Guy Gavriel Kay – Pjesma za Arbonnu


ŽANR: fantazija
ZEMLJA: Kanada
ORIGINALNI NAZIV: A Song for Arbonne
GODINA IZDAVANJA: 1992.

Nakon što je skupa sa Christopherom Tolkienom radio na uređivanju Silmarilliona 1974, 1984. Guy Gavriel Kay je i sam zaplovio u visoko fantazijske vode svojom fantazijskom trilogijom Fionavarska tapiserija. Nakon toga je 1990. izdao veoma cijenjenu Tiganu, sjajan roman u kojem se već odmiče od tih visoko fantazijskih elemenata i postavlja temelje samo njemu svojstvene romantičarske fantazije ispunjene simbolikom, temeljnoj na historiji srednjevjekovne Evrope.

Sa romanom Pjesma za Arbonnu, Kay je već uplovio u taj svoj svijet, gotovo lišen magije i mitoloških stvorenja. Sama Arbonna, u kojoj je i smještena većina radnje romana, je temeljena na jugu Francuske u vrijeme visokog Srednjeg vijeka i trubadurske kulture koja je cvjetala tada, prvenstveno provincijama Provansi i Langdoku, i za pozadinu ima modificiranu Albigenški ili katarski križarski rat, koji je vođen u Francuskoj 1209.-1229. od strane Katoličke crkve protiv katara. Naravno, kao i u njegovim drugim radovima koji su uslijedili nakon Pjesme za Arbonnu, većina likova je izvučena iz historije i mogu se naći u historijskim knjigama sa istim ili sličnim imenima.

Oni koji su čitali Kayeve radove znaju da su protkani romantikom i njegovom ljubavlju ka poeziji, pa tako i Pjesma za Arbonnu. Također, Kay je majstor pisanja i tkanja radnje kao malo koji drugi autor. On u 300-400 stranica ubaci ono za što nekima treba 800-1000 i to u više tomova. Naravno, mogao se i on raspisati nadugo i naširoko, ali on to odbija. On ima priču koju želi ispričati i ispriča je. Bez pretjeranog raspredanja. Ovdje je to priča o sukobu spolova, religija, razmišljanja. Besmisleni sukob između dvije nacije zbog sebičnih interesa jednog čovjeka koji manipuliše svima oko sebe u ime boga. Poznata priča, zar ne?

Arbonna, mjesto gdje su žene te koje vode glavnu riječ u društvu. Mjesto gdje presuđuje Ljubavni sud, gdje se slavi ljubav u svim oblicima, gdje se poštuje boginja Rian, ali i bog Corannos, mjesto gdje su trubaduri cijenjeniji od vitezova. Mjesto koje je razapeto 23-godišnjom mržnjom između dva najmoćnija plemića, Bertrana de Talaira i Urtea de Miravala. Uzrok mržnje je neuzvraćena ljubav i smrt žene i djeteta i tajna koja se čuva sve te godine.

Gorhaut, militaristička kraljevina na sjeveru Arbonne, kojom vlada mladi kralj Ademar, ženskaroš i šovinista, ali je više lutka u rukama moćnog Visokog svećenika Corannosa, Galberta de Garsenca, čiji motivi kroje sudbinu cijelog regiona. Šovinista bez premca, nema skrupula i vrlo rado pali žene na lomači pod izgovorom da su vještice. U Gorhautu nema mjesta za boginju Rian i njenu ljubav, samo za militarističkog Corannosa, rat i mržnju.

Baš kao što su katari bili kršćani, ali se njihova vjerovanja nisu poklapala sa onima katoličke crkve, tako je i Arbonna, u kojoj se podjednako štuju i Rian i Corannos, bila ista, a opet različita od Gorhauta i zbog toga je morala nestati.

Svojstveno Kayu, on priču počinje pričom koja je samo poveznica s ostatkom radnje i počinje godinama prije same glavne radnje. Likova ima nekoliko i Kay ih savršeno prati, mada su neki bolje odrađeni od drugih, ali ih svejedno Kay fino isprati i tkanja njihovih priča uveže u završsnicu, mada ovdje ne toliko dobro kako je to uradio u Tigani ili poslije u Lavovima Al Rassana ili Sarantinskom mozaiku. Radnja teče sporo i pitate se kuda vodi, a onda jedan događaj mijenja sve i radnja dobija posve drugi tok, ubacujući u drugu brzinu. Kao i obično, Kayevi likovi nisu ni strogo crni ni strogo bijeli, kako to obično biva u fantazijskim knjigama, već su ljudi, sa svim svojim manama i vrlinama. Čak i taj Galbert, glavni negativac, na kraju pokazuje da je samo čovjek gonjen svojim motivima, samo njemu jasnima.

Blaise, plaćenik iz Gorhauta, koji krije svoje porijeklo. Bertran de Talair, vojvoda i trubadur, čovjek koji 23 godine pati za ljubavlju svog života, Galbert de Garsenc, Visoki svećenik Corannosa iz Gorhauta, Blaisev otac i ostali su likovi koji vam možda neće ostati u pamćenju, ali će vas svakako privući dok čitate zaista sjajan roman Pjesma za Arbonnu, u kojem se isprepliću religija, politika, ljubav i seks. Naravno, roman je krcat simbolikom o kojoj se može pričati danima, a prezentovana je kroz sukob dobra i zla, sukob boja, svjetla i tame, svjetlosti i sjenke.

Svakako, roman za pročitati. Meni lično, iza Tigane i Lavova Al-Rassana, ali rame uz rame sa Sarantinskim mozaikom.

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s