Trolljegeren AKA The Troll Hunter (2010)


ŽANR: fantazija/horor
REŽIJA: André Øvredal
SCENARIO: André Øvredal
ULOGE: Otto Jespersen, Hans Morten Hansen, Tomas Alf Larsen, Johanna Mørck, Knut Nærum, Robert Stoltenberg, Glenn Erland Tosterud
ZEMLJA: Norveška

TRAJANJE: 103 minute

     Moram priznati da nikada nisam bio neki preveliki fan ovih filmova koji se sastoje od pronađenih snimaka. Neću reći da nema dobrih filmova iz ovog podžanra horora, jer su obično svi iz tog žanra, jer ima ih, ali obično se dobra ideja završi lošom realizacijom i sve to padne u vodu. Sjetimo se samo prošlogodišnjeg razočaranje Apollo 18 (2011.) koji je imao odličnu ideju, ali je realizacija bila očajna, što je prava šteta. Inače, taj ovaj podžanr horora se pojavio početkom 80-ih godina prošlog stoljeća pa je neko vrijeme mirovao do pojave Vještice iz Blaira (The Blair Witch Project, 1999.), a u posljednje vrijeme je doživio, možemo slobodno reći, pravu renesansu počev od Paranormalne aktivnosti (Paranormal Activity, 2007.), koji je zaradio basnoslovno bogatstvo Orenu Peliju koji sada muze tu kravu muzaru te već obećava 4. dio, a poslije toga ko zna do kojeg dijela planira ići, zatim je tu fenomenalni [REC] (2007.), koji nam je došao iz Španije iznenadivši cijeli svijet, ali je u međuvremenu i on postao krava muzara pohlepnih producenata koji su nam već obećali 3. i 4. dio, kako bi “završili priču”, pa onda imamo, po meni previše izvikani Cloverfield (2008.), pa su onda Australijanci snimili svoj Tunel (The Tunnel, 2011.) koji je poznat po tome što je legalno distribuiran putem BitTorrenta.

     Godinu dana prije Australijanaca i Norvežani su odlučili snimiti svog predstavnika iz ovog podžanra horora, a glavni krivac za to je bio André Øvredal, kojemu je ovo je drugi film. E sad, za razliku od ovih gore navedenih kojima je cilj bio samo isprepadati ljude i izmusti lovu od njih, Øvredal se bacio u političku satiru vješto je umotavši u fantasy horor. Njegova priča se vrti ni manje ni više nego oko trolova, mitskih stvorenja iz nordijske mitologije. Naime, kako to Øvredal tvrdi, trolovi postoje i tajna državna organizacija, Sigurnosna služba za trolove, je zadužena za to da ostatak Norveške i svijet ne sazna za njih, a njihovo oružje protiv trolova je Hans, usamljeni lovac na trolove koji luta norveškom divljinom i lovi trolove koji su odlutali iz svog prirodnog habitata, a onda to pokušava svaliti na jadne medvjede. Thomas, Johanna i Kalle su tri studenta koji žele snimiti dokumentarac o Hansu, čovjeku za kojeg misle da je krivolovac, ali onda saznaju da on ustvari lovi trolove. Skeptici, oni ga isprva ne shvaćaju ozbiljno i pomalo se čak i šale na njegov račun, iako je Thomasa ujeo trol u mraku, ali on misli da je u pitanju medvjed. Hans, ogorčen od posla kojim se bavi i umoran od života, im odluči dozvoliti da ga prate na njegovom poslu, ali samo pod njegovim uvjetima na šta oni pristaju i uskoro se nađu oči u oči sa stvorenjima koja su smatrali dijelom mitologije i dječijih priča.

     Øvredal je napisao jednu veoma inteligentnu priču i iako je u principu riječ o jednoj političkoj satiri, on nam pokušava stvoriti realnu pozadinu svega toga, počev od Hansa, njegovog posla, trolova, objašnjenja njihovog ponašanja, njihovih podvrsta. Svaka mu čast na tome. On se vodi onim uobičajenim stvarima koje smo čuli o trolovima i pokušava ih sve objasniti u svome filmu, uspješno se ograđujući od bilo kakve magije i fantazije objašnjavajući da su trolovi poput životinja. Nisu djelo neke magije niti su fantazijska bića već vrsta životinja koje je vlada stjerala u određene rezervate i tamo ih sakriva, a onda kada izađu, zbog pojave epidemije bjesnila, vlada ih pokušava vratiti nazad i sakriti tragove njihova postojanja.

     Zaista inteligentno napisan film koji ima sve što ovakav film treba da ima, ima akcije, ima humora, ima horora i drame. Svega pomalo. Na trenutke se čini kao turistička razglednica Norveške dok nam Øvredal prikazuje prelijepe norveške krajolike koji su me podsjetili na naše. Naravno, kako to obično i biva u ovakvim filmovima, postoji i određeni dio tog, nazovimo ga, “praznog hoda” dok se stvara napetost i razvija priča, ali teško da se može nazvati dosadnim. Naprotiv, čak su i ti dijelovi zanimljivi.

     Efekti, ono malo što ih ima, su zaista odlični ako uzmemo u obzir veličinu budžeta sa kojim je Øvredal raspolagao. Trolovi će vam možda izgledati komično i očekivat ćete neka strašnija stvorenja, ali Øvredal je samo preuzeo njihov izgled iz priča i mitologije te je ostao vjeran tome.

     Što se tiče glumaca riječ je uglavnom o amaterima, ali je Otto Jespersen u ulozi Hansa odličan. Jespersen je inače poznati norveški komičar kojemu je norveška kraljevska porodica i norveški političari jedna od najčešćih tema za zezanciju i šprdanje pa ne čudi njegovo učešće u ovoj satiri.

     Šta reći za kraj osim definitivno preporuka za pogledati. I nemojte ga shvatiti previše ozbiljno po pitanju horora jer ni sam film sebe ne shvata ozbiljno u određenim trenucima. Njegova poenta je ta politička satira sakrivena ispod tog silnog lova na trolove, a sve ostalo je samo maska. I da, Amerikanci su već otkupili pravo na remake ovog filma, a čak su nudili Øvredalu da ga napiše i režira, ali je on odbio. Kaže da nema ništa protiv remakea, ali da on ima drugih planova. Na šta li će to ličiti ostaje da sačekamo i da vidimo.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s