Glen Duncan – Posljednji vukodlak


the-last-werewolf

ŽANR: horor
ZEMLJA: Velika Britanija
ORIGINALNI NAZIV: The Last Werewolf
GODINA IZDAVANJA: 2011.

     Vukodlaci. Te velike čudovišne, dlakave zvijeri od dva i pol metra koja izviru iz ljudi na pun Mjesec, kao u Dr. Jekyllu i g. Hydeu Roberta Louisa Stevensona, prepune praiskonske snage i surovosti, simbol brutalnosti su jednostavno previše zanemarene u korist emu vampirčića kojima je zaluđena tinejdžerska svjetska populacija. Za to najviše krivim sagu Sumrak (iako mi se želudac prevrće od same pomisli da tu bljuvotinu nazivam sagom). Srećom, ima nade za vukodlake. Nakon Vukodlaka (The Wolfman, 2010.) Joea Johnstona i filmskog serijala Podzemlje (Underworld), o vječitom ratu između vampira i vukodlaka, snage se donekle okreću u korist čupavih zvijeri, mada ne koliko bih ja to volio. Isto tako, nakon što je bljuvotina od Sumraka jednostavno poharala blagajne, što one knjižarske što one bioskopske, bio je red da i vukodlaci dobiju svog predstavnika u književnosti i dobili su ga. Itekako su ga dobili.

     Spas za vukodlake dolazi od strane Glena Duncana, čovjeka koji važi za jednog od najboljih britanskih pisaca, vjerovat ću im na riječ iako osim ovog romana nisam čitao ništa njegovo, a volio bih barem još roman ili dva. Nemojte me pogrešno shvatiti kada u istu rečenicu stavim Posljednjeg vukodlaka i sagu Sumrak, jer ovo dvoje, osim stvorenja iz fantazije, nemaju ništa zajedničko. Posljednji vukodlak je punokrvni fantasy horor roman nabijen seksom i akcijom i napisan je za zreliju publiku, a ne zaljubljene šiparice.

     Jake Marlowe je vukodlak, ne bilo kakav vukodlak, posljednji je od svoje vrste. Uskoro će napuniti 201 godinu i puna mu je kapa svega. Za vratom ima SOKOF (WOCOP), organizaciju čija je svrha uništavanje okultnih fenomena, a vukodlaci spadaju u iste. Vampiri su ipak druga stvar. Pošto plaćaju svoj danak Crkvi i imaju dogovor s istom, oni mogu nesmetano postojati dokle god se pridržavaju pravila. Sljedeći pun Mjesec je dan njegove smrti, a njemu je više dosta svega. Dosta mu je života, ubijanja, jebanja (vukodlaci imaju ogroman libido), dosta mu je svega. Međutim, sudbina još nije digla ruke od Jakea. Osim SOKOF-a, Jakea žele i vampiri, iz nekih svojih razloga, ali tu dolazi i onaj drugi dio. Nešto za što Jake Marlowe nije bio spreman, nešto što mu je dalo volju za životom i konačno ga razdrmalo nakon tolikih godina.

     Posljednji vukodlak je pisan u obliku Marloweovog dnevnika, ni upola toliko nasilan kao, recimo, jedan Američki psiho, ali je zato nabijen seksom. Ne toliko kao neki drugi romani, ali sasvim dovoljno. Napisan vrlo pismeno, odličnog stila, Duncan nam je dao sjajan roman. Nastavak, Talulin čopor (Tallula's Rising) je već u prodaji, a očekuje se i treći, završni, dio serijala. Ukoliko su upola dobri kao Posljednji vukodlak, Glen Duncan ima moj glas.

Advertisements

3 komentara na “Glen Duncan – Posljednji vukodlak

  1. Povratni ping: Glen Duncan – Talullin čopor | Riječ-dvije o filmovima na naš način

  2. Povratni ping: Glen Duncan – Krv naša nasušna | Fickle visions messing with your head…

  3. Povratni ping: Glen Duncan – Talullin čopor | Fickle visions messing with your head…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s