The Cabin in the Woods (2012)


ŽANR: komedija/horor
REŽIJA: Drew Goddard
SCENARIO: Drew Goddard, Joss Whedon
ULOGE: Kristen Connolly, Chris Hemsworth, Anna Hutchison, Fran Kranz, Jesse Williams, Richard Jenkins, Bradley Whitford
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 95 min.

     1996. godine, možemo slobodno reći sada već davne, na sceni se pojavi film koji napravi pravu malu revoluciju horor žanra. Riječ je o Vrisku (Scream, 1996.), plodu saradnje starog horor lisca Wesa Cravena i tada neafirmisanog scenariste Kevina Williamsona, čiju je karijeru ovaj film lansirao put holivudskih nebesa munjevitom brzinom. Sam film je predstavljao zajebanciju na račun slasher horora koji su bili vrlo popularni krajem ‘70-ih i tokom ‘80-ih, a sve to ponajviše zahvaljujući neponovljivoj Noći vještica (Halloween, 1978.) legendarnog Johna Carpentera. Sad se vjerovatno pitate kakve veze Vrisak ima sa Kolibom u šumi (The Cabin in the Woods, 2012.), filmu koji je nastao kao plod dugogodišnje saradnje Jossa Whedona i Drewa Goddarda. I ima i nema, da budem iskren. Vrisak sam najviše pomenuo jer mnogi kritičari povlače paralele između njega i Kolibe u šumi. Nije da ih nema, ima ih, ali Koliba u šumi se ipak treba posmatrati kao zaseban film.

     Najveća zamjerka sa moje strane kod Kolibe u šumi jeste pogrešan marketing. Zašto? Zato što se film prodaje kao horor, a to definitivno nije. Mislim, jeste on horor koliko i Zla smrt (The Evil Dead, 1981.), ali je ovo prvenstveno komedija sa elementima horora kao i spomenuta Zla smrt. Film je ujedno i “ljubavno pismo mržnje” (riječi Whedona lično) modernom hororu koji se izgubio, što i ja već godinama tupim, u torture porn podžanru i brojnim remakeovima japanskih horora u kojima su glavne uloge strašna djeca. Baš kao što je Vrisak uzeo slashere za temelj, tako su Whedon i Goddard uzeli “koliba u šumi” horore za temelj filma davši mu čak i taj naziv.

     Sama priča je ista ona koju možete vidjeti u bezbroj takvih filmova, 5 likova, sve stereotip do stereotipa kakvi se obično i nalaze u takvim filmovima, odlaze na vikend u kolibu u šumi ni ne sluteći da to uopće nije obična koliba već nešto sasvim drugo, a da su oni predodređeni kao ritualne žrtve Drevnima (referenca na Lovecraftove Ancient Ones), bogovima iz starina koji će uništiti svijet ukoliko im se ne prinesu žrtve u vidu pet klasičnih stereotipa (njihovim riječima): drolja, sportista, pametnjaković, duhoviti narkić i djevica.

     Sam film je prepun referenci na brojne druge horore koje će ljubitelji horora bez problema prepoznati, ali je i kritika današnjem društvu koje je horor žanr prepustilo torture pornu i incestoidnim seljoberima iz američkih zabiti i mladeži koja to prepoznaje kao dobar horor. Isto tako, film je i kritika i šamar u lice producentima, scenaristima i redateljima koji se bave hororom u Hollywoodu. Redatelji i scenaristi su predstavljeni u likovima Sittersona i Hadleyja, dvojice tehničara, koji su zaduženi da sve ide po planu i ne skreće se sa zacrtanog puta inače će u suprotnom to probuditi gnjev producenata tj. Drevnih i to će dovesti do “smaka svijeta” jer onda ništa od zarade. Imaju Whedon i Goddard pravo. Pogledajte samo horore u posljednjih 10-ak godina. Gotovo su svi kopija jedni drugih. Ali to donosi pare i zašto mijenjati tim koji dobija, je li 🙂

     Koliko ste samo puta prevrnuli očima na one silne stereotipe kada čudni lik upozorava klince da ne idu u šumu, a oni odu? Ili pak ona genijalna ideja da se razdvoje jer će pokriti više teritorije umjesto da se drže skupa jer su šanse za preživljavanje veće? Ti i mnogi drugi stereotipi su ono s čim se Whedon i Goddard zajebaju i to im ako mene pitate odlično ide. Mnogi im zamjeraju što su započeli film onako kako su ga započeli, zašto tu tajanstvenu organizaciju nisu ostavili u sjeni do pred kraj, zašto ovo, zašto ono. Ljudi, ovaj film je čista zajebancija i šprdanje sa stereotipima kojih smo se itekako nagledali u horor filmovima. Isto tako, sviđa mi se i kako su isfurali određene stvari koje će vjerovatno biti smiješne samo onima koji se kontaju u horore npr. onaj prikaz Japanaca i njihovih horora ili pak isfuravanje Igloglavog iz kultnih Barkerovih Gospodara Pakla (Hellraiser, 1987.).

     Uglavnom, ovaj film je one koji su ga pogledali podijelio u dvije grupe: oni koji ga smatraju odličnim i one koji ga smatraju promašajem. Ja spadam u onu prvu grupu s tim da ću reći da film možda nije izmislio toplu vodu, ali je strašno zabavan ako ga posmatrate kao komediju i isfuravanje, a ne horor jer to zaista nije. Ukratko, smanjite kriterije prilikom gledanja pa se možda i zabavite. Dosta podsjeća na Tuckera i Dale protiv Zla (Tucker and Dale vs. Evil, 2010.), a definitivno je bolji od onog dosadnog Šapata duhova (The Innkeepers, 2011.).

Advertisements

1 komentar na “The Cabin in the Woods (2012)

  1. Povratni ping: Avengers: Age of Ultron (2015) | Riječ-dvije o filmovima na naš način

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s