This Means War (2012)

ŽANR: akcija/komedija/romansa
REŽIJA: McG
SCENARIO: Timothy Dowling, Simon Kinberg
ULOGE: Reese Witherspoon, Chris Pine, Tom Hardy, Til Schweiger, Angela Bassett
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 97 min./104 min. Unrated verzija

     Zapleti skoro svih rom-komova (popularna skraćenica za romantična komedija) su vrlo jednostavni i po pravilu su gotovo identični te se vode onom starom: dečko/djevojka upozna djevojku/dečka, dečko/djevojka se zaljubi u djevojku/dečka, počne veza, nešto se desi, oni se raziđu da bi na kraju shvatili da ne mogu jedno bez drugog i da sebi znače sve na svijetu i dobijemo bijelo vjenčanje na litici iznad mora uz pjev dječijeg hora i puštanje golubica i tako to na tu temu. Meni lično takvi zapleti, ako ih možemo tako nazvat, ne smetaju, i samo je stvar redatelja i glumaca na koji će to način izvesti te popraviti ili pogoršati situaciju.

     Neka najbolji pobijedi (This Means War, 2012.) je varijacija na temu. Naime, u standarni rom-kom je ubačen i špijunsko-akcioni element te se tako zadovoljavaju potrebe i žena koje pate za romantikom te muškaraca koji opet pate za akcijom, je li. Kako to sve skupa šljaka? Po internetu ćete pronaći brojne kritike, zapravo gotovo svi su jednoglasni u tome, da je ovaj film loš. Loš? Ne toliko. Dobar? Ne baš. Zlatna sredina. Zapravo, dobijete baš ono što i očekujete od ovakvog filma.

     Što se tiče priče već iz samog postera i naslova možete zaključiti šta je pisac htio da kaže. FDR (Pine) i Tuck (Hardy) su dvojica CIA-inih agenata koji igrom slučaja upoznaju Lauren (Whiterspoon), Tuck preko agencije za upoznavanje, a FDR u videoteci nakon njenog sastanka sa Tuckom. Tuck je onako povučeni romantičar, koji iza sebe ima već jedan propali brak i dijete, a FDR je ženskaroš koji mijenja žene češće nego čarape. Obzirom da se Lauren obojica svide, a oni to saznaju, oni se počinju nadmetati ko će prije osvojiti djevojku koristeći resurse CIA-e pod isprikom da rade na slučaju Heinrich. Heinrich (Schweiger) je inače ubačen kao pozadinska priča koja će imati utjecaja na daljnju priču te pomoći u rješavanju dileme kome će pripasti djevojka.

     Za režiju je bio zadužen McG, čovjek koji se ne može pohvaliti bogzna kakvim filmovima. Ovo mu je tek peti film, a prije toga je radio Charliejeve Anđele (Charlie's Angels, 2000.), Charlijeve Anđele 2: Punom brzinom (Charlie's Angels: Full Throttle, 2003.) te sportsku dramu Mi smo Marshall (We Are Marshall, 2006.) i totalno nepotrebnog Terminatora: Spasenje (Terminator Salvation, 2009.). Prije nego je počeo raditi na filmovima, radio je muzičke spotove, pa već otprilike možete znati kakav vas stil režije očekuje. Mada,  jedan je Michael Bay Znači, brza, pomalo konfuzna režija kad je akcija u pitanju, ništa posebno. Glumci su svoj posao odradili skroz solidno s tim da se umjesto Reese mogla ubaciti i neka druga ženska (ne Kate Hudson i Rachel McAdams) jer ih u Hollywoodu itekako ima. Nekako mi nema smisla da se dva lafa toliko makljaju oko nje. Pine i Hardy, šta reći za njih osim da bi mogli napraviti neku dobru buddy cop komediju. Imaju sasvim dobar odnos mada, ruku na srce, ovakav film Hardyju nije trebao u repertoaru jer je on glumac velikog kalibra, ali pošto svaki velikan ima barem jedan film u svom repertoaru, a volio bi da ga nema, onda mu se može oprostiti. Doduše, nekako mi ne liči na povučenog romantičara i oca koji pati za sinom uz imidž koji gaji u filmu. Mogli su to malo bolje odraditi, ali šta je tu je. Cijeli film je podređen jednoj laganoj zabavi i treba ga gledati kao takvog i nikako drugačije.

     Neka bolji pobijedi niti je originalan niti je nešto novo, ali takvo nešto ne možemo ni očekivati od Hollywooda. Gledao sam i puno bolje, ali i puno lošije rom-komove, a ovaj itekako može proći u odnosu na one loše kakve nam znaju servirati. Meni je žao što se Schweiger, meni inače pravo drag lik, ne pojavljuje malo više, ali Bože moj. Ukratko, film koji ćete pogledati, zabaviti se, isključiti ga i vjerovatno ga zaboraviti do sutra, ali mislim da njegovi tvorci i nisu imali nešto više na umu kada su ga snimali.

Tinker Tailor Soldier Spy (2011)

ŽANR: triler

REŽIJA: Tomas Alfredson

SCENARIO: Bridget O'Connor, Peter Straughan po romanu Tinker, Tailor, Soldier, Spy Johna le Carréa

ULOGE: Gary Oldman, Colin Firth, Tom Hardy, John Hurt, Toby Jones, Mark Strong, Benedict Cumberbatch, Ciarán Hinds

ZEMLJA: Ujedinjeno Kraljevstvo/Francuska

TRAJANJE: 127 minuta

     Živjeti u doba Hladnog rata i te stalne napetosti između Istoka i Zapada je imalo i svojih prednosti. U toj silnoj paranoji, neki su pronašli i načina da to iskoriste u svoju korist i zarade koju kintu, a John le Carré je bio jedan od njih. Početkom ‘60-ih godina prošlog stoljeća je radio za MI6 i počeo je pisati romane, a nakon što je 1963. izdao svoj treći roman Špijun koji je došao sa hladnoće (The Spy Who Came in from the Cold), koji je doživio veliki uspjeh, čovjek je ostavio svoje špijunske spravice u ormar, napustio MI6 i počeo se baviti pisanjem. Dvije godine poslije došla je i ekranizacija Špijuna koji je došao sa hladnoće (The Spy Who Came in from the Cold, 1965.) sa legendardnim Richardom Burtonom u glavnoj ulozi. Može se reći da je poslije toga le Carré ušao u legendu te se i dan-danas smatra jednim od najboljih pisaca špijunske tematike u svijetu.

   Dečko, dama, kralj, špijun (Tinker Tailor Soldier Spy, 2011.) je najnovija ekranizacija istoimenog kultnog le Carréovog romana koji je već jednom doživio ekranizaciju davne 1979. u vidu BBC-jeve mini serije od 7 epizoda, sa legendardnim Alecom Guinnessom u ulozi Georgea Smileyja. Srećom, i ovaj put su adaptaciju uradili Britanci, koji su ovaj put uspjeli ugrabiti nešto Amerikancima pred nosom. 

      Britanci su u novoj adaptaciji okupili vjerovatno najjaču mušku glumačku postavu koju nam Ujedinjeno Kraljevstvo može ponuditi u ovom trenutku. Zaista fenomenalna postava počev od starog lisca Garyja Oldmana u ulozi Georgea Smileyja, kojeg je tako dobro glumio Guinness, pa onda John Hurt, Colin Firth, Mark Strong, Ciarán Hinds, Toby Jones i mlade snage u vidu Toma Hardyja i Benedicta Cumberbatcha. Režija je povjerena Šveđaninu Tomasu Alfredsonu, čiji je najpoznatiji film potajni vampirski hit Pusti pravog unutra (Let the Right One In, 2008.), koji je već urađen i kao američki remake, Pusti me unutra (Let Me In, 2010.).

     George Smiley (Oldman) je silom otjeran u penziju, skupa sa Kontrolom (Hurt) šefom Cirkusa, što je drugi naziv za MI6. Jedan od razloga za to je fijasko koji se desio nakon što je propala operacija izvlačenja prebjega iz Mađarske. Skriveni motiv te operacije je bilo otkrivanje imena krtice koja se krije u samom vrhu Cirkusa. Smileyja povlače iz penzije ne bi li uspio pronaći krticu jer je on jedan od rijetkih koji poznaju Karlu, šefa KGB-a.

     Zaista odličan špijunski triler, sjajne glume, odličnog scenarija i režije. Alfredson je odlično prikazao svijet hladnoratovske špijunaže i život špijuna, snimajući sve u nekim zagašenim bojama dodatno nas uvlačeći u taj svijet i pružajući nam bolji ugođaj, vraćajući nas u ‘70-e godine prošlog stoljeća. Treba pohvaliti i scenario koji nas tjera da malo upalimo vijuge, što odavno nisam vidio. Prosto vas tjera da se udubite kako bi mogli pohvatati sve konce iz prvog gledanja ili će vam nešto promaći. Za glumu se nema šta reći osim pohvale. Oldman, Hardy i Strong prednjače, ali su i ostali uradili zaista odličan posao. Ipak, moram izdvojiti jednu scenu kada Oldman priča Cumberbatchovom liku kako je upoznao Karlu. Zlata vrijedna. Ipak, moram vas upozoriti da se mnogima vjerovatno neće svidjeti. Ukoliko očekujete neku akciju i brzu priču, zaobiđite jer se ovdje priča sporo odvija, a akcije gotovo da i nema. Ali ako želite dobar, napet triler, obavezno pogledajte. Jedan od najboljih filmova prošle godine.

Warrior (2011)

ŽANR: sportska drama

REŽIJA:  Gavin O'Connor

SCENARIO: Gavin O'Connor, Cliff Dorfman, Anthony Tambakis

ULOGE: Tom Hardy, Joel Edgerton, Nick Nolte, Jennifer Morrison, Frank Grillo

ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 140 minuta

     Nisam neki obožavatelj sportskih drama, ali se mogu pogledati s vremena na vrijeme, a ovaj sam odlučio pogledati čisto radi glumačke postave, a onda i zbog raznoraznih dobrih, ali i loših, komentara koji su se počeli pojavljivati. Mislim da mi je najbolji film ove prirode Eastwoodov Djevojka od milion dolara (Million Dollar Baby, 2004.) koji je me doslovno razbucao nakon što sam ga pogledao i čisto sumnjam da će mu iko ikada prići, ali mislim da to O'Connorov Ratnik to niti ne pokušava, ali isto tako mislim da bi O'Connor želio ove godine omastiti brk jednim Oscarom. Vidjet ćemo.

     Priča se bavi odnosom dva otuđena brata i njihovog oca, bivšeg alkoholičara, smještena u adrenalinski svijet mješovitih borilačkih vještina. Mlađi brat, Tommy (Hardy) je pobjegao od oca sa majkom prije 14 godina i od tada se nije vratio kući. Stariji brat, Brendon (Edgerton) je ostao u Pittsburghu, sa svojom tadašnjom djevojkom, sadašnjom suprugom Tess (Morrison), ali je otišao od oca. Njihov otac Paddy (Nolte) je sada izliječeni alkoholičar kojem se bliži 1000. dan otriježnjenosti kada se na njegovim vratima pojavljuje Tommy koji želi da ga trenira za turnir gdje je glavna nagrada 5 miliona dolara. Brendon ima problema sa novcem, u dugovima je do guše i krišom od supruge, se ponovo vraća borilačkim turnirima za sitne pare, a onda mu se pruža prilika da učestvuje na istom turniru kao i brat.

     Zaista sjajan film sa odličnom glumom svih, a posebno Hardyja koji naprosto zrači bijesom i očekujete da iskoči iz ekrana svakog trena i skine vam glavu sa ramena i fenomenalnog Noltea, koji kao da je stvoren za ovu ulogu. Mislim da bi mu ove godine mogao leći Oscar u vitrinu. Mala zamjerka ide na pozadinsku porodičnu priču koja se još malo mogla razraditi, a ovako nam je O'Connor daje na kašičice. Ukoliko volite finu sportsku dramu definitivno preporuka.