Scott Lynch – Crveno more pod crvenim nebom


Red Seas Under Red Skies

ŽANR: fantazija
ZEMLJA: SAD
GODINA IZDAVANJA: 2007.

     Kada su nastavci debi romana u pitanju, posebno jednog tako dobrog kao što je debi djelo Scotta Lyncha, Laži Lockea Lamore (The Lies of Locke Lamora), često se postavlja pitanje da li autor može nadmašiti ono što je napisao ili je to samo početnička sreća. U Lynchovom slučaju, on je sa svojim nastavkom avantura Gospodstvenih nitkova, Lockea Lamore i Jeana Tannena, Crveno more po crvenim nebom (Red Seas Under Red Skies) ne samo pokazao da s prvim romanom njihovih avantura nije bila u pitanju početnička sreća već je i premašio očekivanja.

     Crveno more pod crvenim nebom se otvara poglavljem u kojem se Locke i Jean gledaju preko samostrijela s druga dva, nepoznata tipa, a onda se odjednom Jean okreće protiv Lockea i uperuje samostrijel u njegovu glavu. Šta se tačno dešava? Zašto je Jean izdao Lockea i da li ga je uopće izdao? Naravno, Lynch nam odgovor daje u romanu, nešto drugačijim redoslijedom i sve dok ponovo ne naiđete na poglavlje koje ste čitali u uvodu, razmišljat ćete o tome šta je prava istina. Ovaj roman se nastavlja na Laži Lockea Lamore, ali se može čitati i kao zasebno štivo s tim da ćete ostati uskraćeni detalja o tome zašto Locke i Jean bježe i šta se desilo s ostalim Gospodstvenim nitkovima. Baš kao i u njegovom debi romanu, tako Lynch i ovdje priča priču u sadašnjem vremenu, povremeno se vraćajući u prošlost naših junaka, te na kraju uvezuje niti te dvije, naizgled, odvojene cjeline. Nakon onoga što se desilo u Lažima Lockea Lamore, Locke se smatra krivim i odgovornim te propada u ponor depresije, samokrivice i sve to sapira velikom količinom jeftinog alkohola. Jean pokušava da ga povrati u normalan svijet i nakon nekog vremena to mu i polazi za rukom, ali to ima i svoje posljedice. Oni moraju bježati dalje i tako ih put odvodi u Tal Verrar i njegovu Kulu grijeha, nadaleko čuvenu kockarnicu prepunu nezamislivog bogatstva. Naravno, plan se rađa u Lockeovoj glavi kako olakšati spomenutu kockarnicu za određenu sumu, što je ravno samoubistvu jer je to po svemu poznatom, jednostavno nemoguće, ali za Lockea i Jeana ta riječ ne postoji u rječniku.

     Međutim, Locke i Jean se opuštaju i zaboravljaju na veoma bitan faktor, vezane čarobnjake, koji nisu zaboravili ono šta su uradili Sokolaru, a osveta je jelo najbolje služeno hladno. Tako se njihov plan pljačkanja kockarnice zakomplicira nakon što se u njega umiješaju vezani čarobnjaci i  arhont Tal Verrara, što Gospodstvene nitkove dovodi između dvije vatre te na kraju odvodi na mora, u uloge pirata. Šta dva suhozemca, koji nemaju pojma s morem, mogu učiniti na moru? Čini se sve, jer ako ne učine ono što se od njih traži, i Locke i Jean, će umrijeti sporom i veoma bolnom smrću od otrova koji kola njihovim žilama, a jedino arhont drži protivotrov. Suočeni s tolikim izazovima, Locke i Jean, moraju oprezno koračati jer ih i jedna nepromišljena riječ može koštati života.

     Lynch je u Crvenom moru pod crvenim nebom istkao priču koja je i impresivnija od one koju je istkao u Lažima Lockea Lamore, a ona je bila veoma impresivna. Baš kao i njegovog prethodnika, tako ćete i ovaj roman čitati kao da vam život ovisi o tome, a kada se konačno završi proklinjat ćete Lyncha što ga je završio i što ga je završio na taj način. Jednostavno i lagano napisano štivo uz koje ćete naprosto uživati.

Peter Berling – Raj asasina


 Peter Berling - Raj asasina

ŽANR: historijska fikcija
ZEMLJA: Njemačka
GODINA IZDAVANJA: 2007.

     Raj, za koji se ispostavlja da je pakao…

    Godina je 1169. i u Svetoj zemlji nema strašnijeg imena od šeika Sinana. Usred vrleti planine Nojsir, u neosvojivoj tvrđavi Masyaf, veliki majstor reda asasina podiže svoje glavno sjedište. Kao i ostali vjerni pripadnici asasina, i El-Mansur i Saif jedva čekaju da ih šeik pošalje u samoubilački poduhvat, koji je preduslov ulaska u „asasinski raj“ prepun predivnih djevica. Međutim, da li će se san o uživanju na nebu poslije smrti zaista obistiniti? Ili se iza toga krije pakao za sve koji se prepuste tom iskušenju?

     Nedavno sam pročitao Crno Sunce (The Black Sun) Jamesa Twininga nakon koje sam imao namjeru napisati prijeteće pismo autoru. Ne zbog ideje koja je fina podloga za jedan avanturistički roman a la Dirk Pitt, koji je opet svjetski ekvivalent Leslieju Eldridgeu, liku poznat nešto starijim čitateljima iz onih popularnih plavih Ninđa romana, već zbog njegovog stila pisanja i bespotrebnog cjepkanja teksta. Clive Cussler i njegov Dirk Pitt su mi pitki, često pretjerani, a o stilu pisanja i rečenicama koje se koriste neću ni govoriti i to su knjige za koje zaista nikada ne bih dao novac. Doduše, vjerovatno bih da nisam posudio jednu od rođaka. Isti slučaj i sa Crnim suncem, posudio sam ga, ali bih ga na osnovu sinopsisa vjerovatno kupio.

     Raj asasina je ista takva knjiga, ona koju kupite bez imalo premišljanja nakon što pročitate sinopsis na zadnjoj korici, posebno kada ste ljubitelj takve tematike, u ovom slučaju križarski ratovi, templari, asasini, hospitaleri. Tematika i historijsko razdoblje koje vam nudi neiscrpan izbor ideja pa ipak i u takvom okruženju Peter Berling je podbacio ako se mene pita. Moram biti iskren pa reći da se stil pisanja ne može porediti sa stilovima Cusslera i Twininga, Berling je ipak odličan na tom polju, malo neobičan, ali odličan. Zapravo, svojim stilom pisanja me najviše podsjetio na Jana Guilloua i njegovu trilogiju o vitezu templaru Arnu, koja mi je ipak puno bolja od Raja asasina.

     Raj asasina se vrti oko nekoliko likova, ali su dva mlada asasina nekako centralni likovi, a zanimljivo je i to da se u knjizi pojavljuje dosta historijskih ličnosti i historijskih događaja s kojima su isprepleteni Berlingovi fikcionalni likovi i to je zaista odlično urađeno. Glavni razlog mog nezadovoljstva ovom knjigom jeste nepostojanje neke konkretne radnje i generalno neka nedorađenost i konfuzija koju ta nedorađenost izaziva. Berg spominje Sionski priorat, templare, hospitalere, asasine, kraljeve, zavjere, ali na kraju nam ne nudi ništa posebno tj. nema nekog konkretnog događaja. Glavni pokretač dvojice glavnih likova je težnja obojice da spavaju sa sestrom jednog od njih tj. njihova ljubav prema njoj i njena prema njima i to bi otprilike bilo to. Postoje tu i neke sitne spletke, ali osim toga i poneke, tek ovlaš spomenute, bitke, knjiga ne nudi ništa posebno. Čak ne mogu reći ni da sam se “zaljubio” u likove. Zapravo, natjerao sam se da je pročitam do kraja jer sam stalno očekivao da se stvari pokrenu, ali ništa.

     Na kraju mogu samo reći da je ovo knjiga samo za ljubitelje ove tematike i historijskog razdoblja, a i tada bih vam preporučio da je posudite iz biblioteke ili od nekog prijatelja prije nego ispljunete lovu za nju.

Dan Simmons – Teror


Dan Simmons - The Terror

ŽANR: horor
ZEMLJA: SAD
GODINA IZDAVANJA: 2007.

     Maja 1845. godine brodovi Njenog Veličanstva, Teror i Ereb, kreću na dug put, da pronađu Sjeverozapadni prolaz iz Atlantskog u Tihi okean. Pod zapovjedništvom iskusnog i slavnog ser Johna Franklina, na brodovima koji su već plovili na istraživačke zadatke nalazi se 135 ljudi. Posljednji put su viđeni dva mjeseca kasnije u Baffinovom zalivu. Sa tog putovanja se nikada niko nije vratio. Nekoliko spasilačkih ekspedicija pronašlo je tek pokoji zapis i malobrojne predmete nesretne posade, a do dana današnjeg nije sasvim izvjesno šta se na ledu odigralo tih nesumnjivo stravičnih mjeseci.

     Još od početka čovječanstva čovjek se borio s prirodom, često misleći da je može pobijediti, shvativši na kraju da se grdno zajebao. U principu, možemo dobiti pokoju bitku, ali na kraju je priroda ta koja će dobiti rat. Istraživanje Sjevernog pola, zaleđene vukojebine na samom sjeveru drage nam planete je iz nekog čudnog razlog oduvijek privlačilo pažnju istraživača iako je to u većini slučajeva značilo smrzavanje na smrt, ako i ne i neku goru sudbinu, a ne slavu i nagrade. Čak i danas, u 21. stoljeću, istraživači vode tešku bitku s istraživanjem Sjevernog pola, jer priroda je priroda. Kao što piše u uvodu ove recenzije, u maju 1845. kapetan ser John Franklin, prekaljeni britanski istraživač, čovjek koji je već bio na tri arktičke misije se otisnuo na svoju četvrtu, kako se na kraju ispostavilo i njegovu posljednju misiju, u potrazi za Sjeverozapadnim prolazom. Na kraju su se brodovi zaledili, a od njihovih posada su ostali samo ostaci i naša nagađanja o tome šta im se tačno desilo u mjesecima nakon što su njihovi brodovi ostali zarobljeni u ledu.

     Tu na scenu stupa Dan Simmons koji vrlo uspješno spaja historijske činjenice, tragove pronađene u brojnim spasilačkim ekspedicijama pokrenutim u svrhu pronalaska Terora i Ereba, eskimsku mitologiju i svoju bogatu maštu te nam donosi Teror, roman od kojeg će vam se naježiti svaka dlaka na tijelu.

     Radnja Terora počinje scenom brodova već odavno okovanih ledom, s kapetanom Francisom Crozierom, kapetanom Ereba, koji se šetka po palubi broda i njegovoj unutrašnjosti i već tu vidite da će vas dočekati jedna nevjerovatna avantura dok Simmons majstorski dočarava stanje na brodu. Već u tih prvih nekoliko strana ćete osjetiti kako vam niz kičmu silaze ledeni prsti straha koji će vas polako obuzimati i neće puštati do kraja knjige dok Simmons vješto tka priču. Kao što sam rekao, Simmons se drži historijskih činjenica, tj. onih tragova koji su pronađeni u godinama nakon nestanka Franklinove ekspedicije, ali s njima miješa eskimsku mitologiju, tačnije, biće po imenu tuunbaq, koje dođe kao zaštitnik tih drevnih predjela okovanih ledom, posljednji red odbrane od nadolazeće civilizacije, koje uhodi ledom okovane brodove i masakrira članove njihovih posada, jednog po jednog.

      Simmons priča ovu jezovitu priču iz perspektiva više članova posade, kapetana ser John Franklin, kapetana Francis Croizer, dr. Harryja D.S. Goodsira, kapetana Jamesa Fitzjamesa i Corneliusa Hickeyja s tim da je Crozier ipak glavni lik kojem je posvećeno najviše pažnje. Svi ti likovi i njihova razgradnja imaju manu, a to je veličina knjige koja će mnoge odbiti. Srećom, Simmons vješto balansira s tim, tek donekle usporavajući radnju ponekad, ali čak i kada je uspori nekim poglavljem, ima to veze s onim što se dešava s ljudima na brodu, iako je vremenski smješteno i nekoliko godina prije te ekspedicije. Moja jedina zamjerka je na nekih pedesetak posljednjih stranica knjige gdje je Simmons možda pretjerao, ali onih prethodnih 700+ stranica to itekako nadoknađuje.

     Nedavno je objavljena vijest da je u pripremi i mini-serija po ovoj knjizi koja bi mogla biti epska ako se uradi kako treba. Raduje što je Simmons producent, ali i Kirkman je producent Okruženi mrtvima (The Walking Dead, 2010.) pa svi znamo kako je to ispalo. Što se knjige tiče, reći ću vam samo da je za vrijeme onog snijega od 2 metra u Sarajevu, moja jedina misao, dok sam se probijao prema firmi, bila o ljudima Terora i Ereba koji su za sobom vukli stotinama kilograma teške čamce preko leda, oslabljeni glađu, skorbutom, trovanjem olovom i tuberkulozom. Ogromna preporuka ako želite pročitati jedan atmosferičan i napet horor roman.

Dòng Máu Anh Hùng AKA The Rebel (2007)


ŽANR: drama/triler/horor
REŽIJA: Charlie Nguyen
SCENARIO: Charlie Nguyen, Johnny Tri Nguyen, Dominic Pereira
ULOGE: Johnny Tri Nguyen, Ngo Thanh Van, Dustin Nguyen
ZEMLJA: Vijetnam
TRAJANJE: 103 min.

     Kada je riječ o filmovima i knjigama prilično me je lako kupiti jednom stvari. Smjestite radnju negdje između 1900. do 1960. posebno u godine između 1920. do 1950. i kupljen sam. Ako je riječ o filmu koji je geografski smješten u Aziju to je samo plus više ako se ja pitam. Nedavno sam naišao na jedan film o kojem su svi govorili samo riječi hvale, a pošto ispunjava oba, gore navedena, kriterija, odlučih ga pogledati i da budem iskren nimalo se ne razočarah. Riječ je o filmu koji dolazi iz Vijetnama, tačnije radili su ga Amerikanci vijetnamskog porijekla, ali je film sniman u Vijetnamu. Ono u fazonu „nećemo zaboraviti ko smo“ što se meni sviđa. Što se mene i iskustva sa Vijetnamom tiče, znam da je to komunistička država koja je Americi zadala velike muke dok su se ganjali sa njima po gustim džunglama i rižinim poljima u crnim pidžamama i slamnatim šeširima. I to bi bilo to što se toga tiče. Srećom, zahvaljujući Internetu uvijek možemo naučiti i nešto više o drugim državama, a posebno njihovim kinematografijama.

     Pobunjenik (Dòng Máu Anh Hùng AKA The Rebel, 2007.) je film smješten u doba kolonijalnog Vijetnama ‘30-ih godina prošlog stoljeća, kada su Francuzi vodili glavnu riječ u toj zemlji na jugoistoku Azije (malo geografije nije na odmet, zar ne :)). Kako bi izašli na kraj sa pobunjenicima koji žele samostalnost od Francuske, Francuzi zapošljavaju posebno obučene agente, simpatizere Francuske, iz redova vijetnamskog naroda. Nakon neuspjelog pokušaja sprječavanja atentata visokog francuskog zvaničnika i hapšenja kćerke vođe pobunjenika, jedan od tih agenata po imenu Le Van Cuong počinje sumnjati u motive svog nadređenog, ali prihvata njegov plan i oslobađa djevojku te time postaje pobunjenik progonjen od strane svojih kolega. Kako to obično biva u ovakvim situacijama, čovjek od zakona prelazi na drugu stranu te odlučuje pokušati ispraviti svoje greške i iskupiti se u očima djevojke u koju se zaljubljuje.

    Pobunjenik se može nazvati historijsko-dramskom akcijom (pretpostavljam da nešto tako ne postoji :)), i kao takav nam donosi prelijepu fotografiju kolonijalnog Vijetnama, jedan dio dosad prilično nepoznatog dijela vijetnamske historije, odličnu koreografiju borbi, uz stilove kakve barem ja dosad nisam vidio, i sasvim solidnu priču. Naravno, da ne bi sve tako glatko prošlo uz sve moguće pohvale, tu je i nekoliko stvari koje smetaju, neke malo više, neke malo manje. Prije svega, tu je pitanje scenarija, tj. nekoliko nelogičnih stvari i nedovoljno iskorištenih dijelova. Kad kažem nedovoljno iskorištenih dijelova, prije svega mislim na lik glavnog negativca i njegovu pozadinu. Na tome se moglo poraditi. Tu je i gluma. Doduše, dok je Dustin Nguyen zaista odličan kao negativac, a i prelijepa Ngo Thanh Van radi svoj posao zadovoljavajuće, Johnny Tri Nguyen je totalni blećak kad je gluma u pitanju. Čovjek jednostavno nema blage veze o glumi i cijeli film na licu mu je jedan te isti izraz lica, kao kod Jaya ChouaVirusnom faktoru (Jik zin AKA The Viral Factor, 2012.). On možda jeste jedan od scenarista, brat redatelja, producent i koreograf borbi, ali gluma mu jednostavno nije jača strana.

     E sad, ako imamo u vidu da je budžet filma veoma nizak u odnosu na budžete filmova iz drugih država, film odlično izgleda u aspektima scenografije, kostimografije i fotografije i tu mu jedva mogu naći zamjerku. Nelogične stvari i neiskorištene stvari iz scenarija će vam možda zaparati oči dok budete gledali, ali film glatko teče da mnoge stvari nećete ni primjetiti ukoliko film gledate čisto da se zabavite i odmorite, gluma glavnog glumca teško da vam neće zaparati oči, ali opet kažem, s obzirom na budžet film je odličan. Period u koji je radnja smještena i priča ovaj film izdvajaju od drugih filmova ovog žanra koji su nam dolazili iz Azije u posljednjih 10-12 godina te time Pobunjenika definitivno stavljaju na listu gledanja ljubitelja spomenutih filmova, ali i onih koji vole pogledati dobro izrežiranu akciju uz dobru koreografiju.