Glen Duncan – Talullin čopor


Talulla Rising

ŽANR: horor
ZEMLJA: Velika Britanija
ORIGINALNI NAZIV: Talulla Rising
GODINA IZDAVANJA: 2012.

     Pošto smo već došli u novu godinu (uzgred, sretna Nova godina uz sve najbolje želje) vrijeme je i da napišemo prvi članak za 2014. godinu. Iako imam sasvim dovoljno materijala po pitanju filmova, koji su mi ipak bili primarni kada sam počinjao ovaj blog prepun mojih baljezgarija, odlučio sam se da 2014. počnem jednom knjigom. Naime, primjetio sam da je jedna knjiga koju sam preporučio prošle godine bila među čitanijim člancima, a i ja sam u međuvremenu pročitao njen nastavak pa odlučih da napišem nešto o njemu. Naravno, riječ je o Posljednjem vukodlaku (The Last Werewolf, 2011.) Škota Glena Duncana, koji je vukodlake vratio u literaturu i horor žanr, onako kako Bog zapovjeda i barem nakratko skrenuo pozornost s onih blijedih spodoba koji su zaludjeli razum hiljadama curica i domaćica širom svijeta u vidu sage Sumrak i Vampirskih dnevnika (što književne, što filmske).

     Posljednji vukodlak je, uprkos svom naslovu, bila prva knjiga u trilogiji. Da li je to bila Duncanova želja od samog početka, ne znam, ali vjerujem da jeste sudeći po kraju Posljednjeg vukodlaka. Lično nemam ništa protiv trilogija pa čak ni protiv cijelog serijala, štaviše pozdravljam ih ukoliko su smislene i potrebne, ali ono što su učinili Robert Jordan sa svojim Točkom vremena i George R.R. Martin sa svojom Pjesmom leda i vatre je već silovanje svog djela i pokušaj mužnje plodne krave. Duncanov Posljednji vukodlak je jedno djelo koje ima i glavu i rep, početak, zaplet, vrhunac, rasplet i kraj. Nastavak prvog romana u trilogiji, se nastavlja neko vrijeme iza njega, i posljedica je silnih dešavanja koja su se desila u prvom dijelu. Ipak, uprkos tome, Talullin čopor (Talulla Rising, 2012.) se može čitati i kao posebna knjiga, mada je poželjno čitati je poslije prvog dijela. Ako ništa, onda radi genijalnosti Posljednjeg vukodlaka.

     Kao što rekoh, nekoliko mjeseci nakon događaja iz prvog romana u serijalu (oni koji su ga pročitali znaju o čemu pričam), Talulla preuzima Jakeovo mjesto i tu počinje njena priča. WOCOP je ponovo aktivan, ali se i javljaju novi-stari neprijatelji, pa čak i neka poznata lica iz prvog romana, ali ovog puta u novom ruhu. Naravno, priča je prepuna obrta, taman kada pomislite da je to to, Duncan nas iznenadi nečim novim. Horor, unutrašnja previranja, seks i nasilje. Sve nam je to Duncan servirao i u prvom dijelu trilogije, a s tim nastavlja i u ovome, možda čak i podižući ljestvicu.

     Priča je i dalje ispričana iz prvog lica, u vidu memoara, ali ovog puta više nema Jakea, 200-godišnjeg vukodlaka, sada glavnu riječ ima Talulla Demetriou, Jakeova družica iz prvog dijela. Samim tim, roman dobija novu dimenziju, onu ženke vukodlaka i njenu borbu sa Kletvom i svim pratećim elementima iste: WOCOP, vampiri i ostalo.

     Čitajući Talullin čopor, zaista sam uživao, ali mi je Posljednji vukodlak za dlaku bolji. Možda zbog toga što je ovaj dio donekle podređeniji akciji, dok se prvi dio više sastojao od Jakeovog unutrašnjeg previranja. Kao da se Duncan malo dodvorava publici, ali možemo li ga kriviti? Ako to prodaje njegova djela, onda svakako neka to radi, samo da pretjera, kao Jordan ili Martin. Ipak, uprkos sitnim manama, užitak je čitati Duncanov stil i njegov književni izražaj. Jedva čekam da pročitam i treći dio sage, koji bi se u prijevodu trebao naći za mjesec-dva.

Advertisements

1 komentar na “Glen Duncan – Talullin čopor

  1. Povratni ping: Glen Duncan – Krv naša nasušna | Fickle visions messing with your head…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s