The Girl with the Dragon Tattoo (2011)


ŽANR: triler

REŽIJA: David Fincher
SCENARIO: Steven Zaillian, prema romanu Män som hatar kvinnor Stiega Larssona
ULOGE: Daniel Craig, Rooney Mara, Christopher Plummer, Stellan Skarsgård, Steven Berkoff, Robin Wright, Yorick van Wageningen, Joely Richardson
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 158 minuta

     Prije nego počnem pisati bilo šta o ovom filmu, moram se izvinuti na svojoj gluposti jer sam u članku o švedskoj adaptaciji Larssonovog romana rekao da će Amerikanci snimiti remake. Greška. Fincherov film je američka adaptacija Larssonovog romana, a ne remake švedskog filma. Sada kada smo to riješili, prijeđimo na film.

Mnogi su mislili da Amerikanci neće moći napraviti film koji će parirati švedskoj adaptaciji romana, ali ispostavilo se da je Fincher, skupa sa Zaillianom, svima začepio usta napravivši film koji je čak vjerniji knjizi negoli švedski film, pa čak i za nijansu bolji.

     Kako je moguće da Amerikanac Fincher napravi bolju filmsku adaptaciju od Šveđana čiji je to izvorni roman? Prije svega, jedan od najzaslužnijih ljudi za to jeste scenarista Steven Zaillian, koji je uspio knjigu od preko 600 stranica pretvoriti u film od 2 i pol sata, izbacujući dosta toga, ali ipak ostajući vjeran originalu. Svaka čast, ali u to nije trebalo ni sumnjati kada znamo kakva je Zaillian veličina po pitanju scenarističkog talenta i vještina pričanja priče. Dovoljno je spomenuti samo Schindlerovu listu (Schindler's List, 1993) za koji je dobio Oscara. Potom su tu Trent Reznor i Atticus Ross koji su napravili odličan soundtrack koji se fenomenalno uklapa u tmurnu atmosferu filma. Zatim glumačka postava koju predvode Daniel Craig kao Mikael Blomkvist i Rooney Mara kao ekscentrična hakerica Lisbeth Salander, koja je, ako smijem reći, savršen izbor za ulogu. Sa takvom ekipom bilo bi pravo čudo da je Fincher podbacio, mada to nisam ni očekivao od njega obzirom da mu filmovi tmurne atmosfere leže i na njima je ispekao zanat. Moj jedini strah su predstavljali producenti i njihovo cenzurisanje gnusnih dijelova, ali ispade da to nisu smjeli ni raditi jer su Šveđani imali puno kreativno pravo nad filmom.

Što se tiče glumačke postave mogu ih samo pohvaliti. Craigu dobro stoji uloga Blomkvista i na trenutke me podsjeća na sličnog lika kojeg je igrao u Arhangelsku (Archangel, 2005), Kelsa Flukea. Mlada Rooney Mara, kojoj se smiješi Oscar za najbolju žensku ulogu, je dala posve novo tumačenje Lisbeth Salander. Nije to ona Rapaceina Lisbeth, već je jedinstvena na neki svoj način. Opasnija je, ali i humanija, osjećajnija. Zaillian je odlučio zadržati tu njenu osobinu iz knjige, dok su Šveđani to izbacili pa imamo dojam da je Lisbeth jedna okrutna žena, koja je prošla sve u životu, nikome ne vjeruje i ne veže se ni za koga. Ovdje se ona veže za Blomkvista, uz blagu dozu Elektrinog kompleksa, ma koliko to čudno zvučalo.

     Promjena u odnosu na knjigu ima, a kako i ne bi bilo kada knjiga ima preko 600 stranica. Ima i promjena u odnosu na švedsku adaptaciju tako da vam preporučujem da ova dva filma gledate kao dva potpuno različita filma, što oni to zapravo i jesu. I jedan i drugi imaju svojih pluseva i minusa. Ono što je kod Šveđana negativno, to su Amerikanci popravili ovdje, i obratno. Ovdje je nešto veći akcent na Lisbeth negoli na Blomkvistu što onda daje smisao naslovu filma, Djevojka sa tetovažom zmaja. Njihov odnos je mnogo produbljeniji i posvećeno mu je više pažnje.

     Švedska adaptacija mi je bila odlična i opčinila me je, ali mi se na trenutke činila razvučenom, pa čak i nepotpunom, dok ovdje nisam imao taj osjećaj. 158 minuta sam bio prikovan za ekran, ali zna Fincher kako opčiniti ljude stvorivši svoju jedinstvenu atmosferu i već od psihodelične uvodne špice i obrade Zeppelinove Immigrant Song znate da ćete uživati u filmu.

Advertisements

9 komentara na “The Girl with the Dragon Tattoo (2011)

  1. Meni se lično sviđaju obe verzije i zaista svaka ima svoje prednosti i mane.
    Neke scene su me više dojmile u švedskoj verziji, ali mi je američka verzija nekako konzistentnija. Oba režisera su odlično odradila posao (uz blagu prednost Finčera), a kamera i fotografija su mi za klasu bolje u amer. verziji.
    Što se tiše castinga, Craig mi je bolji izbor od Nygvista, ali mi je švedska Lizbet ipak bolja od Mare.
    Svakako, vredi pogledati obe verzije, iako ne postoje neke krucijalne razike između njih.

  2. Povratni ping: Hodejegerne AKA Headhunters (2011) « Riječ-dvije o filmovima na naš način

    1. Meni su obje dobre, svaka ima svoje mane i prednosti, ali u globalu dva odlična trilera, onako po mom ukusu, mračne tematike. Žao mi je što još uvijek nisam pročitao knjigu, ali namjeravam 🙂

    1. Pročitao i knjigu. I ostajem pri onome što sam rekao i jedna i druga odlične adaptacije knjige. Svaka dobra na svoj način. Ne znam zašto su ljudi uporno govorili da je to američki remake filma. Gotovo da nema razlike između filmova i knjige.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s