Allied (2016)


allied-2016

ŽANR: akcija, triler, romansa
REŽIJA: Robert Zemeckis
SCENARIO: Steven Knight
ULOGE: Brad Pitt, Marion Cotillard, Jared Harris, Simon McBurney, Lizzy Caplan
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 124 min.

     Nekako romansa i ratna zbivanja idu ruku pod ruku. Neki od mojih omiljenih filmova su romanse smještene u vihore rata, Kazablanka (Casablanca, 1942.), Engleski pacijent (The English Patient, 1996.), Studengora (Cold Mountain, 2003.), Špijun i dama (Shining Through, 1992.) i Cvijeće rata (The Flowers of War, 2011). Sve su to filmovi koje možete upaliti da gledate u nedjeljno poslijepodne i uživati s partnerom ili partnericom, ušuškani ispod deke, zagrljeni. Saveznici (Allied, 2016.) je najnoviji film takve tematike uz dozu špijunskog trilera i kupio me je na prvu. Šta da kažem, slab sam na takve filmove ako već niste ranije primjetili.

Nastavi čitati “Allied (2016)”

Fury (2014)


fury_ver6_xlg

ŽANR: akcija/drama
REŽIJA: David Ayer
SCENARIO: David Ayer
ULOGE: Brad Pitt, Shia LaBeouf, Logan Lerman, Michael Peña, Jon Bernthal, Jason Isaacs, Scott Eastwood
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 134 min.

     Kažu da kada su veteranima iz čete E, 101. padobranske divizije prvi put pustili Združenu braću (Band of Brothers, 2001.) da su ljudi zaplakali jer su im bolne uspomene ponovo izronile na površinu od realnosti njihovog ratovanja u Evropi 1944.-1945. Isto tako kažu da su se sovjetski veterani borbe za brdo 3234 u Afganistanu nasmijali u lice Fedoru Bondarčuku kada je snimio 9. četu (9 Rota AKA 9th Company, 2005.) zbog količine neistine prikazane u filmu. Združena braća su postala jedna od omiljenih i najcijenjenijih mini serija, a 9. četa jedan od najisplativijih ruskih filmova nagrađen sa čak 9 različitih nagrada. Zašto sam ovo spomenuo? Zato što ratni filmovi, bilo da su bazirani na istinitom događaju ili su tek plod scenarističke mašte, rijetko mogu biti promašaj, ali postoje i izuzeci. Ovo je jedan od takvih.

     David Ayer, čovjek koji je do ove godine imao više nego dobre filmove, je odlučio odati počast zaboravljenim američkim tenkovskim posadama iz Drugog svjetskog rata jer mu je djed veteran iz tog rata i tako se malo odmoriti od svijeta policajaca, koji su mu do sada gotovo uvijek bili predmet filmova. Tako nam je donio jedan od najiščekivanijih filmova godine, kojeg su naši maštoviti distributeri preveli kao Srce od čelika (Fury, 2014.). Ayer nam u filmu donosi svoju priču, i ne temelji scenario na nekom istinitom događaju, pa tako imamo prilično standardnu priču o grupi vojnika (u ovom slučaju tenkovska posada), koja je skupa prošla sito i rešeto te se među njima stvorila ta neraskidiva bratska veza kakva se javlja samo među ratnicima, a onda naglo ostaju bez jednog člana koji biva zamijenjen regrutom, koji je rat vidio samo u novinama, a da stvar bude gora, momak nije ni obučen za tenkistu. Priča je prepuna klišeja i više je nego predvidljiva. Gotovo da možete pretpostaviti ko će kada poginuti, eto koliko je predvidljiva. To je ujedno i jedna od najvećih mana ovog filma, ali ne i najveća.

     Ayer je sjajan scenarista koji je pokazao da itekako zna baratati sa likovima i time dosta vadi film. Njegovo pisanje uz izvedbe glavnih glumaca, posebno Brada Pitta, stvaraju upečatljive likove sa kojim suosjećate. Majstor je Ayer i za brutalni prikaz rata, što uz sjajnu fotografiju, budi nelagodu u vama, još od prve scene, perfektno nam predstavljajući okrutnost i surovost ljudi u ratu. Sve to skupa ide sjajno prve dvije trećine filma, a onda dođe posljednja trećina koja film jednostavno sroza gomilom nelogičnosti kojima nema kraja.

     Naime, od samog trenutka kada pogledate foršpan za film znate ka kakvom kraju film ide. Čak i ako niste gledali foršpan, onog trenutka kada Pitt i njegov vod dobiju zadatak da zauzmu neku raskrsnicu Bogu iza nogu i da je čuvaju po svaku cijenu, znate ka čemu to ide. Nemam ništa protiv posljednjeg uporišta, pa makar to i bio prikaz prepun neistine kao u spomenutoj 9. četi, ali ako je Bondarčuk pretjerao tamo, onda je Ayer zasrao motku ovdje.

     Šta reći o toj nesretnoj posljednjoj trećini? Mrak padne u roku nekoliko sekundi, Njemcima za prijelaz nekoliko stotina metara treba toliko vremena da im Ameri stignu postaviti zasjedu, pripadnici elitne njemačke jedinice fulaju tenk protivoklopnim oružjem na udaljenosti od dva metra, granate prolaze kroz tenk i članove posade i misteriozno nestaju, mitraljez na tenku može pucati pod uglom od 90 stepeni i masa drugih nelogičnosti srozavaju cijeli Ayerov trud i rad koji je pokazao do te trećine. Takvoj trećini filma nije bilo mjesto u ovom filmu, već u nekom od nastavaka Stalloneovih Plaćenika ili nekom filmu Chucka Norrisa iz ‘80-ih.

     Neko će reći da je ovo dobar ratni film. Jeste, to ne mogu poreći, barem u prve dvije trećine, ali ta mu posljednja trećina jednostavno sve pokvari i srozava ga na niske grane. Ipak, čak i takav, zahvaljujući upečatljivim likovima, režiji, zvuku i fotografiji, Srce od čelika predstavlja gledljiv film, na korak od promašaja. Svakako puno bolji od prethodnog Ayerovog filma, Sabotaže (Sabotage, 2014.), koji je blago rečeno loš.

World War Z (2013)


World War Z (2013)

ŽANR: akcija/horor
REŽIJA: Marc Forster
SCENARIO: Matthew Michael Carnahan, Drew Goddard, Damon Lindelof prema romanu World War Z Maxa Brooksa
ULOGE: Brad Pitt, Mireille Enos, James Badge Dale, Matthew Fox
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 116 min.

     Zombiji. Ta riječ je dovoljna da me kupi. Filmovi, stripovi, knjige, video igre, samo recite dokle god su unutra ubačeni zombiji. S druge strane, spomenite zombije mojoj ženi i tu ste je izgubili zauvijek po pitanju filmova, stripova, knjiga, video igara. Čudo jedno kako nema ništa protiv vampira, ali zombiji su joj jednostavno previše. Bah, žene 🙂 Dobro, da ne bih dobio po nosu od feminističke zajednice (čisto da se zna lud sam za svojom ženom iako je zombimrzac :)) da ja nastavim pričati o novom filmu Brada Pitta, Svjetski rat Z (World War Z, 2013.).

Nastavi čitati “World War Z (2013)”

The Tree of Life (2011)


ŽANR: drama
REŽIJA: Terrence Malick
SCENARIO: Terrence Malick
ULOGE: Brad Pitt, Sean Penn, Jessica Chastain
ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 139 minuta

     Kažu da umjetnici stvaraju najveća remek djela u situacijama najvećih životnih tragedija. Terrence Malick je svoju životnu tragediju ispričao u svom posljednjem filmu Drvo života (The Tree of Life, 2011.), koji se kuhao u njegovom umu gotovo 40 godina. Zapravo, rad na ovom filmu je počeo nakon završetka Nebeskih dana (Days of Heaven, 1978.), ali je onda iznenada nestao i pojavio se tek 20 godina poslije sa još jednim remek djelom, Tanka crvena linija (The Thin Red Line, 1998.). Čovjek je poznat kao veliki čudak nekih posebnih zahtjeva, a čak je poslao i posebna uputstva kino operaterima kako da puštaju Drvo života. Snimio je 5 filmova u 40 godina rada, pa ipak se smatra jednim od najvećih režisera čiji je genij neosporiv.
     Objasniti Drvo života i reći nešto o njemu je prilično teško, ali ću pokušati. Prije negoli počnem, da riješimo onu životnu tragediju kojom sam počeo ovaj tekst. Naime, riječ je o samoubistvu Malickovog brata, Larryja, koji se ubio 1968. pod silnim pritiskom zbog njegovog muzičkog studija. Vjerovatno se pitate zašto je to bitno. Vidjet ćete. Zatim, Malick potječe iz religiozne porodice, završio je vjersku školu, a poslije je diplomirao filozofiju i predavao na MIT-u.
     Drvo života je poseban na više načina, prije svega nema konkretne priče, a i ono malo priče koja postoji je ispričana na sasvim nelinearan način koji će mnoge odbiti od gledanja, Malick se puno više oslanja na vizuelni događaj i film priča više slikama negoli dijalogom. Film predstavlja metafizičku diskusiju o životu, smrti, postanku, nestanku, Bogu, religiji, evoluciji, stvaranju. Mislim da ne postoji drugi režiser koji bi mogao napraviti ovakav film i izvući se sa tim, ali Malick to čini nevjerovatno lahko.
     Malick sve ovo priča kroz porodicu O'Brien, oca, majku i sina Jacka. Iako postoji još jedan brat, Jack je taj koji je u centru priče. Porodica O'Brien živi u 50-im godinama prošlog stoljeća u gradiću Waco, u Texasu, koji je, slučajno ili namjerno, Malickov rodni grad. Brad Pitt glumi strogog oca, g. O'Briena, a Jessica Chastain, pokornu majku, gđu O'Brien. Malick im namjerno ne daje imena, djeca ih zovu otac i majka, a svi ostali g. i gđa O'Brien, jer tako i očekujete od porodica iz 50-ih godina. G. O'Brien je strog otac, koji mnogo polaže na disciplinu, i vrši pritisak na djecu, a majka to sve posmatra i smatra normalnim jer “tako to treba”. Lična tragedija pogađa porodicu O'Brien i to donekle mijenja g. O'Briena, ali to utječe na odnos njega i njegovog sina Jacka.
     Možda vam se čini da je ovo priča filma, ali pomiješajte sve ovo dodajte u ovo slike rađanja jedne planete, evoluciju, kraj planete, susret sa svojim mrtvima i jedno evanđenje po Malicku, pa ćete otprilike imati neku viziju onoga što je Malick smislio i uradio. Većina ljudi, čak i oni koje vole Malicka, će biti zbunjenim onim što su pogledali ili ga neće ni pogledati do kraja. Ostalima će se svidjeti. Sredine nema. Moglo bi se i reći da će svako individualno shvatiti ovaj film, ali na kraju ovo ostaje Malickovo pričanje nečega što ga tišti tolike godine i njegovo mišljenje o svim stvarima koje sam već naveo. Ukoliko ste za nešto eksperimentalno i volite takve filmove, onda odvojite vremena i pogledajte ga. Meni definitivno jedan od najboljih filmova 2011., ako ne i najbolji, što pokazuju i 3 nominacije za Oscara, ali bojim se da će i ove godine Malick ostati praznih ruku kao i 1999. kada je imao 7 nominacija, a ostao je bez ijednog zlatnog kipića, što je sasvim nepravedno, posebno što znamo da je te godine nagradu za najbolji film odnio Zaljubljeni Shakespeare (Shakespeare in Love, 1998.), simpa film, ali toliko simpa da dobije 7 Oscara? Teško.