Wonder Woman (2017)


ŽANR: akcija/avantura/fantastika
REŽIJA: Patty Jenkins
SCENARIO: Allan Heinberg
ULOGE: Gal Gadot, Chris Pine, Robin Wright, Danny Huston, David Thewlis, Connie Nielsen
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 141 minute

Dugo vremena Marvelovi superjunaci haraju malim ekranima i ubiru milijarde dolara na kino blagajnama, a DC je sve vrijeme samo nemoćno stajao i gledao kako se ovi drugi bogate. Nije da nisu pokušavali, jesu. Ali im nije polazilo za rukom. Jednostavno nisu pogodili formulu, sve dok nisu došle dvije dame, Patty Jenkins i Gal Gadot i oživjele Wonder Woman, skupa sa scenaristom Allanom Heinbergom.

Continue reading “Wonder Woman (2017)”

Advertisements

Horrible Bosses 2 (2014)


Horrible Bosses 2 (2014)

ŽANR: komedija
REŽIJA: Sean Anders
SCENARIO: Sean Anders, John Morris
ULOGE: Jason Bateman, Charlie Day, Jason Sudeikis, Jennifer Aniston, Jamie Foxx, Chris Pine, Kevin Spacey, Christoph Waltz
ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 108 min./ 116 min. Extended Cut
     2011. je bila vrlo solidna godina kad su komedije u pitanju, a jedna od najboljih je bila crna komedija Kako se riješiti šefa (Horrible Bosses, 2011.). Podsjećanja radi, riječ je o komediji u kojoj se tri prijatelja pokušavaju riješiti svojih šefova jer ih ovi maltretiraju na poslu pa smo tako dobili jednu opičenu komediju sa sjajnom glumačkom ekipom. S obzirom na uspjeh tog filma, bilo je očekivano da ćemo gledati nastavak pa nam tako tri godine poslije dolazi i nastavak uz neke male izmjene u ekipi. Više iza kamere ne sjedi Seth Gordon već Sean Anders, koji je na sebe preuzeo i pola scenarističke dužnosti uz svog starog saradnika Johna Morrisa, zamijenivši tako i originalne scenariste Johna Francisa Daleya i Jonathana Goldsteina.
     Ukoliko ste upoznati sa radom Andersa i Morrisa znate kakva vas vrsta humora očekuje pa se samim time i humor odmiče od onog iz prvog dijela. Mnogi kritičari su ga nazvali pretjeranim i niskim i ostalim, ne baš pohvalnim, pridjevima. Problem sa profesionalnim kritičarima je taj što znaju biti prepotentni, napuhani šupci koji se ne znaju opustiti. Neću reći da nekad ne znaju pogoditi, ali nekad znaju i previše srati. U slučaju Kako se riješiti šefa 2 (Horrible Bosses 2, 2014.) definitivno previše seru.
     Nakon što su se riješili svojih šefova u prvom dijelu, Nick, Kurt i Dale su privatni poduzetnici. Barem to žele postati sa svojim novim izumom veoma bizarnog imena, Shower Buddy. Da bi zaradili na svom izumu, potrebna im je podrška. Tu na scenu stupa Bert Henson, koji ih izigra, a tri prijatelja sada moraju smisliti novi plan kako bi povratili svoj novac i spasili svoj posao. Naravno, kad su njih trojica u pitanju plan ne ide baš onako kako su zamislili pa ubrzo upadaju u još jednu ludu avanturu u kojoj im se pridružuje i nekoliko likova iz prvog dijela.
     Kako se riješiti šefa 2 donekle humorom odmiče od svog prethodnika, ali ne u smislu da nije smješniji već je vrsta humora nešto drugačija, prostačka, reklo bi se. Nekome to leži, nekome ne leži i u tome je najveći problem. Meni iskreno, leži, ali ja sam poseban slučaj kad je humor u pitanju. Glavni trojac, Jason Bateman, Charlie Day i Jason Sudeikis briljiraju u svojim ulogama, a ni ostali ništa manje ne zaostaju za njima, posebno maestralni Christoph Waltz i Kevin Spacey. Ovo je jedna od onih komedija gdje vlada strašno dobra hemija između cijele ekipe i ovdje je to jasno vidljivo i to je najvažniji element zašto film valja. Nekome će zasmetati ta vrsta prostačkog humora, ali ako vam to ne smeta, zasigurno ćete uživati u jednoj od najboljih komedija prošle godine.

Jack Ryan: Shadow Recruit (2014)


Jack Ryan

ŽANR: akcija/triler
REŽIJA: Kenneth Branagh
SCENARIO: Adam Cozad, David Koepp
ULOGE: Chris Pine, Kevin Costner, Kenneth Branagh, Keira Knightley
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 105 min.

     Još od vremena ranog Hladnog rata i izbacivanja na tržište književnih heroja kao što su James Bond i Harry Palmer, mnogi su se pokušali uhvatiti na taj voz slave i zajamčene zarade pa je tržište postalo preplavljeno raznoraznim tajnim agentima i službenicima tajnih službi. Manje-više, gotovo da niko od njih nije postigao neku veću planetarnu slavu kao dva spomenuta agenta u službi Njenog Veličanstva, ali onda je početkom 80-ih, na vrhuncu Hladnog rata stigao Tom Clancy, koji je preminuo prošle godine, i na tržište izbacio Jacka Ryana, čovjeka koji mu je donio planetarnu slavu, stvorivši brand od imena Toma Clancyja. Bio je to roman Lov na Crveni oktobar (The Hunt for the Red October, 1984.), koji je dobio i vrlo uspješnu ekranizaciju, Lov na Crveni oktobar (The Hunt for the Red October, 1990.) pod redateljskom palicom Johna McTiernana, gdje su glavne uloge odradili Alec Baldwin i Sean Connery. Kako je lik Jacka Ryana rastao u romanima, tako je, na krilima slave, zaživio i njegov lik na filmskim ekranima pa su nakon Lova na Crveni oktobar došli i Patriotske igre (Patriot Games, 1992.), Jasna i neposredna opasnost (Clear and Present Danger, 1994.) s Harrisonom Fordom u ulozi Jacka Ryana te Svi naši strahovi (The Sum of All Fears, 2002.) s Benom Affleckom u Ryanovoj ulozi.

     Iako je ideja o rebootu serijala o Jacku Ryanu živjela već neko vrijeme u glavama holivudskih producenata, ista nikako da se ostvari. Scenariji su se mijenjali, raznorazni glumci i redatelji su bili priključivani uz projekat, da bi poslije odlazili, a onda je 2012. odgovornost za oživljavanje serijala na sebe preuzeo Kenneth Branagh, čovjek kojeg ne treba previše predstavljati. Za Jacka Ryana je uzet mladi Chris Pine, poznatiji kao novi kapetan Kirk u ovom nedajboženikome novom serijalu Zvjezdanih staza pod vodstvom J.J. Abramsa. Branagh je na sebe preuzeo i ulogu glavnog negativca, a za scenario je odlučeno da bude originalna priča i da se, za razliku od prethodnika, ne zasniva ni na jednom romanu Toma Clancyja, pa je prošao kroz nekoliko izmjena i kroz ruke nekoliko scenarista da bi na kraju dobili ovo što smo dobili.

     Iako prethodni filmovi o Jacku Ryanu nisu imali previše akcije, jer ipak je Ryan obični analitičar, ovdje su stvari promijenjene i Ryan je smješten u samo srce akcije te postaje operativac vrlo brzo nakon što pođe njegov prvi službeni terenski zadatak. To će možda i zasmetati nekima, tj. starim ljubiteljima serijala, što književnog, što filmskog, ali vjerujem da će mlađe generacije zadovoljiti. Ipak, uprkos tim novim izmjenama da bi se dobilo na ritmu radnje, novi Jack Ryan nije Jason Bourne niti Hamilton, pa čak ni James Bond. Vješto Branagh vodi priču, što se i očekivalo od njega, malo akcije, malo napetog trilera, ali filmu jednostavno nedostaje nešto. Da li je u pitanju scenario ili pak casting glumaca (Pine mi nešto ne briljira posebno kao Jack Ryan) ili možda prevelik akcenat na akciji od strane producenata, koja zna ponekad biti previše, posebno pri samom kraju kada razbješnjeli Ryan uzima stvar u svoje ruke, ne bih znao reći . Film nije loš, daleko od toga da se ne može gledati, ali nije ni nešto što će vam dugo ostati u sjećanju. Ako bih mu davao ocjenu od 1 do 10, dao bih mu solidnu 6. Pošto sam ja poznat, i bližoj okolini, ali i ovdje na blogu, kao osoba koja voli kenjati po filmovima koji se svima sviđaju, reći ću samo da sam u kinu bio s četiri prijatelja koji nisu ni blizu kritični poput mene i mogu se smatrati običnim gledateljima filmova, pa čak ni oni nisu bili previše oduševljeni prilikom izlaska iz kino dvorane. Štaviše, rekao bih da sam ja bio zadovoljniji filmom od njih ako vam to nešto znači.

This Means War (2012)


ŽANR: akcija/komedija/romansa
REŽIJA: McG
SCENARIO: Timothy Dowling, Simon Kinberg
ULOGE: Reese Witherspoon, Chris Pine, Tom Hardy, Til Schweiger, Angela Bassett
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 97 min./104 min. Unrated verzija

     Zapleti skoro svih rom-komova (popularna skraćenica za romantična komedija) su vrlo jednostavni i po pravilu su gotovo identični te se vode onom starom: dečko/djevojka upozna djevojku/dečka, dečko/djevojka se zaljubi u djevojku/dečka, počne veza, nešto se desi, oni se raziđu da bi na kraju shvatili da ne mogu jedno bez drugog i da sebi znače sve na svijetu i dobijemo bijelo vjenčanje na litici iznad mora uz pjev dječijeg hora i puštanje golubica i tako to na tu temu. Meni lično takvi zapleti, ako ih možemo tako nazvat, ne smetaju, i samo je stvar redatelja i glumaca na koji će to način izvesti te popraviti ili pogoršati situaciju.

     Neka najbolji pobijedi (This Means War, 2012.) je varijacija na temu. Naime, u standarni rom-kom je ubačen i špijunsko-akcioni element te se tako zadovoljavaju potrebe i žena koje pate za romantikom te muškaraca koji opet pate za akcijom, je li. Kako to sve skupa šljaka? Po internetu ćete pronaći brojne kritike, zapravo gotovo svi su jednoglasni u tome, da je ovaj film loš. Loš? Ne toliko. Dobar? Ne baš. Zlatna sredina. Zapravo, dobijete baš ono što i očekujete od ovakvog filma.

     Što se tiče priče već iz samog postera i naslova možete zaključiti šta je pisac htio da kaže. FDR (Pine) i Tuck (Hardy) su dvojica CIA-inih agenata koji igrom slučaja upoznaju Lauren (Whiterspoon), Tuck preko agencije za upoznavanje, a FDR u videoteci nakon njenog sastanka sa Tuckom. Tuck je onako povučeni romantičar, koji iza sebe ima već jedan propali brak i dijete, a FDR je ženskaroš koji mijenja žene češće nego čarape. Obzirom da se Lauren obojica svide, a oni to saznaju, oni se počinju nadmetati ko će prije osvojiti djevojku koristeći resurse CIA-e pod isprikom da rade na slučaju Heinrich. Heinrich (Schweiger) je inače ubačen kao pozadinska priča koja će imati utjecaja na daljnju priču te pomoći u rješavanju dileme kome će pripasti djevojka.

     Za režiju je bio zadužen McG, čovjek koji se ne može pohvaliti bogzna kakvim filmovima. Ovo mu je tek peti film, a prije toga je radio Charliejeve Anđele (Charlie's Angels, 2000.), Charliejeve Anđele 2: Punom brzinom (Charlie's Angels: Full Throttle, 2003.) te sportsku dramu Mi smo Marshall (We Are Marshall, 2006.) i totalno nepotrebnog Terminatora: Spasenje (Terminator Salvation, 2009.). Prije nego je počeo raditi na filmovima, radio je muzičke spotove, pa već otprilike možete znati kakav vas stil režije očekuje. Mada,  jedan je Michael Bay 🙂 Znači, brza, pomalo konfuzna režija kad je akcija u pitanju, ništa posebno. Glumci su svoj posao odradili skroz solidno s tim da se umjesto Reese mogla ubaciti i neka druga ženska (ne Kate Hudson i Rachel McAdams) jer ih u Hollywoodu itekako ima. Nekako mi nema smisla da se dva lafa toliko makljaju oko nje. Pine i Hardy, šta reći za njih osim da bi mogli napraviti neku dobru buddy cop komediju. Imaju sasvim dobar odnos mada, ruku na srce, ovakav film Hardyju nije trebao u repertoaru jer je on glumac velikog kalibra, ali pošto svaki velikan ima barem jedan film u svom repertoaru, a volio bi da ga nema, onda mu se može oprostiti. Doduše, nekako mi ne liči na povučenog romantičara i oca koji pati za sinom uz imidž koji gaji u filmu. Mogli su to malo bolje odraditi, ali šta je tu je. Cijeli film je podređen jednoj laganoj zabavi i treba ga gledati kao takvog i nikako drugačije.

     Neka bolji pobijedi niti je originalan niti je nešto novo, ali takvo nešto ne možemo ni očekivati od Hollywooda. Gledao sam i puno bolje, ali i puno lošije rom-komove, a ovaj itekako može proći u odnosu na one loše kakve nam znaju servirati. Meni je žao što se Schweiger, meni inače pravo drag lik, ne pojavljuje malo više, ali Bože moj. Ukratko, film koji ćete pogledati, zabaviti se, isključiti ga i vjerovatno ga zaboraviti do sutra, ali mislim da njegovi tvorci i nisu imali nešto više na umu kada su ga snimali.