Rampart (2011)
TRAJANJE: 108 minuta
Kada je 1988. godine izašla prva filmska adaptacija Ellroyevog djela, romana po imenu Blood on the Moon, u obliku filma Policajac (Cop, 1988.), Ellroy je bio više nego razočaran viđenim, a ni kritika nije bila previše blagonaklona. Tek je 9 godina poslije Ellroy dobio zadovoljštinu u obliku L.A. Povjerljivo (L.A. Confidential, 1997.), ekranizaciji njegovog istoimenog romana iz 1990. Nakon što je 9 godina poslije odgledao 3-satnu nemontiranu verziju De Palmine Crne Dalije (The Black Dahlia, 2006.) bio je oduševljen viđenim, iako je prije toga pljuvao i po redatelju i po projektu, a onda je uslijedilo razočarenje nakon što je u kina puštena osakaćena verzija, upropaštena od strane producenata koji su film skratili za dobrih sat vremena, što je opet uzelo svoj danak i kod kritike i na kino blagajnama. Nakon toga je Ellroy rekao da su sve adaptacije njegovih romana mrtve, ali srećom po nas, u međuvremenu se okrenuo pisanja scenarija za filmove pa nas je tako počastio sa 2 odlična policijska trilera: Prljavi plavci (Dark Blue, 2002.) u režiji Rona Sheltona i Kraljevi kvarta (Street Kings, 2008.) u režiji Davida Ayera.
Prošle godine Ellroy je udružio snage sa Orenom Movermanom, redateljem hvaljenog Glasnika (The Messenger, 2009.) i donio nam odlični Rampart (2011.), krimi dramu o, kome drugom nego o korumpiranom policajcu Daveu Brownu, u interpretaciji Woodyja Harrelsona koji briljira u ovoj ulozi. Sa Rampartom, Ellroy se vraća na dobro poznati mu teritorij, ulice Los Angelesa i policiju koja radi na njima, tačnije korumpirane drotove. Tačnije, radnja se odvija 1999. godine za vrijeme čuvenog skandala Rampart, koji do dana današnjeg nije istražen do kraja, a ticao se specijalne jedinice policije zadužene za ulični kriminal, za koju se veže korupcija, ubistva, silovanja i štošta još. Inače, ‘90-e su bile jedna od burnijih decenija u historiji losanđeleske policije, a Ellroy se već jednom dotakao toga u Prljavim plavcima kada je vrijeme radnje smjestio u 1991., tačno u vrijeme uličnih nereda prouzrokovanih policijskom brutalnošću na Rodneyjem Kingom.
Čovjek izgleda da ima neki fetiš prema svojim likovima jer su gotovo svi isti, pokvareni drotovi sa sopstvenim osjećajem za pravdu, koji se ne libe prijeći preko granice ne bi li donijeli pravdu na ulice, oni su alkoholičari i narkomani progonjeni sopstvenim demonima, oni su ženskaroši, oni su loši momci sa ove strane zakona.
Dave Brown nije nimalo drugačiji od ostalih Ellroyevih likova, on je vijetnamski ratni veteran koji pati od PTSP-a, ženskaroš, alkoholičar, narkoman, policajac sa 20 godina staža, pokvaren je do srži i ono što je možda najbitnije, otac je dvije kćerke. Cijenjen među svojim kolegama zbog svojih metoda provođenja pravde na ulicama Ramparta, Dave nosi nadimak Date Rape Dave (u slobodnom prijevodu, Silovatelj Dave). Nadimak ima veze sa glasinom koju Dave neće ni potvrditi ni poreći da je ubio navodnog silovatelja prije nekoliko godina, a kada mu to spomene jedna od njegovih ljubavnica, Linda (Wright), on samo odgovori da je otac i da ima dvije kćerke što dovoljno govori o njegovom smislu za pravdu i njemu kao čovjeku. On živi u kući pored svoje dvije bivše supruge koje su usto i sestre, a sa obje ima po kćerku te želi sačuvati porodicu na okupu po svaku cijenu. I dalje održava seksualne odnose sa obje bivše supruge, kada je njima volja, a kada nije odlazi u obližnji bar gdje kupi žene i kroz seks daje sebi oduška za sve zlo koje vidi tokom dana na ulicama. Krade od gangstera kao izvor dodatne zarade, prebija osumnjičene radi informacija i otprilike mu tako prolaze dani sve do trenutka kada prebije tipa koji se u njega zabio autom. Na njegovu nesreću, u blizini je stajala TV kamera koja je zabilježila samo to njegovo brutalno prebijanje, a ne i samu saobraćajnu nesreću. Nakon toga, cijeli život mu se okreće naglavačke i kreće spiralnom putanjom ka dnu, bez imalo nade da će stati prije negoli grubo udari u dno. On je samo žrtveni jarac kojim se pokušava skrenuti pažnja javnosti sa skandala Rampart i kao takav gotovo da i nema šanse da se spasi, posebno nakon uključenja glavonja sa vrha.
Oren Moverman film priča na veoma zanimljiv način koji se neće baš svima svidjeti, ali je mene lično oduševio. On se služi kamerom i prati Harrelsonov lik kao da se radi o kakvom dokumentarcu ili pak reality showu za Daveom Brownom kao glavnim likom. Kamera je ručna, često veoma čudnih kadrova, bliskih prikaza lica kada je riječ o emocionalnim scenama te se često igra sa svjetlošću, što kulminira pred sam kraj i scenu Daveove pripreme za samoubistvo. Neko drugi bi se možda okrenuo ka trileru sa namjerom da na film navuče što više gledatelja, ali ne i Moverman. On, poput Soderbergha, priča priču na svoj način ne mareći previše za druge i servira nam dramu, tačnije, psihološko seciranje Daveove psihe dok ovaj ponire ka dnu. Rampart je zapravo više psihološka studija Daveovog lika negoli bilo šta drugo. Baš kao što je to Steve McQueen uradio u svom Stidu (Shame, 2011.), tako nam i Moverman servira jednog pojedinca sa svim njegovim unutrašnjim demonima na plati.
Na stranu Ellroyev i Movermanov odlični scenario koji nas tjera da razmišljamo te da hvatamo detalje Daveovog života iz njegove priče sa drugima, film ne bi bio ovakav da nije bilo Harrelsona koji je ovdje možda odigrao i ulogu života. Baš kao Fassbender u spomenutom Stidu, tako i Harrelson priča sve svojim licem, izrazima i pogledima i iznosi cijeli film. Možda najbolji prikaz toga jeste scena u hotelu sa njegovim kćerkama, dok im objašnjava svoje ponašanje. Društvo mu prate odlični Beatty i mladi Ben Foster, koji je ujedno i jedan od producenata filma, te Sigourney Weaver i Robin Wright, koji su zaista odlično odradili svoj posao, kao i ostali glumci i glumice, ali je Harrelson taj koji zaista briljira.
Često ovo govorim u posljednje vrijeme, ali tako je kako je, ali Rampart nije film za svakoga ili kao što bi to rekli na Zapadu: it's not everybody's cup of tea, te bi ga trebali zaobići ako očekujete neki jači triler ili eventualno neku primjesu akcije i trilera. Nema akcije osim onih nekoliko scena tučnjave i nekoliko ispaljenih metaka. Ovo je samo prikaz čovjeka koji strmoglavo juri ka dnu dok mu se cijeli svijet raspada i napušta ga. Snažna drama uz fenomenalnu glumu Woodyja Harrelsona te topla preporuka od mene.
