Arhiva

Članci označeni sa „thomas jane“

Thursday (1998)

14. Februar 2012. Komentariši
ŽANR: krimi/triler/komedija
REŽIJA: Skip Woods
SCENARIO: Skip Woods
ULOGE: Thomas Jane, Aaron Eckhart, Paulina Porizkova, Mickey Rourke, James LeGros, Paula Marshall
ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 83 minute/87 minuta Director's Cut verzija

     Opet ja sa Thomasom Janeom i još jednim njegovim starim filmom. Šta mogu kad mi je čovjek drag, a ima zabavne filmove. O njemu ste mogli čuti svašta i priča se svašta, da je Aaron Eckhart wannabe, da ne zna glumiti, da ima loše filmove, ali sve su to laži i obična preseravanja tamo nekih ljubomornih likova, a ovaj filmić je još jedan dokaz kojim im možete začepiti usta.

     Zašto filmić, pitate se? Zato što to Četvrtak (Thursday, 1998.) zaista i jeste. Mali nezavisni film, prvijenac Skipa Woodsa, što scenaristički, što redateljski, pun glumaca koji su u to vrijeme bili poznati, ali ne i za holivudske A-liste. Jane i Eckhart su se tek počeli probijati u Hollywoodu i ovaj film im je bio neka vrsta odskočne daske za daljnju karijeru, Paulina Porizkova, bivša manekenka, koja se nije nešto previše proslavila u filmovima, ali ovo joj je jedna od najopičenijih uloga, a Mickey Rourke k'o Mickey Rourke u svom fazonu negativca, ovaj put u ulozi korumpiranog policajca.

     Casey Wells (Jane) je bivši diler drogom koji je odlučio napustiti svijet kriminala i posvetiti se normalnom porodičnom životu. Sada je arhitekta i živi sa svojom suprugom Christine (Marshall) te s njom želi usvojiti dijete. Sve to djeluje idilično, ali nakon što njegova supruga ode na poslovni put, njegov život se pretvara u pakao, a sve počinje dolaskom njegovog starog partnera Nicka (Eckhart). U jednom danu Casey se mora izboriti sa dolaskom predstavnika agencije za usvajanje koji dolazi radi intervjua i razgledanja kuće, ludom bivšom saradnicom Dallas (Porizkova) koja ga uzima kao taoca, veže za stolicu i siluje, plaćenim ubicama, korumpiranim policajcem, a svima njima (osim predstavniku agencije) cilj je heroin o kojem Casey nema pojma. Šta mu drugo preostaje nego se vratiti svom dijelu starog života kojeg je napustio i riješiti sve to onako kako najbolje zna i umije.

     Kada pogledate ovaj film prvo što vam upada u oči jeste taj tarantinovski utjecaj, način na koji je snimljen, dijalozi, crni humor. Zaista, film djeluje kao kopija nekog Tarantinovog filma i tu dolazimo do jedne zanimljivosti vezane za ovaj film, a to je Skip Woods, scenarista i redatelj ovog filma. Iako je poznat po scenarijima za još nekoliko filmova kao što su Šifra Sabljarka (Swordfish, 2001.), Hitman – Agent 47 (Hitman, 2007.), A-tim (The A-team, 2010.) i X men početak: Wolverine (X-Men Origins: Wolverine, 2009.), o ovom čovjeku gotovo da ništa ne možete pronaći što bi pokazalo da on zaista postoji te je sve to dovelo do jedne teorije gdje je Skip Woods zapravo alias Quentina Tarantina kojim je on htio dokazati da može napraviti dobar film i prodati ga bez korištenja pravog imena, trik kojim se poslužio i veliki Stephen King. Ta teorija donekle pije vodu kada uzmete u obzir da je Četvrtak izašao 1998., a Tarantino je imao pauzu sa snimanjem filmova od 1997. kada je snimio Jackie Brown (1997.) i 2003. kada je snimio Ubiti Billa (Kill Bill: Vol. 1 (2003.). Ako ste ljubitelj raznoraznih teorija, onda se možete pozabaviti ovom, ali je vjerovatno netačna, kao i većina takvih teorija. Mada, ko zna?

     Još jedna zanimljivost vezana za ovaj film jeste ta da je nakon što je izdat na DVD-u 2002. od strane Polygram/USA Filmsa, firma bankrotirala nakon sedam dana te je izašlo tek 1,000 primjeraka DVD-a. Naravno, DVD se sada može normalno naći u prodaji, ali je u jednom periodu bio gotovo kolekcionarski primjerak.

     Odlična mješavina akcije, trilera i crne komedije, gdje crna komedija dominira, Četvrtak je film koji vas sigurno neće ostaviti ravnodušnima, a vjerujem da će se većini i svidjeti, posebno ako volite pogledati malo opičene filmove. Recimo samo da je velikog Rogera Ebera film zgrozio, a vremenom je došao do statusa kultnog filma.

Stander (2003)

14. Februar 2012. 5 komentara
ŽANR: krimi/biografski
REŽIJA: Bronwen Hughes
SCENARIO: Bima Stagg
ULOGE: Thomas Jane, Deborah Kara Unger, Ashley Taylor, David O'Hara, Dexter Fletcher, Marius Weyers
ZEMLJA: Južna Afrika/Kanada/Njemačka/Ujedinjeno Kraljevstvo

TRAJANJE: 116 minuta

     Nisam odavno ništa napisao, a najveći razlog tome je lijenost koja mi dođe sa ovim bijelim pokrivačem napolju. Volio bih da mogu zaspati i probuditi se početkom aprila kada se sve ovo otopi, ali nažalost ne mogu pa ću onda nastaviti sa ovim piskaranjem. Ovaj put idemo malo među “starije” filmske naslove i filmove koji su, što bi se reklo, prošli ispod radara, gotovo nezapaženi među publikom. Razlog pisanja ovog članka jeste upravo podsjećanje ljudi da postoje brojni filmovi koje niste pogledali niti ste čuli za njih, ali ćete se oduševiti nakon što ih pogledate. Pa da počnem.

     Oduvijek sam volio gledati biografske filmove bilo da se radi o prikazu života nekog političara, teroriste ili pljačkaša banaka. Stander (2003) je film koji nam dolazi iz Južne Afrike, uz koprodukciju nekoliko drugih zemalja, i govori nam priču o jednom veoma zanimljivom liku, Andreu Standeru. Naime, Andre Stander je bio jedan od mnogih Robin Hoodova modernog doba, mali čovjek koji se digao protiv sistema na jedini način na koji je znao, a to je pljačkanje banaka, i time je osigurao svoje ime u historiji i simpatije među ljudima. Ono što je Jacques Mesrine bio u Francuskoj (djelovao je otprilike istovremeno kada i Stander) ili recimo John Dillinger, svojevremeno u SAD-u, to je Andre Stander bio u Južnoj Africi. Bivši policajac u sistemu u kojem je dominirao aparthejd, je jednog dana, 70-ih godina prošlog stoljeća jednostavno odlučio početi pljačkati banke jer je vidio, da kao bijelac, u Južnoj Africi možeš raditi sve i da to prolazi te se, na svoj način, odlučio pobuniti protiv tog rasističkog sistema.

     Glavnu ulogu samog Standera tumači karizmatični, i meni uvijek dragi, Thomas Jane, čovjek čiju glumu mnogi osporavaju, ali čovjek itekako zna glumiti i ima veoma zabavne filmove. Ulogu Standera je fenomenalno odglumio i definitivno spada u njegove najbolje, ako ne i najbolju ulogu dosad. Čovjek je pokazao da mu ne smeta ni pokazati svoje “kraljevske dragulje” za ulogu, a Boga mi, potrudio se i oko južnoafričkog akcenta. Društvo mu prave Deborah Kara Unger kao Standerova supruga, te odlični dvojac, Škot David O'Hara i Englez Dexter Fletcher kao preostala dva člana Standerove bande, Allan Heyl i Lee McCall.

     Što se tiče režije, za nju je zadužena kanadska redateljica Brownen Hughes kojoj je ovo tek treći film, i za sada, posljednji pravi film, a ostatak rada su joj TV filmovi i serije, ali žena je odradila odličan posao što se tiče Standera i prava je šteta što nije uradila još koji film.

     Sam film je manje-više istinit, obzirom da su tvorci filma pričali sa jedinim preživjelim članom Standerove bande, što je inače bilo ime koje su im mediji dali 80-ih godina, kada su pljačkali banke gotovo svakodnevno, Allanom Heylom, te Corom van Deventerom, Standerovim policijskim partnerom i upravnikom zatvora u kojem je Stander služio kaznu. Tek neke stvari odudaraju od istine, među kojima i Standerova smrt, ali kod ovakvih filmova i ne možete tražiti ono strogo držanje detalja te morate očekivati određenu dozu romansiranja i idealiziranja ovakvih likova.

     Inače, u filmu možete pronaći sve, od Standerovih policijskih dana, njegovih problema sa suprugom, prve pljačke i njegovog zaštitnog znaka, pljački banaka u vrijeme pauze za ručak i povratka na mjesto zločina kao glavni istražitelj. Zatim, tu je njegov bijeg iz zatvora, okupljanje bande i njihovo djelovanje i možda njihova najpoznatija pljačka, kada su nakon pljačke banke, pri bijegu, na radiju čuli za postojanje tajnog sefa, a onda su se vratili i ponovo je opljačkali uzimajući sve iz tajnog sefa te obavezno prepucavanje sa policijom. Ukratko, sve ono što čini jedan ovakav film dobrim.

     Zato, ako volite biografske filmove od pljačkašima banaka i generalno, ako volite dobar, podcijenjen i nezapažen film, obavezno uzmite i pogledajte jer je ovo jedan od ponajboljih, ako ne i najbolji Janeov film dosad, a ono što je ironično jeste da je Jane u početku odbio ovu ulogu.






I Melt With You (2011)

7. Februar 2012. Komentariši
ŽANR: drama
REŽIJA: Mark Pellington
SCENARIO: Glenn Porter
ULOGE: Thomas Jane, Jeremy Piven, Rob Lowe, Christian McKay, Carla Gugino, Arielle Kebbel, Sasha Grey
ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 129 minuta

     Neću lagati već ću reći da zaista volim gledati filmove Marka Pellingtona. Možda nisu neki hitovi ili remek djela, ali su svi posebni na određen način. Bez imalo sumnje, njegov najbolji film do sada je bio Arlington Road (1999.), koji je ujedno i jedan od najboljih terorističkih trilera koje ćete ikada pogledati. Čovjek je počeo kao režiser video spotova sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, a onda je prešao na TV, pa na filmove. Kada sam čuo da snima novi film, a u njemu glumi, meni jedan drag glumac, Thomas Jane, odmah sam se obradovao i jedva sam čekao da ga pogledam, ali na ono što sam pogledao nisam bio spreman.

     Znao sam da će Nestajem sa tobom (I Melt With You, 2011.) biti drama, ali da će biti ovakav doživljaj to zaista nisam. Iako ćete pronaći gomilu negativnih kritika o ovom filmu, a prilično sam siguran i da će najvjerovatnije 98% ljudi odustati od ovog filma i da će se popljuvati po njemu, meni je baš legao, a siguran sam da će se i među vama naći neko kome će se svidjeti.

     Richard (Jane), Jonathan (Lowe), Ron (Piven) i Tim (McKay) su četiri prijatelja koji se poznaju još od koledža i od tada, svake godine u isto vrijeme organizuju sedam dana odmora gdje se u potpunosti odvajaju od svijeta i posvećuju sebi i sjećanju na prošle sebe i dane slave na koledžu, gdje se ponovo pretvaraju u nezrele adolescente. Oni su sada ljudi koji su zagazili u četrdesete godine života, daleko od života kakvog su zamislili, progonjeni svojim demonima. Prošlo je 25 godina i oni ponovo organizuju sedmicu dana provoda u vikendici na osami, kofera punih tableta i kojekakvih droga. Prvu polovinu filma ih gledamo kako uživaju u opijanju i drogiranju, upucavanju djevojkama koje im mogu biti kćerke, pričanju o nekim stvarima kakve se obično pričaju u takvom društvu, ali onda se dešava preokret.

     Tim, pod dejstvom droga i pod teretom krivice koja ga muči godinama, izvršava samoubistvo i ostavlja im poruku. Poruka je zapravo krvna zakletva koju su njih četvorica napisala prije 25 godina gdje su se zakleli da će, 25 godina od tog dana, ako im životi ne ispadnu onakvi kakvim su ih zamislili i ako se ne budu osjećali onako slobodno kako su se osjećali tada. Još uvijek pod utjecajem droga, alkohola i mučeni svojim unutrašnjim demonima, tri prijatelja počinju razmišljati o tome. 

     Nestajem sa tobom je lični, umjetnički Pelingtonov projekat što se jasno vidi iz njegovog uživljavanja u sve to, od samog načina snimanja, montaže, do soundtracka i svaka mu čast što je imao, oprostite na izrazu, muda da snimi nešto ovako. Mane se mogu pronaći u ponekad izvještačenom dijalogu, ali to se može pripisati neiskustvu scenariste Portera kojem je ovo tek prvi scenario. Ali ono što mi se svidjelo u samom scenariju i pričanju priče jeste to što nam ništa nije servirano na tanjir, što vam se daju tek mrvice o identitetu svakog od njih, što morate uključiti mozak i povezivati niti, što se neke stvari govore izrazom lica, a ne riječima. Četvorica glumaca u glavnim ulogama su zaista odlični i zaista se može osjetiti hemija među njima, kao da su zaista išli skupa na koledž.

     Nažalost, najveća mana ovog filma jeste ta što će ostati neshvaćen od mnogih i popljuvan jer niti je blockbuster niti je namijenjen svima. Umjetnički eksperimentalni film, mislim da bi ga se moglo tako opisati. Nešto kao Malickovo Drvo života (The Tree of Life, 2011.), samo mnogo manjeg obima. Kao što rekoh, film će vjerovatno odbiti 98% gledatelja, ali će ona 2% natjerati da se zapitaju o svom životu.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.