21 Jump Street (2012)


ŽANR: akcija/komedija
REŽIJA: Phil Lord, Chris Miller
SCENARIO: Michael Bacall
ULOGE: Jonah Hill, Channing Tatum, Brie Larson, Dave Franco, Ellie Kemper, Rob Riggle, Ice Cube
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 109 min.

     Ima jedna sjajna scena u genijalnom Austinu Powersu: Tajanstvenom tajnom agentu (Austin Powers: International Man of Mysteries, 1997.) kada Austinu, u izvedbi genijalnog Mikea Myersa, lik Vanesse, koju glumi Elizabeth Hurley, objašnjava kako nikada neće spavati sa njim pa sve da su njih dvoje jedini preostali ljudi na svijetu i da budućnost čovječanstva ovisi o njihovom međusobnom seksu, a on je onako zbunjeno pogleda i kaže: “Šta želiš reći, Vanessa? (What's your point, Vanessa?)” Otprilike je to i moje pitanje nakon što sam pogledao 21 Jump Street (2012.), još jednu uber komediju koju svi uzdižu do zvijezda i govore o njoj kao o najboljoj komediji decenije, a možda i stoljeća. Sličan slučaj kao i sa Projektom X (Project X, 2012.), a na kraju ispade prilično dosadan i nemaštovit film. Ne znam, možda je to do mene. Možda mi se s godinama smisao za humor izgubio ili se promijenio? Ali zašto se onda i dalje smijem kada gledam određene komedije? Da li to znači da moj smisao za humor ne valja? To nije tema naše današnje teme pa da se ja vratim na stvar.

     Šta je pisac htio da kaže? Koju su posluku odlučili porati? Kome? To je moje mišljenje o ovom filmu, ukratko. U redu, shvaćam da Hollywood već godinama nema inspiracije i da posežu za raznoraznim remakeovima, rebootovima i šta ti ja već znam čemu ne, ali da li su ikada pogledali kako to drugi ljudi rade? 21 Jump Street je zapravo neka vrsta nastavka istoimene serije, vrlo popularne 80-ih, čija je zvijezda inače bio veliki Johnny Depp, kojemu je ona predstavljala odskočnu dasku u karijeri. Sad ćete pomisliti da je riječ o nekoj humorističnoj seriji, kad ono sasvim suprotno. Originalna serija je imala priličnu ozbiljnu notu i bavila se ozbiljnim temama, dok je novi film pokušaj komedije. Nemam ništa protiv toga što su odlučili promijeniti ton serije, prebaciti ga iz ozbilje u zezanciju, ali negdje usput je to izgubilo nit. Da su samo jednom pogledali fenomenalni OSS 117: Cairo, gnijezdo špijuna (OSS 117: Le Caire, nid d'espions AKA OSS 117: Cairo, Nest of Spies, 2006.) i njegov nastavak, OSS 117: Lost in Rio (OSS 117: Rio ne répond plus AKA OSS 117: Lost in Rio, 2009.), filmove koji su nastali kao novi reboot akciono-avanturističkog serijala o tajnom agentu sa totalnim preuređenjem iz akcije do komedije od koje vas zaboli stomak, mogli su nešto naučiti. Ali, niti su Phil Lord i Chris Miller u rangu Michela Hazanviciusa, niti Jonah Hill i Channing Tatum imaju onu genijalnost kakvu posjeduje Jean Dujardin te tako dobijemo jednu komediju koja tek na trenutke ima komičnih situacija, a niti jedna od njih nije vezana za komički talenat Hilla ili Tatuma, kojeg nijedan od njih dvojice nema, barem meni lično.

     Sama priča je u skladu sa originalnom serijom, nova droga se rasparčava po školama, a dva novaka, tek ubačena u staru-novu jedinicu, bivaju poslana u jednu školu kako bi raskrinkali lanac prodaje droge. To je situacija u koju možete ubaciti gomilu, ali baš gomilu, dobrih zezancija i na kraju ništa. Mislim, ima nešto, ali nedovoljno. Pogledam ime scenariste koji mi odmah na prvu bi poznato, pročeprkam kad imam šta i vidjeti. Isti lik napisao i Projekat X (2012.) i tu mi sve bi jasno zašto tako slab scenarij. Mislim, nije dovoljno samo pogledati reprizu stare serije koju si gledao kao klinjo i onda je odlučiti odraditi po svom jer to u tvojoj glavi izgleda odlično. Treba ipak nešto više od toga, a to Michael Bacall nema, a ruku na srce nema ni redateljski dvojac koji iza sebe ima samo crtić Oblačno sa ćuftama (Cloudy with a Chance of Meatballs, 2009.). Hill mi ionako nikada nije bio neki komičar niti mi ima šlifa za to, a Tatum k'o Tatum, drvenast.

     Ako mene pitate, jedan vrlo precijenjen film koji je definitivno mogao i trebao je biti bolji, a vadi ga tek nekoliko smiješnih scena i pojava nekoliko glumaca iz stare postave, uključujući i Johnnyja Deppa. Ali opet, vjerovatno je stvar u meni. Film na imbd.com trenutno ima ocjenu od 7.4, a mnogi kritičari se kunu u njega, čak i veliki Roger Ebert koji mu je dao 3 od 4 zvijezde. U kome je problem, meni ili drugima, ne znam, ali ako mene pitate možete pogledati i neki puno zanimljiviji film. Zapravo, dajte mi Sa njim i na kraj svijeta (Wanderlust, 2012.) ili Dobru, staromodnu orgiju (A Good Old Fashioned Orgy, 2011.) bilo kada.

3 komentara na “21 Jump Street (2012)

  1. Povratni ping: Your Highness (2011) « Riječ-dvije o filmovima na naš način

  2. Meni uopće nije jasno kako to da ovakav gluipast film uopće ima tako visoko ocjenu. Što se tiče Eberta, on može mirne duše spakovati stvari i na pravac Florida, u dom za umirovljenike jer se totalno pogubio u tim svojim ocjenama, više uopće nemaju smisla. A film je… neduhovit. Doduše, stvar-dvije su mi ispale zabavne (pojava Deppa) ali ostatak je… bezukusan.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s