War Horse (2011)

ŽANR: drama/ratni

REŽIJA: Steven Spielberg

SCENARIO: Richard Curtis, Lee Hall prema romanu War Horse Michaela Morpurga

ULOGE: Jeremy Irvine, Emily Watson, Peter Mullan, David Thewlis, Benedict Cumberbatch, Tom Hiddleston, Eddie Marsan, Toby Kebbell, Niels Arestrup

ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 146 minuta

     Drago mi je vidjeti da se Steven Spielberg vratio onome što najbolje radi, a to je režija i pravljenje odličnih filmova. Dobro, ima čovjek nekoliko izuzetaka, ali ih nećemo spominjati. U prošloj godini je izbacio 2 filma, različita, ali podjednako dobra u svojim žanrovima, a sa ovim posljednjim bi možda mogao čvaknuti i koju nagradu.

     Put rata (War Horse, 2011.) je film zasnovan na dječijem romanu War Horse Michaela Morpurga koji je objavljen 1982. godine i najviše će vas podsjetiti na filmove o Lassie. Sjećate se toga, zar ne? Onaj umiljati škotski ovčar koji traži put kući?

     Kako smo i navikli na to od njega, Spielberg nam donosi jedan dirljiv film o ratu, prijateljstvu, odanosti i hrabrosti. Glavna ideja knjige, ali i filma, je prikazati rat i one koji prolaze kroz njega očima konja koji se silom prilika našao u svemu tome pa tako pratimo Joeyja, konja, kroz cijeli Prvi svjetski rat i njegovo putovanje od Engleza do Nijemaca, pa do francuskih seljaka, onda opet do Nijemaca dok se na kraju, pravim čudom, ponovo ne nađe u rukama svog vlasnika koji ga traži cijeli rat.

     Većinu uloga tumače veterani engleskog glumišta, relativno nepoznati u holivudskim krugovima, a glavnu ulogu Alberta Narracota, vlasnika konja, tumači mladi Jeremy Irvine kojemu je ovo prva uloga na filmu i momak je odradio više nego solidan posao. Za adaptaciju scenarija je bio zadužen još jedan velikan britanske TV i filmske scene, Richard Curtis, autor poznat po svojim komedijama, pa je malo iznenadilo što je baš on uradio adaptaciju, ali su on i Lee Hall uradili fantastičan posao što se tiče scenarija, a Spielberg nam je to vizuelno odlično predočio uz prelijepe krajolike.

     Čisto sumnjam da vas ovaj film neće dirnuti na odlasku iz kina, a mislim da će se oteti i poneka suza. Jedan od najboljih filmova 2011. koji su nam došli iz Hollywooda.

Falling Skies (2011)

ŽANR: drama/SF/akcija

TVORAC: Robert Rodat

ULOGE: Noah Wyle, Moon Bloodgood, Drew Roy, Jessy Schram, Maxim Knight, Seychelle Gabriel, Peter Shinkoda, Mpho Koaho, Sarah Carter, Colin Cunningham, Connor Jessup, Will Patton

ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 10 epizoda (40-45 minuta)

     Vrlo dobro znamo da su ovu našu napaćenu Zemljicu vanzemaljci napadali barem nekoliko stotina puta, ako se Hollywood pita, i svaki put bi se kola lomila, gdje drugdje, nego,u Americi. Amerikanci su tu da nas spase od vanzemaljskog jarma. Ne sjećam se kad sam posljednji put pogledao nešto što ima veze sa vanzemaljskom invazijom, a da je bilo iole dobro.

     Kada sam vidio čuo za Falling Skies, još kad sam vidio Spielbergovo ime kako stoji u ulozi producenta, mislim da sam bio najsretniji čovjek na svijetu. Konačno nešto dobro na TV-u, pomislih i tako jedva dočekah premijeru ove dugo najavljivane serije. 

     Vanzemaljci su došli na Zemlju i sredili svu zemaljsku vojsku u nekoliko dana. Pobijen je pozamašan broj ljudske populacije od strane nekih reptiloidnih vanzemaljaca nemaštovitog izgleda i njihovih robotića, još nemaštovitijeg izgleda. Zašto su vanzemaljci napali Zemlju je nepoznato mada uzimaju djecu od 8 do 16 godina i stavljaju im “jaram”, neku metalnu spravicu koja im urasta u leđa i ispire mozak, i daju im poslove prikupljanja metalnog otpada, što mi daje ideju za vanzemaljsku invaziju: možda je na njihovoj planeti metalni otpad skup pa su zbog toga odlučili zauzeti našu napaćenu Zemljicu?

     Šest mjeseci poslije početne vanzemljaske invazije, planetu Zemlju… pardon, Ameriku brani šačica preživjelih koji su formirali vojsku po uzoru na onu iz rata za nezavisnost pa su tako i dali imena jedinicama. Jedan od glavnih junaka, bivši profesor historije, a sada ljuti i prekaljeni ratnik, Tom Mason (Wyle) je udovac koji je član 2. masačusetske (valjda brigade), koji živi sa dva sina, dok mu je treći pod vanzemaljskim “jarmom”. Patetike, kao i uvijek u ovakvim serijama gdje su jadni Amerikanci žrtve, ima k'o pljeve, ali se njena količina recipročno smanjuje kako epizode odmiču. A možda sam se to samo ja navikao na nju pa sam oguglao. Doduše, ne možeš ne očekivati patetiku jer je tvorac serije, Rodat, odgovoran i za Spašavanje vojnika Ryana (Saving Private Ryan, 1998.) i za Patriotu (The Patriot, 2000.). Doduše, u pomenutim filmovima nema zloćestih vanzemaljaca, ali sve je to u pet “deka”.

     Da rezimiramo, loša gluma gotovo svih učesnika u seriji, priča koja ne pije previše vode, nemaštoviti i neoriginalni vanzemaljci, patetike na bacanje, da, sve je tu, ali ipak vas nešto tjera da čekate sljedeću epizodu i pogledate je. Vjerovatno zato što smo mi, fanovi SF-a, uskraćeni ovom tematikom što se tiče serija, ako ne računamo tu Očajne kućanice koje su više bliže SF-u negoli ičem drugom, pa se svakoj novoj seriji te tematike radujemo k'o ozeblom suncu. Da li je dobra? Ne toliko. Da li je loša? Ne toliko. Neka zlatna sredina, ali ipak budite upozoreni, neki od vas će odustati od gledanja, ali ako se izborite sa patetikom i silnom “simbolikom” kojom se Amerikanci šicaju, mislim da ćete je pogledati do kraja.

The Adventures of Tintin: The Secret of the Unicorn (2011)

ŽANR: avantura/animirani/akcija

REŽIJA: Steven Spielberg

SCENARIO: Steven Moffat, Edgar Wright, Joe Cornish

ULOGE: Jamie Bell, Andy Serkis, Simon Pegg, Nick Frost, Daniel Craig

ZEMLJA: SAD/Novi Zeland

TRAJANJE: 107 minuta

     Osamdesetih godina prošlog stoljeća ime Stevena Spielberga je bilo sinonim za zabavu jer je skoro svaki zabavni avanturistički film došao od njega, bilo da je bio režiser ili kao producent. Spielberg se poslije posvetio nekim mračnijim temama jer nagrade ne leže u zabavi i avanturi da bi u posljednje vrijeme njegovo ime stajalo iza nekoliko projekata koji su, manje-više, sumnjive kvalitete i čak ih niti pojava njegovog imena kao producenta ne može iščupati. Srećom, Spielberg se odlučio vratiti onome što najbolje radi, a to su avanture i ovaj put nam donosi avanturu i zabavu dostojnu onih starih iz njegovih zlatnih dana.

     Ovaj put ne sarađuje sa Georgom Lucasom već je za saradnika na svom prvom animiranom filmu izabrao poznatog Novozelanđanina, Petera Jacksona i nije pogriješio. Ovaj duo nam na male ekrane donosi adaptaciju poznatog belgijskog stripa o avanturističkom novinaru Tintinu, njegovom psiću Snješku i starom morskom vuku, kapetanu Haddocku i vraća nas u dane djetinjstva kada smo uživali u filmovima poput Indiane Jonesa, The Goonies i drugih sličnih filmova.

     Tintin (Bell) na pijaci kupuje maketu starog jedrenjaka Jednoroga za koji se počinju zanimati dva misteriozna lika. Nakon što jedan od njih završi mrtav pred njegovim vratima, a njegov stan bude poharan, Tintin shvata da se iza makete broda krije tajna, a ostatak filma će je pokušavati otkriti i pronaći staro blago. U tom otkrivanju će mu se pridružiti i kapetan Haddock (Serkis), stara dobroćudna pijandura koji je u rodu sa starim kapetanom Haddockom, onim istim koji je posjedovao Jednoroga i blago. Njih dvojica će proputovati pola svijeta pokušavajući otkriti tajnu Jednoroga prije Saharina (Craig), glavnog negativca, inače potomka Crvenog Rackhama, glavnog neprijatelja starog kapetana Haddocka.

     Treba pohvaliti i muziku, koga drugog nego legendarnog Johna Williamsa, koji je napravio odličan posao i uklopio muziku onako kako bi je rijetko ko mogao.

     Iako će možda neki fanovi stripa naći zamjerku u blagom skretanju sa priče i izbacivanju nekih likova iz iste, osim toga rijetko da možete pronaći zamjerku ovom filmu. Zabava od samog početka do kraja, vješto i nenametljivo iskorišten 3D, glasovna gluma savršena gdje posebno treba pohvaliti Serkisa kao Haddocka koji je odradio maestralan posao. Dva nastavka su već najavljena, drugi dio će režirati Jackson nakon što završi The Hobbit, a za treći dio se nadaju da će podijeliti režiserski posao što jedva čekam. Preporuka za sve od 7 do 77. Napravite sebi brdo kokica, uzmite nekoliko litara soka, zavalite se u fotelju i uživajte u 107 minuta čiste zabave i avanture i zadovoljite to dijete u sebi.

Super 8 (2011)

ŽANR: avantura/SF/misterija

REŽIJA: J.J. Abrams

SCENARIO: J. J. Abrams

ULOGE:  Joel Courtney, Elle Fanning, Kyle Chandler, Ron Eldard, Riley Griffiths

ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 112 minuta

     Prije nego započnem pisanje ove recenzije moram razjasniti jednu stvar, ja sam odrastao na dječijim filmovima poput E.T.-a, The Goonies, Monster Squad i ostalim sličnim filmovima koji su obilježili 80-te i moje djetinjstvo. Zašto sam ovo napisao i kakve ovo ima veze sa recenzijom Super 8? Ima, i te kakve veze.

     Prije svega nekoliko riječi o J.J. Abramsu, vjerovatno najizvikanijem čovjeku u današnjem Hollywoodu, kojeg bez nekog posebnog razloga smatraju nekakvim čudom koje nam donosi neke über uspješne uratke. Prisjetimo se nekih bljuvotina za koje je spomenuti gospodin zaslužan i koje su imale žalost da dopru na velike nam ekrane: Armageddon, Felicity (TV serija), Alias (TV serija), Mission: Impossible III, Lost (TV serija), Cloverfield, Star Trek (Kirče, ustani iz groba i zamlati ovog idiota, tako ti velikog Manitua). Znam da ću samim spominjanjem Losta na sebe navući gnjev brojnih obožavatelja, ali pazite ovo, šest godina ste pratili seriju u kojoj glumi Mira Furlan kojoj čak ni sisa ne sjevne, a na kraju ste dobili završetak od 2 i pol sata u kojima ništa nije objašnjeno i sve što ste dotad gledali nije bilo to što ste mislili?

     Nego, da se ja vratim na Super 8, toliko spominjani film, saradnja velikog Spielberga i wunderkinda Abramsa. Nešto što će nas vratiti u zlatno doba dječijeg, zabavnog filma. Šta smo dobili? Dječiji film sigurno nismo iako su glavni akteri djeca; zabavno je riječ koja se teško može staviti kao pridjev uz ovaj film. Slaba priča, loš scenario, besramno sranje po brojnim dječijim filmovima, koje smo svi voljeli i uz koje smo odrasli, a koje Abrams zove hommageom. Mo'š misliti.

     Sve počinje 1979. kada grupa djece odluči snimiti amaterski zombi film radi takmičenja i upadnu u vojnu zavjeru lova na vanzemaljca koji se voli igrati sa strujom, magnetima i LEGO kockicama. Vanzemaljac nemaštovit, priča također (ovo sam već naveo, ali sam morao opet). Zapravo, jedino što vadi ovaj film iz totalne propasti jeste gluma dječijih glumaca koji su odlično odradili svoj posao, ono malo soundtracka osamdesetih i sam setting.

     Neki kažu da su se prisjetili djetinjstva gledajući ovaj film i da se u njima budio avanturistički duh kojeg su imali tih godina. Zašto? U meni se budi avantura dok tragam za drevnim gusarskim blagom koje je sakriveno u pećini, a ulaz u nju je ispod kuće zloglasne grupe bandita koji imaju mutiranog brata zavezanog u podrumu. Ako želite avanturu i duh starog vremena, pogledajte opet The Goonies, E.T. ili Monster Squad. Ako želite “zabavan” film prilagođen modernoj američkoj, a nažalost kako mi se čini, i ostaloj djeci onda pogledajte ovo.