-hun Lee, Manuel Garcia-Rulfo, Martin Sensmeier, Haley Bennett, Peter Sarsgaard
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 133 min.

     U posljednjih desetak godina vestern filmovi se vraćaju u Hollywood. Ne baš grandiozno i na velika vrata, s obzirom da se radi o mješovitom uspjehu ako uzmemo u obzir da je bilo promašaja poput Kauboji i vanzemaljci (Cowboys and Aliens, 2011.), koktelu vesterna i naučne fantastike, Usamljeni rendžer (The Lone Ranger, 2013.), ali i veoma uspješnih filmova poput Čovjek zvani Hrabrost (True Grit, 2010.) braće Coen, te Tarantinovi Odbjegli Django (Django Unchained, 2012.) i Mrska osmorica (The Hateful Eight, 2015.).

Nastavi čitati “The Magnificent Seven (2016)”

The Equalizer (2014)


The Equalizer (2014)

ŽANR: akcija/triler
REŽIJA: Antoine Fuqua
SCENARIO: Richard Wenk prema TV seriji The Equalizer Michaela Sloana i Richarda Lindheima
ULOGE: Denzel Washington, Marton Csokas, Chloë Grace Moretz, David Harbour, Bill Pullman, Melissa Leo
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 132 min.

     S obzirom na stanje u voljenoj nam državi, posebno u Sarajevu, gdje ne znate hoćete li živi doći kući ili će vas neko izbosti i pokrasti prilikom povratka kući, često poželim da dobijemo jednog borca za pravdu poput Punishera ili kakvog Paula Kerseyja otjelovljenog u tijelu uskrslog Charlesa Bronsona iz Smrtonosne želje (Death Wish, 1974.) i njegovih nastavaka. Ideje za to su uvijek bile prisutne, posebno u društvima gdje kriminal hara, a policija ili neće ili ne želi da se bavi s tim. Samim tim, bilo kakav materijal sa temom usamljenog borca protiv kriminala privlači publiku.

     Kako u Hollywoodu vlada pomama za remakoveima, rebootovima i ostalim čudima te prirode, tako je došao na red i remake serije Pravednik (The Equalizer, 1985.-1989.), koja za glavnog junaka ima bivšeg tajnog agenta koji odluči provoditi pravdu na svoju ruku i pomagati nevinima. Zvuči poznato, zar ne? Naravno, usamljenih boraca za pravdu, i onih sa misterioznom prošlošću i onih sa uobičajenom prošlošću, možete pronaći svuda.

     Nakon što je 2004. u odličnom filmu Tonyja Scotta Tjelesna straža (Man on Fire, 2004.) krenuo u osvetnički pohod na meksički organizovani kriminal radi otete djevojčice, deset godina poslije, Denzel Washington je odlučio krenuti u novi pravednički križarski pohod samo ovaj put radi djevojke i nepravde i protiv ruske mafije.

     Nemam ništa protiv matorih, donekle sofisticiranih, akcionih junaka koji su postali popularni u posljednjih desetak godina poput Liama Neesona. Denzel spada u tu istu kategoriju, jako glumačko ime i talenat, koje ubacite u film i izvuče ga. Ako još dodate redatelja koji zna šta radi, a Antoine Fuqua zna šta radi i uvijek napravi gledljiv film čak i od lošeg scenarija, onda dobijete dobar film ma koliko scenario bio loš i već viđen.

     Ako ćemo iskreno, da je bilo ko drugi glumio u ovom filmu i da ga je radio neko drugi, film bi vjerovatno ličio na neki od onih jeftinih direct to video filmova koje snimaju Lundgren, Van Damme i Seagal, ali zahvaljujući Fuqui i Washingtonu imamo vrlo dobar akcioni film uz već najavljeni nastavak pa čak i potencijalnu franšizu. Iako je mnogima odličan, meni je samo vrlo dobar iako ne mogu tačno odrediti zašto. Denzel standardno dobar, Fuqua dobro režirao, Csokas sjajan kao glavni negativac, ali mi opet nema ono nešto zbog kojeg bih ga ocijenio sjajnim. Znam da ima još onih koji će se složiti sa mnom i da budem iskren, ne bih volio nastavak i franšizu. Nije to to, ali eto. Producenti vidjeli da mogu uzeti još love pa sam siguran da ćemo gledati još McCallovih avantura u budućnosti.

2 Guns (2013)


2 Guns (2013)

ŽANR: akcija
REŽIJA: Baltasar Kormákur
SCENARIO: Blake Masters, prema stripu 2 Guns Stevena Granta
ULOGE: Denzel Washington, Mark Wahlberg, Paula Patton, Bill Paxton, Fred Ward, James Marsden, Edward James Olmos
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 109 min.

     U posljednje vrijeme me nema često na blogu. Nije zato što nemam šta napisati, jer imam materijala. I pogledao se pokoji film, i pokoja knjiga se pročitala, ali jednostavno imam previše obaveza i krepan sam do te mjere da jednostavno nemam volje sjesti i napisati nešto. Zapravo, mogao bih nešto i napisati, ali bi krajnji produkt vjerovatno ni na šta ne bi ličio (kao da koji liči :)) I tako, konačno me malo obaveze popustiše pa rekoh hajde da nešto i bacimo na blog, da ne mislite da sam otišao 🙂

     Kada sam u ovakvom raspoloženju, u kakvom sam bio u posljednje vrijeme, jednostavno ne mogu da gledam ozbiljne filmove. Moj mozak vapi za zajebancijama, filmovima u kojima mogu da pustim mozak na pašu i jednostavno da se odmorim. Buddy-buddy filmovi su savršeni za takvo vrijeme. Većina filmskih adaptacija stripova također. Dva igrača (2 Guns, 2013.) to onda čini savršenom kombinacijom za jedno puštanje mozga na pašu i odmaranje. Em je riječ o buddy-buddy akciji s daškom komedije u vidu situacija i one linera koji frcaju na sve strane, em je riječ o adaptaciji stripa. Doduše, kada se kaže strip oni koji ne poznaju dovoljno tu materiju obično imaju predrasude da su stripovi neozbiljno štivo, što i jesu kada je riječ o superherojima i sličnim čudima, ali kada se zakopa malo dublje pronađe se tu i ozbiljnih stvari. Istoimeni strip Stevena Granta iz 2007. je jedan od takvih, samo što je u filmskom obliku ubačeno tog komičnog elementa više nego što ga je prisutno u stripu, mada ga i tamo ima, samo u manjoj mjeri.

    Dva igrača nam donosi priču o… pa, dva “igrača”, Bobbyju i Stigu, koje glume Denzel Washington i Mark Wahlberg. Priča počinje njihovim ispitivanjem od strane američke granične službe i polako se odmotava. Imate tu pljačku banke u kojoj navodno narko kartel ostavlja svoj novac, ali su stvari posve drugačije kada se ispostavi da tu narko kartel samo ostavlja procenat za CIA-u. A CIA ne voli kada neko ukrade njihov novac, posebno ne kada je riječ o 43 miliona. Imate tu i narko kartel koji ne voli kada ih vuku za nos. Imate tu i DEA-u i Mornaričku obavještajnu službu koji žele svoj dio kolača, tačnije, žele ga određeni elementi njihove organizacije. A imate i dva tipa koji su u tome do guše i naguženi su od strane svih i svi žele njihove glave na tacni.

     Izgleda da je kombinacija Baltasar Kormákur i Mark Wahlberg, koji su nam prošle godine već donijeli jedan vrlo dobar film, Krijumčare (Contraband, 2012.), uz dodatak starog lisca Denzela Washingtona, itekako upalila donijevši nam jedan vrlo zabavan i krajnje gledljiv proizvod. Hemija koju Wahlberg i Washington imaju je sjajna i opipljiva te podsjeća na onu hemiju Mela Gibsona i Dannyja Glovera iz serijala Smrtonosno oružje. Kormákur također doprinosi pokazujući da zna raditi svoj posao kada su u pitanju akcije i definitivno bih volio pogledati još njegovih filmova u ovom žanru. Naravno, ne treba zanemariti i Stevena Granta koji je doprinio svojim predloškom i Blakea Mastersa koji je sjajno prenio taj predložak na filmsko platno i napunio ga sjajnim one linerima, koji naprosto frcaju iz svake scene u kojoj se nalaze Wahlberg i Washington. Tu je i sjajna fotografija, ali i Paula Patton, kao uvijek dobrodošla doza seksipila.

    Strip možda ima donekle razrađeniju priču u smislu motiva raznoraznih negativaca i donekle je podvučenija ta društvena kritika CIA-e i njenog odobravanja raznoraznih kriminalnih aktivnosti kako bi finasirali svoje tajne operacije, a to svakako nije tajna. Film je u tom smislu povukao ručnu te je to malo umanjio i dao više akcenta na akciju i hemiju između dva glavna lika, ali to pali i donosi nam jedan sjajan film za opuštanje i odmor mozga.

Safe House (2012)


ŽANR: triler/akcija
REŽIJA: Daniel Espinosa
SCENARIO: David Guggenheim
ULOGE: Denzel Washington, Ryan Reynolds, Vera Farmiga, Brendan Gleeson, Fares Fares
ZEMLJA: SAD/Južna Afrika
TRAJANJE: 115 min.

     Nakon što smo prošle godine dobili par špijunskih filmova, pa smo dobili prosto vrijeđanje inteligencije gledatelja i štetu protraćenog potencijala poput Dvostruke igre (The Double, 2011.) punokrvni špijunski triler Dečko, dama, kralj, špijun (Tinker Tailor Soldier Spy, 2011.) te Soderberghov eksperimentalni izlet u vode akcionog trilera Izdaja (Haywire, 2011.) ovu godinu nam Hollywood započinje sa špijunskim akcionim trilerom pod imenom Sigurna kuća (Safe House, 2012.), u kojem glume prilično zvučna glumačka imena, a predvode ih Denzel Washington i Ryan Reynolds.

     Nazvati ovaj film špijunskim je previše hrabro i drsko jer osim spominjanja i pojave CIA-e i još nekih svjetskih obavještajnih službi teško da ima neke veze sa špijunima. Akcioni triler, to da. Dobro, ima više akcije nego trilera, ali ispunjava minimum norme da bi mu se u žanr ubacio triler. Sam film počinje scenom akcije i drži se iste do samog kraja tako da ćete odmah u startu imati uvida u ono što vas očekuje ostatak filma. Nema praznog hoda koji zna itekako zasmetati prilikom gledanja akcija. Onaj element trilera je vezan sa sam lik kojeg tumači Washington i to nešto što svi žele, a on to ima te blagu teoriju urote, ali kao što rekoh, ima ga sasvim dovoljno da začini priču i učini je nešto zanimljivijom.

     Što se tiče glumaca, Denzel se izgleda zabavlja u posljednjih desetak godina igrajući pa skoro uvijek iste likove, ali mu stoje. Tako mu i ovdje stoji ova uloga odmetnutog agenta CIA-e, čovjeka koji ima ogromno znanje i sposobnost, specijaliste za hebanje u mozak. Reynolds, kojeg smo navikli gledati u romantičnim komedijama, izgleda želi da izađe iz šablona pa se okreće drugim žanrovima, a ovdje ima ponajbolji performans u posljednje vrijeme. Naivni, neiskusni agent CIA-e, zaljubljen do ušiju u svoju djevojku, čovjek koji gaji određene ideale po pitanju svog posla, a isti se ruše kako film odmiče. Možda vam neće odmah leći kada ga vidite u ovoj ulozi, ali ćete vidjeti da zaista odgovara liku. Ovo je otprilike formula kakva je ubačena u Dvostruku igru, stari agent-mladi agent, ali tamo je otišla u totalno suprotnom pravcu dok je ovdje, što se scenarističkog pristupa, sasvim solidno odrađena. Što se tiče sporednih glumaca, kada vidite njihova imena, znat ćete da ne zaostaju za glavnim dvojcem što se glume tiče.

     Sam scenario je prilično dobar, doduše što radnja više odmiče to je film predvidljiviji, ali barem nema previše prenemaganja i američkog patriotizma te nekih prevelikih rupa. Gotovo da nema dobrih likova, svi su loši ili su u nekoj sivoj zoni sa dobrim naginjanjem na onu mračnu stranu. Najviše pažnje je posvećeno Reynoldsovom liku jer je on ipak glavni, ali ni Denzelov lik nije zapostavljen. Sam kraj je mogao biti drugačiji, te mi je lično zasmetao, ali to je do mene.

     Film kao film je sasvim korektan, ništa posebno, ali gledljiv. Doduše, jedna stvar mi je opasno išla na živce, a vjerujem da će i mnogima drugima. Naime, riječ je o onoj ručnoj, drhtavoj kameri koja je izgleda postala neizbježna u akcijama današnjice jer to “daje realan, frenetičan izgled akciji”. Strašno. Jedva da se išta vidi prilikom bliskih borbi dok je situacija nešto bolja kod pucnjave. Nešto, ne previše. A montaža? Da ne pričam o tome. Izgleda da je trend koji je započeo Tony Scott još prije 10-12 godina dobrano uzeo maha u Hollywoodu pa ga svi pokušavaju iskopirati, a ne shvaćaju da to više ni samom Scottu ne ide od ruke, a kamoli njegovim kopijama. Ne znam da li je to do producenata, a imam osjećaj da jeste, ali bi zaista trebali prestati sa tim i početi normalno snimati akcije. Ovako se jedva može pratiti.

     Za kraj, korektan film, kojeg dosta izvlači glumačka postava, ali ga isto tako dosta oštećuje režija i montaža. Ali može proći kao jedna poslijepodnevna razbibriga.