Chinjeolhan geumjassi AKA Lady Vengeance (2005)


Lady Vengeance (2005)

ŽANR: triler/drama
REŽIJA: Park Chan-wook
SCENARIO: Park Chan-wook, Jeong Seo-kyeong
ULOGE: Lee Young-ae, Choi Min-sik
ZEMLJA: Južna Koreja
TRAJANJE: 115 minuta

Godine 2003. i 2004. Quentin Tarantino je poharao kino blagajne sa svojim filmovima Ubiti Billa (Kill Bill: Volume 1, 2003.) i Ubiti Billa 2 (Kill Bill: Volume 2, 2004.), a samo godinu poslije Park Chan-wook je na tržište izbacio posljednji dio svoje trilogije o osveti, Dama Osvetnica (Chinjeolhan geumjassi AKA Lady Vengeance, 2005.). Trilogiju je započeo 2002. Simpatijom za g. Osvetnika (Boksuneun naui geot AKA Sympathy for Mr. Vengeance, 2002.), te nastavio sa Oldboyem (Oldeuboi AKA Oldboy, 2003.).

Continue reading “Chinjeolhan geumjassi AKA Lady Vengeance (2005)”

Advertisements

Daeho AKA The Tiger: An Old Hunter's Tale (2015)


tiger

ŽANR: avantura, akcija, historijski
REŽIJA: Park Hoon-Jung
SCENARIO: Park Hoon-Jung
ULOGE: Choi Min-sik, Jung Man-sik, Kim Sang-ho, Sung Yoo-bin, Ren Osugi, Jung Suk-won
ZEMLJA: Južna Koreja
TRAJANJE: 139 min.

     Nakon što nas je počastio sjajnim gansterskim Novim svijetom (Sinsegye AKA New World, 2013.), Park Hoon-jung je odlučio opet otputovati u historiju Korejskog poluotoka, ovaj put u vrijeme japanske okupacije. I ovaj put mu društvo pravi legendarni Choi Min-sik, vjerovatno najzvučnije ime južnokorejskog glumišta. Samo što za razliku od Novog svijeta, gdje ima sporednu ulogu, ovdje nosi sav glumački teret na svojim plećima.

Continue reading “Daeho AKA The Tiger: An Old Hunter's Tale (2015)”

Joyonghan gajok AKA The Quiet Family (1998)


The Quiet Family (1998)

ŽANR: komedija/horor
REŽIJA: Kim Jee-woon
SCENARIO: Kim Jee-woon
ULOGE: Song Kang-ho, Park In-hwan, Choi Min-sik, Na Moon-hee, Go Ho-kyung, Lee Yoon-seong
ZEMLJA: Južna Koreja
TRAJANJE: 101 min.

     Nedavno sam pričao o genijalnom Kimu Jee-woonu. Bojim se da sam se zaljubio u njegov rad, ali preko ušiju. Svakim njegovim filmom ga gotivim sve više i više. Pisao sam o tome kako se snalazi u raznim žanrovima i uvijek isporučuje zabavne filmove. Pisao sam o Gorkoslatkom životu (Dalkomhan insaeng AKA A Bittersweet Life, 2005.), filmu koji mi je legao već na prvo gledanje i to je bila ljubav na prvi pogled sa radom i djelom Kima Jee-woona; pisao sam o posveti velikom Sergiju Leoneu u Dobar, loš, čudan (Joheunnom nabbeunnom isanghannom AKA The Good, the Bad, the Weird, 2008.), pisao sam i o mračnom trileru Vidio sam đavola (Akmareul boatda AKA I Saw the Devil, 2010.) filozofskom segmentu u Knjizi Sudnjeg dana (Inryu myeongmang bogoseo AKA Doomsday Book, 2012.) kao i Kimovom američkom debiju Posljednje uporište (The Last Stand, 2013.) pa je tako došao na red i njegov redateljski debi, Tiha porodica (Joyonghan gajok AKA The Quiet Family, 1998.).

     Ovdje se tačno vidjela ta njegova sposobnost da balansira žanrovima i miješa specifičan humor u bizarnim situacijama, što dovodi do urnebesne provale smijeha. Pod uvjetom da imate afinitet prema zaista uvrnutom humoru. Tiha porodica je crna komedija sa elementima horora i, kao što i sam naslov to kaže, to je priča o porodici. Ne baš uobičajenoj porodici. Šestoročlana je to porodica i veoma čudna. Otac, majka, dvije kćerke, jedna pomalo natprirodnih sposobnosti, povučena, druga na pragu zrelosti, zgađena što mora da živi u divljini, sin sa kriminalnim dosjeom i veoma čudan stric. Da bi spasili djecu, ali i da bi zaradili koju kintu, otac i majka kupuju lovački dom u planini, namamljeni obećanjem da će tuda proći put. Međutim, puta nema, a ni mušterije nisu nešto čest prizor u toj divljini. Nakon što im prva mušterija počini samoubistvo, posao počinje cvjetati, ali kako posao cvjeta, tako se i broj leševa povećava, a ni za jedan se ne zna ko je umro na bizarniji način.

     Sjajna je ovo crna komedija, ali zaista sjajna. Imate sjajnu atmosferu, natprirodnu i tmurnu povremeno, odličnu režiju, sjajnu podjelu uloga, među kojima imate i sada dva velika glumačka imena, tada tek u počecima karijere, Choi Min-sik i Song Kang-ho. Sjajan soundtrack je također tu. Opičena priča. Šta ćete više? Sve ono što volite kod Kima Jee-woona je tu pa navalite, ako niste gledali njegov redateljski debi. Čak i ako niste njegov fan, a volite dobru crnu komediju, ne tražite dalje. Tiha porodica je film za vas.

Bumchoiwaui Junjaeng AKA Nameless Gangster (2012)


Nameless Gangster (2012)

ŽANR: triler/krimi
REŽIJA: Yun Jong-bin
SCENARIO: Yun Jong-bin
ULOGE: Choi Min-shik, Ha Jung-woo, Jo Jin-woong, Ma Dong Seok, Kwak Do-won
ZEMLJA: Južna Koreja
TRAJANJE: 134 min.

     Uvijek sam bio mišljenja da sa filmovima o gangsterima ne možete fulati i da morate biti neki pravi šaban pa da napravite negledljiv film. Mislim, budimo realni. Neki od najgledanijih i najpoznatijih filmova su upravo filmovi koji se vrte oko gangstera, bilo onih stvarnih ili pak izmišljenih. S tim materijalom tj. životom nekog gangstera, ili njegovim usponom i padom, teško da možete omašiti i u najgorem slučaju ćete napraviti gledljiv film, ako ne odličan. Vjerovatno zbog toga što u svima nama čuči jedan mali Corleone ili Tony Montana ili Henry Hill koji želi izaći vani i napraviti dar-mar u svijetu.

     Bezimeni gangster (Bumchoiwaui Junjaeng AKA Nameless Gangster, 2012.) je film baziran na istinitim događajima, ali su likovi u njemu izmišljeni s tim da je glavni lik takav da ćete cijeli film misliti da je zaista postojao, a sve zahvaljujući fenomenalnom Choiju Min-shiku. Što se tiče tih istinitih događaja, vjerovat ćemo onome što vidimo jer da budem iskren i nisam pretjerano upoznat sa političkim stanjem Južne Koreje s kraja ‘80-ih i početka ‘90-ih, ali ako je vjerovati onome što će nam se prezentovati na samom početku filma, tih godina je organizovani kriminal u Južnoj Koreji toliko uzeo maha da je sam predsjednik države objavio rat organizovanom kriminalu, odlučan da ga iskorijeni jednom za sva vremena. Ironično, taj isti predsjednik je nekoliko godina poslije osuđen na 22,5 godine zatvora zbog korupcije, između ostalih stvari. Ovo je jedan od onih elegantnih gangsterskih filmova, bez previše krvi i nasilja, gdje glavni junak većinu stvari pokušava riješiti diplomatskim putem (čitaj: rodbinskim vezama) i svojim lukavstvom. Ima tu i krvi i nasilja, nemojte misliti da nema jer kakav je to gangsterski film bez toga, je l’ de, ali mi se čini da ga redatelj Yun Jong-bin nije želio previše koristiti u pričanju ove priče.

     Choi Ik-hyun je carinik u luci, čovjek koji skupa sa svojim kolegama živi od mita i korupcije (kao i većina vladinih službenika :)), koji postane žrtveno jagnje nakon što započne krivična istraga u luci te on biva izabran za onoga čija će se glava zakotrljati. Ludom srećom, prije nego će otići s posla, Ik-hyun pronalazi 10 kg heroina u luci te se preko kolege poveže sa lokalnim gangsterom Choijem Hyung-baeom, u interpretaciji sjajnog Ha Jung-wooa. U tom procesu on dobija batine, upoznaje rođaka i započinje svoj put ka gansterskom zvjezdanom nebu. Ostatak film pratimo njegov uspon od običnog carinika do čovjek br. 2 u cijelom Busanu (br. 1 kako to on tvrdi) pa sve do pada i ponovnog pridizanja na noge. Choi Ik-hyun je jedan strašan lik, koji će vam prirasti srcu, a ponajviše zbog, kako sam to već rekao, fenomenalnog Choija Min-shika koji ga je oživio i dao mu određenu dozu šarma kako to rijetko ko može uraditi. On je lukav, namazan svim mastima, dugog jezika koji ga često dovede u probleme, ima prilično nizak prag tolerancije alkohola, malu svesčicu punu imena rođaka širom Južne Koreje i sposobnost mačke da se dočeka na noge kako god je vi bacili. On nema nasilnost i okrutnost Tonyja Montane, možda nije nemilosrdan kao don Corleone i teško da se može nazvati kriminalcem i gangsterom u takvom smislu riječi, već je više gangster i kriminalac zlatnog jezika, sposoban da preobrati svakoga riječju i poklonom. Nešto poput naših političara. U nekoliko trenutaka ćete se i slatko nasmijati zahvaljujući već spomenutom Choiju i njegovom pomoćnuku, tj. zetu i situacijama u kojima se njih dvojica nađu.

    Kao i većina južnokorejskih filmova, tako i ovaj ima određenu društvenu notu, kritiku južnokorejskog društva, koja se provlači onako usput, kroz pozadinu. Ima tu i još nekih drugih stvari (poput tih rodbinskih odnosa na kojima je Choi izgradio svoju karijeru) koje mi Zapadnjaci nećemo razumjeti jer dolaze iz strane nam kulture pa će nekim ljudima to možda zasmetati što mu se može pripisati kao mana, ali kao što rekoh, ima toga i mnogim drugim njihovim filmovima pa nam to nije smetalo, barem meni nije. Doduše, u svoje 134 minute film mi se nekako čini nedorečenim. Mislim, film je veoma dobar i vrijedi ga pogledati, ali imam osjećaj da se moglo više. Ipak je redatelj i scenarista Yun Jong-bin imao fore da to malo bolje razradi jer su Korejci rijetko kad sputani trajanjem filma. Doduše, Yun je vrlo mlad redatelj pa mu se to može oprostiti i zanemariti jer ne smeta previše filmu jer je ipak glavni stub filma Choi Min-shik. Moram priznati i da su možda moja očekivanja bila veća pa na kraju nisam dobio u cijelosti ono što sam očekivao, ali to je opet moj problem koji vas ne treba i ne smije spriječavati u gledanju ovog filma jer se nećete pokajati niti ćete pogriješiti ukoliko ga odlučite pogledati posebno ako ste ljubitelj gangsterskih filmova.