Eden Lake (2008)


ŽANR: triler/horor
REŽIJA: James Watkins
SCENARIO: James Watkins
ULOGE: Kelly Reilly, Michael Fassbender, Jack O'Connell, Finn Atkins
ZEMLJA: Velika Britanija
TRAJANJE: 91 min.

     Rajsko jezero. Zamislite samo malo jezero okruženo gustom šumom, daleko od svega, svuda oko vas samo mir i tišina. Zvuči idilično, zar ne? Zvuči kao neko mjesto gdje bi odveli voljenu osobu da s njom provedete romantični vikend i gdje ćete konačno izvući onaj prsten koji toliko dugo krijete od nje ili njega (što da ne, ipak je ovo 21. stoljeće) i upitati „ono“ pitanje, a on/ona će reći da. Sada zamislite isto to jezero i dvoje zaljubljenih ljudi koji su došli na to mjesto sa istim tim ciljem. Prava idila, zar ne? Uvod u neki romantični film tokom kojeg će uz vas priljubiti vaša ljepša (ili ružnija, zavisi kako gledate :)) polovina, zagrliti vas, usput će pasti koji topli poljubac, a vaše srce će se ugrijati toplim plamenom ljubavi. Kako ćete se samo prevariti ukoliko to pomislite prilikom spomena filma koji nosi naziv Rajsko jezero (Eden Lake, 2008.).

     Rajsko jezero je redateljski debi Jamesa Watkinsa, čovjeka koji nam je nešto ranije ove godine podario jedan od najatmosferičnijih horor filmova koji su se pojavili u posljednje vrijeme,Ženu u crnom (The Woman in Black, 2012.), a ovaj film je jedan od najpotcijenjenijih horor filmova ovog podžanra u historiji. Iako se mogu povući paralele sa mnogim drugim filmovima ovog žanra, recimo Posljednja kuća slijeva (Last House on the Left, 1972.)  Wesa Cravena ili pak Psima od slame (Straw Dogs, 1971.) Sama Peckinpaha, film je poseban, zahvaljujući prije svega Watkinsovoj režiji i odličnoj glumi Michaela Fassbendera, koji tada još uvijek nije bio neko veće ime, i Kelly Reilly, koju ste mogli zapaziti kao gđu Watson u Sherlocku Holmesu (2009.) i njegovom nastavku Sherlock Holmes: Igra sjenki (Sherlock Holmes: A Game of Shadows, 2011.), koja naprosto briljira kao heroina pogonjena ljubavlju i mržnjom. Tu treba ubaciti i kulturno-društveni podtekst kakav se može pronaći u brojnim filmovima koji nam stižu iz Velike Britanije u posljednje vrijeme, kao što su Odmetnik (Outlaw, 2007.) ili Harry Brown (2009.) o omladini koja se gubi u valu nasilja i kriminala. Ako mene pitate, nismo ni mi puno daleko odmakli po tome pitanju. Barem u nečemu da ne zaostajemo puno za Evropom.

     Kao što rekoh na početku, da nema uvodne špice koja vam daje naznaku onoga što vas očekuje u filmu Watkins bi vas uljuljkao u idilu koja počinje Jennynim predavanjem u školi, Steve još jednom provjerava prsten, Jenny izlazi sa nastave i oni odlaze na Rajsko jezero. U tih pola sata, koliko traje taj „idilični“ uvod, spoznajemo koliko su Steve i Jenny zaista zaljubljeni, kako stanovništvo obližnjeg sela i nije previše prijateljski raspoloženo, te upoznajemo grupu klasičnih lokalnih tinejdžerskih klošara, predvođenih nasilničkim vođom, Brettom. Nakon toga, spoznajemo kolike su granice nasilja do kojih su djeca spremna ići te koliki je nivo manipulacije kojom pojedinci raspolažu, dok Steve i Jenny pokušavaju spasiti vlastite živote.

     Za podjelu uloga, svaka čast. Osim, kako sam rekao, odličnih Fassbendera i Reillyce, Watkins je izgleda dao oglas za biranje najodvratnije djece Velike Britanije koju će ubaciti u film jer grupa spomenutih klošara djeluje tako odvratno da bi ih prebili na licu mjesta samo zbog njihovog izgleda. Doduše, ni roditelji im ne izgledaju ništa bolje.

     Već u svom debiju Watkins je pokazao da zna režirati, tempirati i stvoriti strašno dobru atmosferu filma, što je u Ženi u crnom samo potvrdio. On nas iskusno vodi kroz film, nimalo ne bježeći od određenih klišeja ovog žanra, preko kojih ćete ovdje tako lako prijeći, sve do samog, neočekivanog, tragičnog kraja. Zaista odličan horor, koji pokazuje koliki zapravo teror i užas počivaju unutar samih nas, a za koji je društvo najveći krivac.

Advertisements

2 komentara na “Eden Lake (2008)

  1. Iskreno, meni je ovo koma od filma. Silovanje atmosfere i šokantnosti na kraju pogubi sve moguće adute koje ima. Klinci postaju ubojice samo tako, glavni likovi ulaze u područje gdje sve forsira atmosferu neugode, a kraj je priča za sebe, toliko glupavo odrađen da me glava zabolila.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s