Black Death (2010)


ŽANR: drama/horor
REŽIJA: Christopher Smith
SCENARIO: Dario Poloni
ULOGE: Sean Bean, Eddie Redmayne, John Lynch, Tim McInnerny, Kimberley Nixon, Andy Nyman, Carice van Houten
ZEMLJA: Velika Britanija, Njemačka

TRAJANJE: 102 minute

     Malo je redatelja koji danas znaju napraviti atmosferičan film, ali zaista malo. Kad kažem atmosferičan, ne mislim na akcije ili komedije, već trilere i horore u kojima mogu progutati i najveće gluposti ako me atmosfera ponese tj. uvuče me u ekran i ne pušta do kraja. Jedan od takvih, atmosferičnih redatelja, možda i ponajbolji u posljednjih nekoliko godina, nam dolazi iz Velike Britanije i zove se Christopher Smith. Čovjek je snimio samo 4 filma dosad (ja sam pogledao 3) i svaki od njih je pravo malo remek djelo atmosfere. Smith se može nazvati i članom te generacije, ili novog vala ako hoćete, redatelja koji nam dolaze sa Otoka, a bave se prvenstveno hororima, a najveća imena među njima su zasigurno Michael J. Bassett i Neil Marshall sa još par drugih.

     Kada sam čuo da Smith pravi film koji će biti smješten u Mračno doba, tj. Srednji vijek, tačnije 1358. kada je Crna smrt harala kontinentom odnoseći na stotine hiljada života, a da će jednu od glavnih uloga igrati faca nad facama, čovjek koji je rođen sa mačem u ruci, Sean Bean, znao sam da ga moram odgledati po svaku cijenu. Nažalost, nedugo prije Crne smrti (Black Death, 2010.) odgledah ono zlo od filma po imenu Lov na vještice (The Season of the Witch, 2011.), kojeg sam također željno iščekivao nakon što sam vidio radnju i Rona Perlmana u jednoj od glavnih uloga, mada mi Nicholas Cage nije ulijevao neko povjerenje, pa mi Crna smrt dobro dođe da sapere gorčinu iz usta.

     Šta reći za Crnu smrt, film koji ima skoro pa istu ocjenu kao već pomenuti Lov na vještice, na precijenjenom imdb.com portalu? Totalna suprotnost u svakom pogledu iako je razlika u budžetu više nego očigledna. I dok nam Sena neuspješno pokušava predstaviti tu srednjevjekovnu Evropu, koristeći se fantazijom, magijom i velikim budžetom, Smith nam to prikazuje sa neviđenom lahkoćom da je to naprosto nevjerovatno. Smithova srednjevjekovna Evropa je truhla od bolesti, napola mrtva, smrdi i raspada se, paranoja vlada na sve strane, a Crkva i Bog su glavni sastojci tog života. Njegova Evropa je realna, opipljiva, surova i brutalna, a ne neka fantazijska zemlja. Njegova vještica nije neki demon, već obična žena koja je svoju pamet i ljudsku naivnost iskoristila u svoje svrhe. Bez magije, bez fantazije.

     Dok gledate Crnu smrt ne možete, a da ne pomislite na Bergmanov Sedmi pečat (The Seventh Seal, 1957.) jer su im teme više nego slične. Dobro, Crna smrt nije toliko filozofska kao Sedmi pečat, ali opća atmosfera i teme su tu negdje. Da, i Čovjek od pruća (The Wicker Man, 1973.) mi prolazi kroz glavu kada pričam o Crnoj smrti.

     Što se tiče same priče, nema se tu šta previše reći niti u njoj ima kakve mudrosti. Sean Bean je Ulric, vitez i izaslanik Crkve, koji predvodi grupu vojnika u misiji koju im je dala Crkva. Naime, kruže priče da negdje iza močvara postoji selo netaknuto kugom, predvođeno nekromantom koji ima moć dizanja mrtvih iz grobova, a čuva ga Sotona lično. Put do sela im pokazuje mladi redovnik, Osmund (Redmayne), koji za to ima svoje lične razloge, a tiču se njegove zabranjene ljubavi sa Averill (Nixon). Nakon što dođu u selo, zaista vide da kuga nije došla do njih, ali od nekromanta ni traga ni glasa. Ali, poslije noći pune opijanja oni se bude u kavezima i upoznaju nekromanta. Na njihovo iznenađenje, nekromant nije nikakav čovjek demonskog izgleda već prelijepa žena, što i odgovara vjerskim shvatanjima tog doba. Ona im nudi ponudu; odbacite Boga i vjeru u njega i živjet ćete. Nakon njenih riječi, kod nekih vojnika počinje kolebanje. Da li je ona u pravu? Ima li istine u njenim riječima? A onda nastupa klanje i taj horor element filma, jer ima li boljeg monstruma od samog čovjeka?

     Kao što rekoh, Smith nam sa nevjerovatnom lahkoćom priča priču i postavlja atmosferu kakvu odavno nisam vidio. Prelijepi krajolik Njemačke, koja je preuzela ulogu srednjevjekovne Engleske, očarava, baš kao i minimalistički soundtrack od kojeg prolazi žmarci niz kičmu. Predstavlja nam ljudska vjerovanja tog doba i paranoju koja je vladala. Sve ono što je neobično i odudara od uobičajenog sigurno dolazi od Đavola i samim time mora biti uništeno. Sve ono za što se ne može naći razlog je đavolje i mora biti uništeno. Jedinu zamjerku imam na kraj koji mi nekako odudara od ostatka filma, ali se ostatkom iskupljuje. Da je samo Sena pogledao ovaj film prije negoli je počeo snimati Lov na vještice, dobili bi barem neki bolji produkt od onoga u kojem je Nicholas Cage templar, i to prilično neuvjerljiv ako smijem reći. Ovako nam ostaje da žalimo i da čekamo da nam Smith podari još koji film. Ukoliko volite realne filmove, pune istinski dobre atmosfere, obavezno pogledajte ovo, ali ne očekujte previše akcije, mada je ima.

Advertisements

2 komentara na “Black Death (2010)

  1. poirot

    Otkrio sam vaš blog prije par dana i pratim ga kad uhvatim vremena. Sviđa mi se što ste otvoreni prema svim kinematografijama, a posebno azijskoj. Moram priznati da su vaše recenzije “preblage”.Porediti Black Death sa The Seventh Seal je po meni bogohuljenje. Jedina sličnost su Flagelanti koji se prikazuju u oba filma, i religija o kojoj se u jednom filmu govori filozofski, a u drugom,…hm ,sa popriličnom dozom gluposti i sirovosti, što ne znači da oboje nije tačno. Film je i meni atmosferičan, odličan i obećavajuči početak, ali se nisam mogao uživiti u taj religiozni fanatizam. Na kraju je utisak prilično bledunjav i sigurno ga neču gledati nikad više(dobre filmove volim gledati više puta).
    U svakom slučaju sviđa mi se vaš blog, otkrili ste mi neke naslove koje moram pogledati.
    Samo naprijed.

  2. Hvala na posjeti i nadam se da ćete ostati duže vremena 🙂 Poređenje ta dva filma jeste bogohuljenje u određenom smislu, ali, kao što sam rekao u tekstu, prilikom gledanja filma Sedmi pečat mi je padao na pamet. Ipak, Sedmi pečat je film za sebe, a Crna smrt mi je nekako legla odmah na prvu. Šta ću kad padam na Srednji vijek, još kad je prikazan kao ovdje, kupujem 🙂 Kraj je i meni najlošiji, ono razrješenje priče mi je nekako blah, ali Bože moj. U svakom slučaju, hvala na podršci 😉

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s