Bullet to the Head (2013)


Bullet to the Head (2013)

ŽANR: akcija/triler
REŽIJA: Walter Hill
SCENARIO: Alessandro Camon prema grafičkoj noveli “Du Plomb Dans La Tete” Alexisa Nolenta
ULOGE: Sylvester Stallone, Sung Kang, Sarah Shahi, Christian Slater, Jason Momoa
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 92 min.

     Jedan je počeo svoju karijeru kao redatelj druge jedinice u Aferi Thomasa Crowna (The Thomas Crown Affair, 1968.)  i u kultnom Bullitu iz iste godine da bi početkom ‘70-ih počeo tabanati trnovitim putem do zvjezdanog neba Hollywoda svojim scenarijem za Bijeg (The Getaway, 1972.) da bi se nekoliko scenarija poslije prihvatio i redateljskog posla, a onda je njegovo ime krajem ‘70-ih i tokom ‘80-ih, pa čak i ‘90-ih bilo sinonim za dobar film, a obično je bila riječ o akcijama. Poslije Dana O'Bannona, on je najzaslužniji za pojavu Osmog putnika (Alien, 1979.) i njegovih dijelova (nažalost, spominje se i kao producent onih zlosretnih nastavaka nakon 3. dijela). Čovjek ima toliko dobrih filmova o kojima bi se moglo naširoko pisati, ali ću stati ovdje. Naravno, riječ je o legendarnom Walteru Hilllu, čovjeku koji je imao tu nesreću da 2000. snimi Supernovu (2000.), koji su producenti toliko unakazili nezadovoljni njegovom verzijom da ga se on odrekao. Nakon toga je gotovo nestao sa scene i nakon 10 godina pauze sa velikim projektima, vratio se.

     Drugi je svoju karijeru počeo u jeftinim soft pornićima, nastavio je ulogom potcijenjenog boksera Rockyja „Talijanskog pastuha“ Balboe da bi se pretvorio u opaku mašinu za ubijanje po imenu John Rambo, ali je imao i drugih uloga. Pogađate ko je u pitanju, zar ne? Jedan i jedini Sylvester Stallone, dame i gospodo. Nakon što je vratio život zaboravljenim zvijezdama akcića ‘80-ih godina u svom serijalu „Kucamo na vrata zaboravljenih asova“… pardon, u svom serijalu Plaćenici (The Expendables) čiji nam je treći dio gotovo iza ugla, Stallone je odlučio uraditi ono što najbolje radi, snimiti novi akcioni film.

     Sudbina (čitaj “producenti”) je htjela da njihov prvi zajednički film bude ekranizacija grafičke novele Du Plomb Dans La Tete Francuza Alexisa Nolenta. Isprva je Wayne Kramer trebao preuzeti redateljsku palicu, ali je navodno njegova vizija filma bila puno mračnija od onoga što je veliki Stallone htio pa je čovjek ispao iz slike. Ima mu ko i prigovoriti o mračnom, čovjek koji snimi Ramba (2008.) u kojem je proliveno nekoliko hektolitara krvi uz gomilu necenzurisanog nasilja, ali neka mu bude. Tako u plan upade stari majstor Walter Hill i oni krenuše u pohod snimanja filma koji će nadjebati sve akcione filmove u posljednjih deset godina. To im je vjerovatno bio plan, kao što je Scott planirao sa svojim Prometejom (Prometheus, 2012.), a svi znamo u šta se to pretvorilo (in your face, ljubitelji Prometeja :P)

     Baš kao i sa Prometejom, i s Metkom u glavu (Bullet to the Head, 2013.) sam imao velika očekivanja, a onda sam pogledao foršpan. U redu, rekao sam sebi. Možda završni proizvod neće izgledati tako… jeftino je riječ koja mi se nameće, ali čak ni ona ne može opisati to što hoću da kažem. Nekoliko slika iz postprodukcije. Sve mi nekako smrdi na direct to video film kakve Seagal luđački štanca u posljednjih 15 godina. Ipak je to Walter Hill i Sylvester Stallone, kažem sebi. Ne može da ne valja. A onda sam pogledao film. Na svoju žalost.

     Metak u glavu, iako je imao budžet od 55 miliona dolara i dva prilično zvučna imena iza sebe, ima sve kvalitete niskobudžetnog direct to video izbljuvka kakve izbacuje Steven Seagal čime su se ostvarile moje sumnje koje sam dobio nakon gledanja foršpana i postprodukcijskih slika. To će svakome biti jasno već nakon uvodne scene drogiranja korumpiranog policajca u hotelskoj sobi, scene koju je svaki student režije mogao bolje snimiti i već tu su mi suze navrle na oči. Pa, Waltere, zar si na ovo spao? Šta ti se desilo, čovječe? Godine? Nezainteresovanost? Šta? Inače, Stallone, kojemu je smetao mračni ton Kramerove vizije filma, glumi lika plaćenog ubice po imenu Jimmy Bobo. Bobo? Zaista? Tu sam već imao salvu smijeha, posebno nakon što sam vidio njegovo steroidima izboličenog staračko tijelo s nekim tetovažama koje bi kao trebalo biti badass. Priča k'o priča, dva tipa, rade s različite strane zakona, ne podnose se, pa ipak moraju raditi skupa kako bi došli do zajedničkog cilja. Temelj je to fine buddy-buddy akcije, ali ovdje nema ničega. Nema neke hemije između dva glavna lika, Stallone ima svoju klasičnu “zajebanu” facu sve vrijeme trajanja filma, niko se ne trudi previše da barem nečim promijeni situaciju u filmu. Jedino šta se može nazvati valjanim u filmu jeste prizor Sare Shahi za muški dio i khala Droge… pardon, Jasona Momoe za ženski dio populacije. Klimaks na kraju filma, koji je to trebao biti, borba sjekirama između Bobe i Conana… pardon, Keegana, jednostavno nije to to. Gledate je ravnodušno, kao i ostatak filma i pitate se što je ovaj film trebao i Stalloneu, a posebno Hillu, kojemu je ovo trebao biti povratnički film.

     Bottom line, ukoliko hoćete da ubijete sat i pol vremena možete pogledati ovo, ali ne očekujte previše. Zapravo, smanjite svoja očekivanja na minimum pa ćete možda i pronaći neku satisfakciju u ovom filmu. Ja znam da ja nisam.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s