Adam Nevill – Stan br. 16


Apartment 16

ŽANR: horor
ZEMLJA: Ujedinjeno Kraljevstvo
ORIGINALNI NAZIV: Apartment 16
GODINA IZDAVANJA: 2010.

     Ni sam više ne znam zašto vjerujem onim kratkim opisnim tekstovima na zadnjoj korici neke knjige. Zaista ne znam. Upecam se kao posljednji levat i kupim knjigu, pročitam i proklinjem svoju glupost i naivnost što sam sebi dopustio da me opet obrlate pohvalama i riječima hvale za neku knjigu.

     Ista priča i sa Stanom br. 16 (Apartment 16), Britanca Adama Nevillea, novog genijalca za horor. Tako kažu. Pročitao sam jednu njegovu knjigu, njegov drugi roman i nisam nešto ostao oduševljen. Ali nikako. Previše mi je to mlako iako je ideja obećavala. Zaista jeste. Što je najgore, navodno ga je pisao više od četiri godine i prošao je preko petnaest nacrta, a ovo je izbacio na tržište? Prosto da se zapitate kakvi su onda ostali nacrti bili.

     Apryl je mlada Amerikanka, koja je iznenada dobila nasljedstvo od misteriozne tetke Lilyan. U pitanju je ogroman stan u Londonu, u Barrington Houseu, zgradi u kojoj su gotovo svi stanari matori bogataši. Postoje dva problema. Tetka navodno nije bila baš dobra u glavu i nešto u njenoj smrti ne miriše na dobro. Apryl odlučuje zakopati po tetkinoj prošlosti i dok kopa pronalazi stvari koje su trebale ostati skrivene jer tetkina prošlost, njena smrt i stan br. 16 su povezani više nego što se to moglo pretpostaviti.

     Seth je mladi portir u Barrington Houseu, radi uvijek noćnu smjenu i pomalo je talentovan slikar. On se brine o starim stanarima zgrade u sitne noćne sate, ali mu đavo ne da mira jednu noć i viri kroz ključaonicu stana br. 16. Iako mu je rečeno da je desetljećima prazan, iz njega se čuje neobjašnjiva buka. Ubrzo nakon toga, Seth dobija novog prijatelja. Dječaka sa kapuljačom kojeg samo on vidi i koji mu pokazuje strašne vizije koje ga tjeraju do ludila.

     Kako se bliži kraj knjige tako se odmotava i cijelo klupko misterije u Barrington Houseu, tajna koju su desetljećima skrivali stanari, tajna sa kojom su umirali. Tako se i Apryl i Seth udružuju ne bi li istjerali zlo iz stana br. 16 i zauvijek zatvorili prolaze u njemu.

     Kao što rekoh, ideja je zanimljiva, ali realizacija je traljava. Sve to nešto sporo teče, nikako da krene. Da budem iskren, jedva sam se prisilio da je pročitam do kraja. Sve sam se nadao da će nešto biti od tog silnog gomilanja napetosti. Ako već čitam horor, daj mi horor. Želim užas, napetost. Ne mora to biti krv i iznutrica na sve strane, ali Stan br. 16 bi trebao da bude vrsta psihološkog horora, ona od koje vam prilikom čitanja određenog dijela dlačice na vratu strše u vis, a niz leđa vam curi hladan znoj. Međutim, toga ovdje nema. Barem ne kod mene, a koliko sam mogao primjetiti ni kod većine čitatelja. Gotovo svi se žale na istu stvar.

     Doduše, Nevilleov horor, barem u ovoj knjizi, se žestoko oslanja na radove H.P. Lovecrafta, Poea, pa čak i Clivea Barkera te druge autore “čudnih priča” iz davnina što je veliki plus kad sam ja u pitanju. Ako se nekada domognem neke druge njegove knjige, dat ću joj šansu, ali da ću je kupiti privučen raznoraznim nagradama koje je dobila, budite uvjereni da neću.

Advertisements

Paolo Bacigalupi – Djevojka na navijanje


TheWindupGirl-PaoloBacigalupi

ŽANR: naučna fantastika/triler
ZEMLJA: SAD
ORIGINALNI NAZIV: The Windup Girl
GODINA IZDAVANJA: 2009.

      Znate kako su nekad pisci naučne fantastike pisali o stvarima koje će se desiti u dalekoj budućnosti, a u stvarnosti su se desile mnogo, mnogo ranije? Tehnologija napreduje divovskim koracima, tako velikim da ih ne možete stići. Samo dvadesetak godina unazad mnoge stvari koje su danas popularne su bile na rubu naučne fantastike. Zastrašujuća stvar u debitantskom romanu Paola Bacigalupija Djevojka na navijanje (The Windup Girl) jeste ta što je radnja možda smještena u 23. stoljeće, ali je tema itekako svakodnevna i tek su neke stvari u domenu naučne fantastike.

     Djevojka na navijanje je biopunk roman, koji se bavi genetičkim inženjeringom, biotehnološkim terorizmom i korporativnom pohlepom. 23. je stoljeće, većina svijeta je potopljena uslijed potopa, a populacija je smanjena zbog čestih bolesti, pravo voće i povrće gotovo da i ne postoji, većina su zapravo genetski modificirane verzije, neke vrste životinja su nestale i zamijenjene su genetski modificiranim verzijama, pa čak postoji i nova vrsta ljudi, genetski modificirani, koji sebe nazivaju Novi narod. Hranu kontrolišu takozvane kalorijske kompanije, megakorporacije, koje žude na novim sjemenima.

     Anderson Lake je čovjek koji radi za jednu od tih kompanija, AgriGen. Iako vodi fabriku za proizvodnju opruga, to je paravan. Njegov pravi zadatak je doći do tajlandske banke sjemena.

     Emiko je titularna djevojka na navijanje, genetski modificirana žena, napravljena da bude seksualni objekat, da izvršava sve naredbe bez pogovora i udovoljava svom gospodaru. Sada živi u Bangkoku, nakon što je njen japanski gospodar ostavi. Tu je smatraju bezdušnom, demonom i izlazak na ulicu se može kobno završiti po nju. Njena jedina želja je pobjeći i pridružiti se drugima poput nje, koji navodno žive u džunglama Tajlanda.

     Putevi sudbine Lakea i Emiko se križaju i njih dvoje započinju put koji će kulminirati građanskim ratom i gotovim krahom kraljevstva. Naravno, Lake i Emiko su tek dva lika u plejadi zanimljivih likova koje nam Bacigalupi servira u svom romanu, ali oni su glavni. Lake predstavlja jednu stranu priče, kapitaliste, vlasnike širokih narodnih masa. Gospodare. Emiko je opet druga strana, potčinjena, bez mogućnosti izbora, rob društva, otpad, prognana. Vještačka tvorevina. Odjednom, ta dva svijeta se susreću, ljubav se pojavi među njima, a Emiko odjednom postaje nešto drugo. Više nije samo rob, sada ima i svoju svijest. Uklanja prepreke, genetski usađene u nju, probija barijere i oslobađa se.

     Kao što rekoh ranije, ono što je zastrašujuće jeste to što možda radnja Bacigalupijevog romana ide nekih 400 godina u budućnost, ali su stvari o kojima on priča itekako prisutne u današnjem, modernom svijetu. GMO je svuda oko nas, velike korporacije upravljaju svijetom kroz kontrolu resursa, bilo da se radi o nafti, vodi ili hrani, ali mi smo robovi korporacija, kojima je bitan samo profit. A šta kada ne bude više nikoga da im ostvari taj profit? Šta kada ta pohlepa dovede do kraja svega?

Richard Morgan – Slomljeni anđeli


broken-angels-by-richard-morgan

ŽANR: naučna fantastika/akcija/triler
ZEMLJA: Ujedinjeno Kraljevstvo
ORIGINALNI NAZIV: Broken Angels
GODINA IZDAVANJA: 2003.

     Prvi roman o Takeshiju Kovaču, Digitalni ugljenik (Altered Carbon) mi je definitivno jedan od najboljih naučnofantastičnih romana koje sam čitao. Odlična kombinacija naučne fantastike, akcije, noira uz brutalan stil Richarda Morgana. Drugi roman u trilogiji (navodno Morgan više neće pisati romane o Takeshiju Kovaču), Slomljeni anđeli (Broken Angels), se slobodno može čitati kao zasebna knjiga jer se tek ovlaš spominje prvi roman i Kovačev boravak na Zemlji.

     Radnja Slomljenih anđela je smještena nekih 30 godina iza događaja ispričanih u Digitalnom ugljeniku. Kovač više nije na Zemlji i ne radi posao privatnog detektiva. Sada je u borbenoj košuljici na dalekom svijetu po imenu Sankcija IV, pripadnik Carrerinog klina, plaćeničke organizacije, radi ono što najbolje zna raditi, vodi rat i ubija. S obzirom na njegovu prošlost i činjenicu da je bio u Poslanstvu UN-a, uživa veliki ugled u svojoj jedinici. Međutim, to silno ubijanje i ratovanje utječe na njegovu psihu, uprkos njegovoj obuci u Poslanstvu, a kada mu se ukaže prilika da dezertira i usput zaradi bogatstvo, Kovač je objeručke prihvata.

     Sankcijom IV bjesni rat, velike korporacije balansiraju između zaraćenih strana, a u jednom zaboravljenom kutku tog svijeta nalazi se otkriće koje bi moglo promijeniti sve. Radove na tom otkriću je prekinuo rat, a sada je na Kovaču i njegovoj maloj grupi da pokušaju dokučiti njegove tajne.

     Ukoliko vam se svidio Digitalni ugljenik znajte da su Slomljeni anđeli totalno drugačiji. Ne lošiji, ali drugačiji i to veoma. Tu je prepoznatljivi Morganov stil pisanja, ali dok je Digitalni ugljenik bio noir akcija smještena u 26. stoljeće, Slomljeni anđeli su vojni politički triler smješten u 26. stoljeće. Vidite li razliku? Ovdje se Morgan hvata u koštac sa velikim korporacijama, njihovim mutljanjima, pokušaju zarade na tuđem jadu i bijedi, utrci za zaradom na nečem novom, a blještave neonske ulice Zemlje je zamijenio pustarom Sankcije IV.

     Slomljeni anđeli su jedan drugačiji roman od svog prethodnika, ali nimalo lošiji i svakako da zaslužuju biti pročitani, a Takeshi Kovač definitivno zaslužuje svoju filmsku premijeru. To je ono što je specifično za Morgana, mada sam se susretao sa tim osjećajem i prije, ali nikada kao kod čitanja njegovih knjiga. Ima filmski stil pisanja. Dok čitate njegove romane jasno možete složiti scenu u glavi kao da gledate kakav film, što je jasan pokazatelj da njegovi romani o Kovaču vape za ekranizacijom. Samo se nadam da će se neko ko zna svoj posao prihvatiti tog izazova.

Stephen M. Irwin – Stazom mrtvih


The Dead Path

ŽANR: horor
ZEMLJA: Australija
ORIGINALNI NAZIV: The Dead Path
GODINA IZDAVANJA: 2010.

     Sjećam se da sam u osnovnu školu išao pored jedne mračne šume, a iz njene mračne utrobe su provirivali bijeli vrhovi starinskih nišana, muslimanskih nadgrobnih spomenika. Svaki put, kada bi se vraćali iz druge smjene, nekako bi ubrzali korak prolazeći pored nje, iako smo bili u grupi kao da će nešto izaći iz nje i progutati nas, odvesti u neke mračne dubine. Naravno, sve je to bilo u našoj dječijoj mašti. U ratu je ta šuma posječena i jedino još truhli panjevi i bijeli nišani obrasli mahovinom podsjećaju na te dane, ali iskreno govoreći, i dan-danas, kada prođem pored neke šume dok vjetar njiše krošnje, neki žmarci mi siđu niz leđa.

     Vjerujem da je i Stephen M. Irwin prolazio pored mračne šume na putu do svoje škole, kao moja raja i ja, jer početak kraja za Nicolasa Closea, glavnog lika u Irwinovoj Stazi mrtvih, počinje upravo u mračnoj šumi. Tu je desetogodišnji Nicolas pronašao bizaran talisman, koji će kasnije koštati života njegovog prijatelja.

     Godinama poslije, smrt njegovog prijatelja i dalje progoni Nicolasa, koji sada živi u Americi. Novi tragični događaj u njegovom životu, saobraćajna nesreća i bizarna smrt njegove supruge mu ostavljaju novi dar; on vidi posljednje trenutke ljudi, trenutke njihove smrti u beskonačnom ponavljanju što ga dovodi do ruba ludila pa se odlučuje vratiti u rodni kraj. Tamo ga čeka ona mračna šuma i prošlost koja zahtjeva odgovore, a jednom kada se otvori Pandorina kutija, za Nicolasa nema povratka jer ono što će saznati će da ga potrese do srži.

     Staza mrtvih je jedan prokleto dobar horor roman, koji počinje kao priča o duhovima, a onda se neočekivano pretvara u nešto posve drugo. Vrlo dobro napisan, jezovit toliko da vam se dižu dlačice na vratu dok ga čitate. Kombinacija duhova i drevne mračne sile je pun pogodak kada je u pitanju Stephen M. Irwin i njegova Staza mrtvih. Inače, dosta toga se trpa u horor žanr kada su knjige u pitanju, većina nezanimljivog sranja, ali Staza mrtvih je itekako zaslužila svoje mjesto u tom žanru.