End of Watch (2012)


End of Watch (2012)

ŽANR: drama/akcija
REŽIJA: David Ayer
SCENARIO: David Ayer
ULOGE: Jake Gyllenhaal, Michael Peña, Anna Kendrick, Natalie Martinez, Frank Grillo, America Ferrera
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 109 min.

     Prije koju godinu prijatelj i ja smo imali ideju za jednu kriminalističku mini-seriju, čak smo napisali i scenario za pilot epizodu, razradili ostale epizode, ali smo na kraju odustali od svega. Odustali smo iz više razloga: zato što su nam ljudi koji se bave produkcijom rekli da u današnje vrijeme na našim TV kućama prolaze samo 30-minutne epizode što nama ne odgovara, zapravo ne odgovara formatu serije kakvom smo je mi zamislili, zato što su nam teme bile previše škakljive za naše društvo u kojem je dosta toga pometeno pod tepih, a ponajviše zbog toga što bi naša serija bila previše fantasy orjentisana u odnosu na pravi posao naših, dragih nam policajaca. Ne mislim na fantazijske elemente, već na to da bi se naši likovi bavili pravim policijskim poslom kakvim bi se trebali baviti i dragi nam pripadnici reda i zakona, umjesto što hvataju jutrom hvataju đake na pješačkom prijelazu i pišu im kazne jer je dijete žurilo u školu i prešlo kroz crveno ili pak puštaju bijesna auta da rade šta hoće po gradu dok fukare zaustavljaju i pišu im kazne. Zapravo, kad bi čovjek napravio seriju baziranu na stvarnom poslu naših policajaca i njihovih osam radnih sati svelo bi se na ovo: šest sati pisanja kazni i primanja mita, dva sata kunjanja u autima i prejedanje za DŽ u nekim renomiranim sarajevskim ćevabdžinicama.

     Upravo iz ovog razloga volim gledati američke filmove o njihovim policajcima. Ne onim detektivima koji su gotovo svi redom isklišejizirani, oštećene psihe, opterećeni svojim unutrašnjim demonima, koji traže iskupljenje kroz ovaj ili onaj slučaj, mada ne bježim ni od takvih. Štaviše, slab sam na takve likove ma kakav oni klišej bili. Govorim o filmovima gdje su glavni likovi obični policajci prašinari. Oni koji male pčelice obave lavovski dio posla prije nego „odijela“ stupe na scenu. Takvih filmova je malo, detektivi tu ipak imaju prednost, ali gotovo svi do jednoga su sjajni. Međutim, posljednji uradak Davida Ayera spada među najbolje policijske filmove u posljednjih nekoliko godina. Riječ je naravno o Posljednjoj patroli (End of Watch, 2012.), filmu kojim je Ayer konačno mogao dobiti nominaciju za Oscara pa i sam kipić da je bilo pravde, ali pravde nekada jednostavno nema.

     Pogledamo li Ayerov dosadašnji opus vidjet ćemo da mu filmovi policijske tematike nisu strani, štaviše, itekako mu idu od ruke ako mene pitate, bilo da ih radi kao scenarista ili kao redatelj. Za divno čudo u Posljednjoj patroli nema korumpiranih policajaca niti sjebanih detektiva, kako ima običaj ubaciti, tu su samo dva obična prašinara i nekoliko dana njihovih patrola. Zapravo, glavni likovi su dijelom temeljeni na pravim policajacima Charlesu Wunderu i Jamesu McBrideu koji su bili partneri u LA-u ‘90-ih godina prošlog stoljeća.

      Ako to ovako kažemo, vjerovatno će se mnogi zapitati šta je to toliko zanimljivo u ovom filmu ako se radnja vrti oko dva obična policajca prašinara i njihovim patrolama. Nije scenario niti režija filma ono što film čini posebnim među ostalim filmovima ove vrste, mada su i scenario i režija odlični. Ono što čini ovaj film posebnim jeste hemija između dva glavna glumca, Jakea Gyllenhaala i Michaela Peñe, koji su svojom glumom i hemijom u ovom filmu pronašli svoje mjesto u filmskoj historiji kao jedan od najuvjerljivijih partnerskih parova u policijskim filmovima. Inače, nisam neki ljubitelj Gyllenhaala, čovjek mi je prava splačina, ali za ovu ulogu ima svaku pohvalu, kao i Michael Peña. Momci su svoj posao sjajno odradili, toliko sjajno da povremeno zaboravite da gledate igrani film i imate osjećaj da gledate dokumentarnu emisiju o životu dvojica policajaca na ulicama ozloglašenog South Centrala, poznatog dijela Los Angelesa gdje nije bezbjedno provirivati glavu napolje, u kojem je i sam Ayer odrastao. Gylenhaal je bivši marinac, kauboj u njihovom dvojcu, dok je Peña kauboj samo u njegovoj blizini, inače je tih, porodični čovjek. Čovjek koji se oženio svojom srednjoškolskom dragom. Skupa, njih dvojica, važe za usijane glave losanđeleske policije, ali ipak obavljaju svoj posao besprijekorno, na nešto drugačiji način. Njihovo njuškanje, tokom tih nekoliko mjeseci patrole prikazane u filmu, im na leđa natovari bijes velikog narko kartela i tu stvari krenu nizbrdo, gore nego što su i sami mislili da mogu krenuti.

     Nisu samo njih dvojica zaslužni za taj osjećaj koji dobijete prilikom gledanja, mada oni na svojim plećima nose najveći dio tog tereta, a ostatak je odradio David Ayer svojim scenarijem i režijom. Sjajni dijalozi između dva glavna lika, opuštena atmosfera i Ayerova režija gdje miješa dokumentaristički prikaz tj. snimke njihovog policijskog auta, te snimke njihovih kamera s uniforme koje nose sve vrijeme (naime, Bryan je upisao filmsku školu, te ima zadatak snimiti film o svom poslu), često nas puštajući da nagađamo šta se dešava dok ne vidimo šta se dešava sa strane jer vidimo samo ono što snima kamera policijskog auta s instrument table i klasični filmski način pričanja priče.

     Posljednja patrola je jedan od najboljih filmova 2012. godine i prava je šteta što nije dobio nijedan zlatni kipić pa čak ni nominaciju, ali imao je i jaku konkurenciju. Snažna policijska drama uz fenomenalnu hemiju dva glavna glumca, dodatno naglašenu sjajnom posljednjom scenom.

Advertisements

1 komentar na “End of Watch (2012)

  1. Povratni ping: Suicide Squad (2016) | Riječ-dvije o filmovima na naš način

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s