David Gemmell – Legenda


legend

ŽANR: fantasy
ZEMLJA: Velika Britanija
ORIGINALNI NAZIV: Legend
GODINA IZDAVANJA: 1984.

     Često čovjek u nekim teškim trenucim svog života uradi najbolje stvari. Ovdje govorim o umjetnicima: piscima, slikarima, redateljima. Nekim čudom, iz tih mračnih trenutaka, kada ljudska psiha biva nagrizana, a unutrašnji nemiri nas razdiru, ono najbolje izađe iz nas. 1976. David Gemmell je išao na testiranje zbog sumnji da ima karcinom. U tom njegovom nemiru, odlučio je svoju borbu i nošenje s tim iskustvom prenijeti na papir pa je počeo pisati priču koja je narasla u knjigu pod imenom Protiv horde (Against the Horde). Priča je bila metafora za njegovu borbu protiv karcinom, on je bio tvrđava s njenim braniteljima, a horda je bio njegov karcinom. Na kraju se ispostavilo da ipak nema karcinom pa je knjiga završila u nekoj ladici, gdje je skupljala prašinu, a i on sam kaže da nije bila čemu. 1980. jedan njegov prijatelj pronalazi knjigu, čita je i nagovara Gemmella da je završi jer po njegovim riječima “ima potencijala”. I tako se Gemmell latio posla i 4 godine kasnije na tržište izlazi knjiga poznata po imenu Legenda (Legend).

     Legenda je poznata po tome što je bila kraj priče o Drussu Legendi, legendarnom ratniku na čiji spomen imena svi seru gaće i noge im se oduzimaju. Ona je također i prva knjiga takozvanog Drenajskog ciklusa, u kojem je na kraju bilo 9 knjiga. Ovdje je Druss poznat po svojoj legendi, po pričama koje se pričaju o njegovim podvizima, a u stvarnosti je to čovjek koji se povukao u osamu kako bi dočekao smrt, umoran od života i silnog ubijanja. Starac koji se bliži sedamdesetoj, kojeg muči reuma i artritis. Teško da je i dalje slika i prilika onog Drussa iz priča i legendi, ali ipak, ime je ono što je bitno. Samo njegovo ime mnogo znači.

     Drenajska Imperija više nije što je nekada bila. Narod Nadira, koji živi na sjeveru Drenajske Imperije, nekada razbijen u plemena koja međusobno ratuju, sada je po prvi put udružen u ogromnu hordu koja gazi sve pred sobom, a na čelu joj stoji veliki plemenski vođa Ulric. Jedina stvar koja im stoji na putu do srca Drenajske Imperije jeste planinski prolaz u koji je ugniježden Dros Delnoch, najveća tvrđava na svijetu, neprobojni bedem za napadače. Tako je nekada bilo, sada je posada tvrđave svedena na 10.000 ljudi predvođenih nesposobnim generalom, a na njih ide vojska od pola miliona Nadira. Priča Legende prati ponajviše Drussa, koji odlučuje otići u tvrđavu kako bi konačno umro, jer smrt odbija doći po njega, ali prati i Reka, bivšeg vojnika, koji igrom sudbine, postane legendarni Bronzani vojvoda, i njihov pokušaj zaustavljanja nadirske horde u Drosu Delnochu.

     Volio bih reći da se moje prve rečenice mogu pripisati ovom djelu, da čovjek u teškim trenucima učini najbolja djela, međutim ne mogu. David Gemmell važi za jednog od najboljih britanskih fantasy pisaca i čak postoji nagrada u njegovu čast koja se dodjeljuje fantasy piscima. Ono što sam ja pročitao u Legendi mu ne ide u korist. Legenda, da li zbog prevođenja ili je takva i u originalu, djeluje previše naivno i djetinjasto, uprkos silnoj krvi prolivenoj u njoj. Počev od likova, njihovog razvoja, određenih dijelova priče, dijaloga između likova, sve to djeluje previše amaterski i neuvjerljivo. U redu, čovjeku je to bio prvi roman, ali koliko sam čuo od drugih, ako ste pročitali Legendu, pročitali ste sve Gemmellove knjige, a napisao ih je pozamašan broj u svojoj karijeri, čak 32. Ipak, uprkos tome, postoje ljudi koji obožavaju njegova djela, ali ja zasigurno nisam jedan od tih. Nakon što sam pročitao Legendu, koju sam kupio, nemam želje pročitati više nijednu knjigu. Možda kada bi ih dobio od nekoga, ali i tada bih se morao prisiliti jer sam takav čovjek. Ako mi se nešto ne svidi u startu, teško da će tako biti i u nastavku. Mada moram priznati da sam dao priliku ciklusu Ratnika zalazećeg sunca od Erica Van Lustbadera, iako sam nakon prve knjige imao isto mišljenje kao i nakon Legende. Druge Lustbaderove knjige su ipak puno bolje, ali eto. Na kraju je taj ciklus ispao osrednji, mada se iz knjige u knjigu popravljao.

     Ukoliko ste ljubitelj fantasyja i last standa (a ja spadam u obje grupe), onda vam se možda i svidi ova knjiga, ali ne očekujte previše.

Advertisements

3 komentara na “David Gemmell – Legenda

  1. Naši prijevodi uistinu znaju zasrati knjigu… pogotovo kada je riječ o fantaziji.
    U Hrvatskoj, raja vraća prijevod Pratchetta u knjižare jer je prijevod katastrofa. Gledajući Igru prijestolja na HRT-u nedavno, potpuno razumijem te ljude 😀
    Žalosno je da se cijene samo idiotski prijevodi 😦 Na primjer, za Srđana Gulića nitko nije čuo, a u njegovim prijevodima Zaboravljenih kraljevstava nema idiotarija poput Dubokevode, Nikadzime ili Doline ledenog vjetra, nego su Waterdeep, Neverwinter i Icewind Dale ostali Waterdeep, Neverwinter i Icewind Dale… a na primjer, klan Battlehammer nije Klan ratne sjekire…

    U biti, naslovnica knjige je primamljiva 😀

    P.S. Kakve su ti to knjige bez foršpana?! 😀

    1. Prijevodi znaju sve zasrati. Čuo sam za te prijevode Igre prijestolja na HRT-u gdje je Jon John, a dalje da ne pričam 🙂 Čitao sam i da Ispovijest trgovca ženama nije prošla dobro na američkom tržištu jer su mu “rečenice besmislene”. Iskreno, pročitao sam je i sasvim je na mjestu. Tu se glavni krivac mora tražiti u prevoditelju. Ovi primjeri koje si ti naveo su očigledan primjer 🙂 Što se Legende tiče, not my cup of tea 🙂 Možda ti se i svidi, ali ispada kao naivni pokušaj imitacije Conana. Nije mi ovo prvi put da naletim na pisca u kojeg se mnogi kunu, a na kraju ispadne osrednji pisac.

      1. U obranu prijevoda Igre prijestolja, već nakon nekoliko epizoda, Jo(h)n je vraćen u Jona… doduše, ostao je Snijeg. Mene više živciraju sranja poput Zimogora, Trozuba, velmoža, Kraljeve “desnice” (mislim da kralju više pomažu druge “usluge” što se “desnice” tiče 😉 ) itd.
        Ono, jebo te, ko da je Igra prijestolja Lud, zbunjen, normalan; pa je prijevod na druge jezike nemoguća misija…

        Što se knjiga tiče, sad sam zauzet 😀 Tek sam na polovici Pjesme o ledu i vatri, onda još imam Otorije na lageru, a nedavno sam na Forgotten Realms Wikiji pročitao da je Kraljevstvo Many-Arrows preživjelo minimalno 100 godina, tako da se moram brzo vratiti na Drizzta 😀

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s