Get the Gringo AKA How I Spent My Summer Vacation (2012)


ŽANR: akcija
REŽIJA: Adrian Grunberg
SCENARIO: Mel Gibson, Stacy Perskie, Adrian Grunberg
ULOGE: Mel Gibson, Peter Stormare, Bob Gunton, Kevin Hernandez
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 95 min.

     80-ih godina prošlog stoljeća jedna od zlatnih krava Hollywooda je bez sumnje bio Mel Gibson. Hoćete da film dobro prođe, napišite pristojan scenarij, ubacite pristojnog redatelja, dodajte u sve to Mela Gibsona i imate zaradu. Još od prvog gledanja Pobješnjelog Maxa (Mad Max, 1979.), Gibson mi je bio i ostao jedan od omiljenih glumaca, a vjerujem i većini nas koji su odrasli 80-ih. Međutim, početkom 21. stoljeća, nešto je puklo u Gibsonu, imao je čovjek razloge, kao i svi mi, napravio je par loš poteza, sa vrha Hollywooda pao na samo dno, a onda se odlučio vratiti glumi i pokušati vratiti tamo gdje mu je i mjesto. 2010. snima osrednji Na rubu tame (Edge of Darkness, 2010.), 2011. snima Da:bar (The Beaver, 2011.), hvaljenu dramu, genijalnu po riječima mnogih. Lično nisam gledao mada namjeravam, ali vjerujem ljudima koji su gledali.

     Međutim, Gibson se tek u trećem filmu vraća u onom svom starom, svim dobro poznatom, izdanju. Naime, Uhvati Gringa (Get the Gringo, 2012.) je, kako to kolega Marin reče u svojoj recenziji koju možete pročitati ovdje, je Gibsonov film, 100 %. Ne samo da Gibson glumi u filmu, već je i jedan od scenarista filma, a njegova produkcijska kuća, Icon Productions, ga je producirala. Šta je rezultat svega ovoga? Jedan odličan film, hommage svim prethodnim Gibsonovim likovima, onima koje smo svi voljeli. Sam Gibsonov lik, kojem se pravo ime nigdje ne spominje, je mješavina Martina Riggsa iz serijala Smrtonosno oružje (Lethal Weapon), Maca iz Zore očajnika (Tequila Sunrise, 1988.) i Portera iz Vraćanja duga (Payback, 1999.). On je cinični pametnjaković, prepun sarkazma, mudri, ostarjeli pljačkaš, koji je vidio sve i zna sve. Nažalost, nakon jedne pljačke sudbina ga odvede u meksički zatvor, koji liči na sve osim na zatvor te više predstavlja grad u malom, nešto kao Carandiru (2003.), gdje upoznaje dječaka kojeg vremenom zavoli jer ga podsjeća na njega iz nekih davnih vremena, a dječak ujedno predstavlja i njegovu kartu za izlazak iz zatvora zbog svoje posebnosti.

     Film je prilično mračan, baš u Gibsonovom stilu, te podsjeća na Vraćanje duga po tom pitanju. Za to je najzaslužniji Adrian Grunberg, čovjek kojem je ovo prvi film na kojem radi kao glavni redatelj. Ali je do sada radio kao pomoćni redatelj na mnoštvu filmova od kojih ćemo izdvojiti samo neke kao što su Putevi droge (Traffic, 2000.), Tjelesna straža (Man on Fire, 2004.), Apocalypto (2006.) te već spomenuti Na rubu tame. Već po navedenim naslovima možete vidjeti na kakav ćete stil naići, otprilike. Grunberg zna šta Gibson želi i kako to želi pa tako i radi, ali ipak je čovjek učio od majstora zanata kao što su Steven Soderbergh, Tony Scott te sam Gibson. Scena nasilja nema previše, ali kada ih ima, onda su baš onako majstorski urađene, nimalo vanilla style. Za to možemo zahvaliti Gibsonu jer mu niko nije sjedio nad glavom i govorio šta smije, a šta ne smije ubaciti u film pa tako imamo scenu mučenja žene, dijete koje samo sebe bode te puši kao furuna te još par scena kakve nećete naći u drugim filmovima.

     Sam scenarij je prilično pitak, jednostavan, nenapadan, bez nekog naprezanja mozga. Likovi, barem oni glavni, su fino razrađeni, oni sporedni imaju sasvim dovoljno mesa na sebi da ne budu samo papirne lutke na ekranu, imate sasvim dovoljno akcije, malo romanse i dok se okrenete, film je već završio. Gibson svoju ulogu majstorski odrađuje, ali mu ni mali Kevin Hernandez ne ostaje dužan, koji je odličan u svojoj ulozi posebnog dječaka. Iako imaju male uloge, oni su genijalni u njima, te im iste stoje kao da su stvoreni za njih, a to su Bob Gunton i Peter Stormare, mada, da budemo iskreni, to i jesu njihove uobičajene uloge 🙂 Ima i nešto neobično, što se ne vidi svaki dan u filmovima, a to je da ulogu majke igra jedna sasvim normalna žena, a ne neka holivudska ljepotica te to filmu daje još malo autentičnosti.

     Uhvati Gringa zaista predstavlja jedno osvježenje u žanru i pravi povratak Mela Gibsona njegovim korijenima te vam ga toplo preporučujem jer ćete dobiti jednu odličnu zabavu za sat i pol. Ujedno se i nadam da je ovo samo početak Grunbergove i Gibsonove saradnje te ne bih imao ništa protiv da nam uruče još koji ovakav film. Uostalom, kako da vam se ne svidi film koji počinje scenom potjere kroz pustinju, uz Gibsonovu naraciju te dva klovna pljačkaša u autu koji bježe od policije.

Advertisements

2 komentara na “Get the Gringo AKA How I Spent My Summer Vacation (2012)

  1. Deckard

    Meni je film možda samo mrvicu ispod onog što sam očekivao da će biti, ali još uvijek je to primjerak kako se radi zabavni akcijski film. Gibson rasturio, nek se Hollywood hebe, čovjek još ima što pokazati 🙂 Dobro napisano, pogotovo za onaj mix njegova lika, baš sam si mislio kako je tu i malo Zore Očajnika zalutalo 🙂

  2. Ma film je odličan. Posebno za nas gibsonoljupce 🙂 Hollywood može samo naučiti od čo'eka 🙂 Ah, Zora očajnika. Jedan od mojih dražih Gibsonovih filmova. Zapravo, jedan od mojih dražih filmova. 🙂

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s