Inferno (2016)


inferno-2016

ŽANR: triler, akcija
REŽIJA: Ron Howard
SCENARIO: David Koepp prema romanu Inferno Dana Browna
ULOGE: Tom Hanks, Felicity Jones, Ben Foster, Sidse Babett Knudsen, Omar Sy, Irrfan Khan
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 121 min.

     Kada je 2003. roman Da Vincijev Kod (Da Vinci's Code) autora Dana Browna uzeo svijet na prepad, prvenstveno svojom škakljivom i kontraverznom tematikom, bilo je za očekivati da će se pojaviti i ekranizacija istog. I tako i bi. 2006. Ron Howard nam na filmska platna dovede Toma Hanksa u ulozi simpatičnog profesora ikonologije i simbologije Roberta Langdona, koji se nađe u srcu zavjere stvorene od strane Katoličke crkve da sakrije pravu istinu o Isusu Hristu i Mariji Magdaleni i njihovom potomstvu u istoimenom filmu, Da Vincijev kod (The Da Vinci's Code, 2006.) koji je bio veoma uspješan na kino blagajnama, mada ne i kod kritike. To je ujedno bio i početak serijala, barem onog filmskog. Književni je počeo 2000. Anđelima i demonima (Angels & Demons), prvim romanom u kojem se pojavljuje Robert Langdon. 2009. ista ekipa koja je stajala iza Da Vincijevog koda nam je donijela i Anđele i demone (Angels & Demons, 2009.), koji je također dobro prošao na kino blagajnama, ali loše kod kritike.

Continue reading “Inferno (2016)”

Advertisements

Warcraft: The Beginning (2016)


warcraft_ver8_xlg

ŽANR: akcija/fantazija/avantura
REŽIJA: Duncan Jones
SCENARIO: Charles Leavitt, Duncan Jones prema serijalu video igara Warcraft
ULOGE: Travis Fimmel, Paula Patton,Ben Foster, Dominic Cooper, Toby Kebbell, Ben Schnetzer, Robert Kazinsky, Daniel Wu
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 123 min.

     Adaptacije video igara obično spadaju u lošija filmska ostvarenja. Mislim da najveće zasluge za to pripadaju Uweu Bollu, čovjeku sa najviše adaptacija video igara u svojoj redateljskoj karijeri, a svaka lošija od prethodne. Ruku na srce, ima tu i poštenih adaptacija, u kojima se da uživati. Dosta tih loših adaptacija video igara se vrlo lako moglo spasiti boljim redateljom i scenarijem, ali nekada studio i producenti žele uložiti što manje novca kako bi izmuzli pare od gamera i tu sami sebi uskoče u usta.

Continue reading “Warcraft: The Beginning (2016)”

Lone Survivor (2013)


Lone Survivor (2013)

ŽANR: akcija/drama
REŽIJA: Peter Berg
SCENARIO: Peter Berg, prema romanu Lone Survivor Marcusa Luttrella i Patricka Robinsona
ULOGE: Mark Wahlberg, Taylor Kitsch, Emile Hirsch, Ben Foster, Eric Bana
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 121 min.

     Pretprošle godine sam imao (ne)zadovoljstvo pogledati nevjerovatno loš Čin hrabrosti (Act of Valor, 2012.), koji se kvalitetom može porediti samo sa hitovima iz videoteka iz 80-ih godina prošlog stoljeća koji su u glavnoj ulozi imale Chucka “Bradu” Norrisa kao što je recimo Nestali u akciji (Missing in Action, 1984.) i njemu slični. Film je bio i ostao nevjerovatno loš, a u principu je predstavljao reklamu od 110 minuta za američku vojsku i njihove specijalne jedinice, preciznije mornaričke “foke”. Još uvijek pokušavam isprati gorak ukus u ustima ostao nakon gledanja tog filma, ali ne ide.

     Ove godine Peter Berg nam je konačno predstavio svoje čedo koje je htio realizovati još od 2007, ali da bi ga realizovao morao je prvo snimiti besmislenu adaptaciju društvene igre koju ste vjerovatno pogledali i ostali bez nekoliko miliona moždanih stanica, a zove se Bojni brod (Battleship, 2012.). Njegov najnoviji film, Posljednji preživjeli (Lone Survivor, 2013.) je adaptacija istoimene knjige Marcusa Luttrella, a koja je opet prikaz događaja koji su uslijedili u operaciji Crvena krila 2005. u Afganistanu kada je četveročlani tim mornaričkih “foka” dobio zadatak da izvidi i da pronađe jednog od vođa afganistanskih terorista, Ahmeda Šaha. Naravno, Lutrrell je onaj “posljednji preživjeli”. Već je sam naziv filma dovoljan spoiler sam za sebe, ali ako mu i niste povjerovali uvodna scena će vas uvjeriti u to i ostatak filma ćete samo posmatrati kako je ta misija otišla u zajeb.

     Dosta vas će odmah pomisliti kako je ovo samo još jedan u nizu prikaza američke vojne moći i patriotizma, ali ćete i pogriješiti. Jeste, ima tu scena američkog domoljublja, ali ne koliko u pomenutom Činu hrabrosti i mnogim drugim. Peter Berg ipak zna napraviti film i odlično nas uvodi u likove, pokazuje nam njihovu nabrijanu stranu, ali i onu nježnu, porodičnu stranu zbog kojih ih ipak posmatramo kao ljudska bića, a ne neke nabrijane mašine za ubijanje. Daje nama Berg i odličnu akciju sa sjajnim zvučnim efektima, gdje doduše malo previše zabrije pa je dao sebi malo više umjetničke slobode. Jebiga, jednostavno je nemoguće da se čovjek skotrlja onakvim terenom i da prođe samo sa nekoliko ogrebotina, ali ću mu to oprostiti jer je ipak za klasu bolji od drugih filmova američke produkcije koje se bave ovakvom i sličnom tematikom. Naravno, radi potrebe adaptacije, još neke stvari su izbačene i film je prilično skratio određene stvari, ali ipak je to filmska adaptacija, gdje je određena količina slobode uvijek prisutna. Ipak, moram jednu stvar priznati Bergu i skinuti mu kapu zbog toga, a to su određene sitnice, detalji koji se provuku kroz određene scene. Spomenut ću samo Birkenstockove sandale poručnika Kristensena (Eric Bana), koje nam Berg prikaže jednim kadrom, a zanimljivo je spomenuti da je u tim sandalama Kristensen sahranjen. Bergova režija na stranu, i glumci su odradili sjajan posao i imaju odličnu međusobnu hemiju na ekranu pa je vjerovatno i to razlog zašto je film tako uspio.

     Sada vam je vjerovatno jasno zašto sam u istom članku spomenuo Čin hrabrosti i Posljednjeg preživjelog: oba se bave istom specijalnom jedinicom, ali su kvalitetom nebo i zemlja. Posljednji preživjeli je film koji možda pretjera sa određenim stvarima, ali je isto tako i gledljiv. Ukoliko volite ovakve, istinite priče, a da u njima ne glumi Chuck “Kružni nogom u glavu” Norris pogledajte i Bravo Dva Nula (Bravo Two Zero, 1999.) i Onaj koji je pobjegao (The One That Got Away, 1996.). Oba se bave istim događajem iz Zaljevskog rata 1991. samo što predstavljaju priču iz perspektive dva lika za koja ste vjerujem čuli, Andyja McNaba i Chrisa Ryana.

Rampart (2011)


ŽANR: drama/krimi
REŽIJA: Oren Moverman
SCENARIO: James Ellroy, Oren Moverman
ULOGE: Woody Harrelson, Ice Cube, Ned Beatty, Anne Heche, Steve Buscemi, Sigourney Weaver, Robin Wright, Ben Foster, Cynthia Nixon
ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 108 minuta

     Kada je 1988. godine izašla prva filmska adaptacija Ellroyevog djela, romana po imenu Blood on the Moon, u obliku filma Policajac (Cop, 1988.), Ellroy je bio više nego razočaran viđenim, a ni kritika nije bila previše blagonaklona. Tek je 9 godina poslije Ellroy dobio zadovoljštinu u obliku L.A. Povjerljivo (L.A. Confidential, 1997.), ekranizaciji njegovog istoimenog romana iz 1990. Nakon što je 9 godina poslije odgledao 3-satnu nemontiranu verziju De Palmine Crne Dalije (The Black Dahlia, 2006.) bio je oduševljen viđenim, iako je prije toga pljuvao i po redatelju i po projektu, a onda je uslijedilo razočarenje nakon što je u kina puštena osakaćena verzija, upropaštena od strane producenata koji su film skratili za dobrih sat vremena, što je opet uzelo svoj danak i kod kritike i na kino blagajnama. Nakon toga je Ellroy rekao da su sve adaptacije njegovih romana mrtve, ali srećom po nas, u međuvremenu se okrenuo pisanja scenarija za filmove pa nas je tako počastio sa 2 odlična policijska trilera: Prljavi plavci (Dark Blue, 2002.) u režiji Rona Sheltona i Kraljevi kvarta (Street Kings, 2008.) u režiji Davida Ayera.

     Prošle godine Ellroy je udružio snage sa Orenom Movermanom, redateljem hvaljenog Glasnika (The Messenger, 2009.) i donio nam odlični Rampart (2011.), krimi dramu o, kome drugom nego o korumpiranom policajcu Daveu Brownu, u interpretaciji Woodyja Harrelsona koji briljira u ovoj ulozi. Sa Rampartom, Ellroy se vraća na dobro poznati mu teritorij, ulice Los Angelesa i policiju koja radi na njima, tačnije korumpirane drotove. Tačnije, radnja se odvija 1999. godine za vrijeme čuvenog skandala Rampart, koji do dana današnjeg nije istražen do kraja, a ticao se specijalne jedinice policije zadužene za ulični kriminal, za koju se veže korupcija, ubistva, silovanja i štošta još. Inače, ‘90-e su bile jedna od burnijih decenija u historiji losanđeleske policije, a Ellroy se već jednom dotakao toga u Prljavim plavcima kada je vrijeme radnje smjestio u 1991., tačno u vrijeme uličnih nereda prouzrokovanih policijskom brutalnošću na Rodneyjem Kingom.

     Čovjek izgleda da ima neki fetiš prema svojim likovima jer su gotovo svi isti, pokvareni drotovi sa sopstvenim osjećajem za pravdu, koji se ne libe prijeći preko granice ne bi li donijeli pravdu na ulice, oni su alkoholičari i narkomani progonjeni sopstvenim demonima, oni su ženskaroši, oni su loši momci sa ove strane zakona.

     Dave Brown nije nimalo drugačiji od ostalih Ellroyevih likova, on je vijetnamski ratni veteran koji pati od PTSP-a, ženskaroš, alkoholičar, narkoman, policajac sa 20 godina staža, pokvaren je do srži i ono što je možda najbitnije, otac je dvije kćerke. Cijenjen među svojim kolegama zbog svojih metoda provođenja pravde na ulicama Ramparta, Dave nosi nadimak Date Rape Dave (u slobodnom prijevodu, Silovatelj Dave). Nadimak ima veze sa glasinom koju Dave neće ni potvrditi ni poreći da je ubio navodnog silovatelja prije nekoliko godina, a kada mu to spomene jedna od njegovih ljubavnica, Linda (Wright), on samo odgovori da je otac i da ima dvije kćerke što dovoljno govori o njegovom smislu za pravdu i njemu kao čovjeku. On živi u kući pored svoje dvije bivše supruge koje su usto i sestre, a sa obje ima po kćerku te želi sačuvati porodicu na okupu po svaku cijenu. I dalje održava seksualne odnose sa obje bivše supruge, kada je njima volja, a kada nije odlazi u obližnji bar gdje kupi žene i kroz seks daje sebi oduška za sve zlo koje vidi tokom dana na ulicama. Krade od gangstera kao izvor dodatne zarade, prebija osumnjičene radi informacija i otprilike mu tako prolaze dani sve do trenutka kada prebije tipa koji se u njega zabio autom. Na njegovu nesreću, u blizini je stajala TV kamera koja je zabilježila samo to njegovo brutalno prebijanje, a ne i samu saobraćajnu nesreću. Nakon toga, cijeli život mu se okreće naglavačke i kreće spiralnom putanjom ka dnu, bez imalo nade da će stati prije negoli grubo udari u dno. On je samo žrtveni jarac kojim se pokušava skrenuti pažnja javnosti sa skandala Rampart i kao takav gotovo da i nema šanse da se spasi, posebno nakon uključenja glavonja sa vrha.

     Oren Moverman film priča na veoma zanimljiv način koji se neće baš svima svidjeti, ali je mene lično oduševio. On se služi kamerom i prati Harrelsonov lik kao da se radi o kakvom dokumentarcu ili pak reality showu za Daveom Brownom kao glavnim likom. Kamera je ručna, često veoma čudnih kadrova, bliskih prikaza lica kada je riječ o emocionalnim scenama te se često igra sa svjetlošću, što kulminira pred sam kraj i scenu Daveove pripreme za samoubistvo. Neko drugi bi se možda okrenuo ka trileru sa namjerom da na film navuče što više gledatelja, ali ne i Moverman. On, poput Soderbergha, priča priču na svoj način ne mareći previše za druge i servira nam dramu, tačnije, psihološko seciranje Daveove psihe dok ovaj ponire ka dnu. Rampart je zapravo više psihološka studija Daveovog lika negoli bilo šta drugo. Baš kao što je to Steve McQueen uradio u svom Stidu (Shame, 2011.), tako nam i Moverman servira jednog pojedinca sa svim njegovim unutrašnjim demonima na plati.

     Na stranu Ellroyev i Movermanov odlični scenario koji nas tjera da razmišljamo te da hvatamo detalje Daveovog života iz njegove priče sa drugima, film ne bi bio ovakav da nije bilo Harrelsona koji je ovdje možda odigrao i ulogu života. Baš kao Fassbender u spomenutom Stidu, tako i Harrelson priča sve svojim licem, izrazima i pogledima i iznosi cijeli film. Možda najbolji prikaz toga jeste scena u hotelu sa njegovim kćerkama, dok im objašnjava svoje ponašanje. Društvo mu prate odlični Beatty i mladi Ben Foster, koji je ujedno i jedan od producenata filma, te Sigourney Weaver i Robin Wright, koji su zaista odlično odradili svoj posao, kao i ostali glumci i glumice, ali je Harrelson taj koji zaista briljira.

     Često ovo govorim u posljednje vrijeme, ali tako je kako je, ali Rampart nije film za svakoga ili kao što bi to rekli na Zapadu: it's not everybody's cup of tea, te bi ga trebali zaobići ako očekujete neki jači triler ili eventualno neku primjesu akcije i trilera. Nema akcije osim onih nekoliko scena tučnjave i nekoliko ispaljenih metaka. Ovo je samo prikaz čovjeka koji strmoglavo juri ka dnu dok mu se cijeli svijet raspada i napušta ga. Snažna drama uz fenomenalnu glumu Woodyja Harrelsona te topla preporuka od mene.