The Last Lovecraft: Relic of Cthulhu (2009)

ŽANR: horor/komedija

REŽIJA: Henry Saine

SCENARIO: Devin McGinn

ULOGE: Kyle Davis, Devin McGinn, Matt Bauer, Honor Bliss, Sujata Day, Todd Duffey

ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 78 minuta

     Znate li ko je H.P. Lovecraft? Ne znate? Skupa sa Edgarom Allanom Poeom, čovjek koji je uspostavio modernu američku horor književnost ako se smijem tako izraziti i pisac koji je inspirisao mnogo današnje horor pisce. Neki ne vole njegovo pisanje, ali vam sa sigurnošću mogu reći da su njegovi radovi veoma unikatni, neki lošiji, neki bolji, kao i kod svih pisaca. Lovecraft je poznat po tome što je kroz svoje radove provlačio određena bića koja se svrstavaju u Cthulhu mitologiju, izraz skrojen nakon njegove smrti i nikada zvanično iskorišten od strane Lovecrafta. Godinama poslije njegove smrti, Lovecraft i njegova Cthulhu mitologija su dobili brojne pobornike (uključujući i mene), a Lovecraftova djela su pretočena u brojne filmove, stripove, društvene i video igre. Što se tiče filmova, obično se tu radi o niskobudžetnim ostvarenjima koja se manje-više drže literarnog predloška te ponekad, kao u adaptacijama na kojima je radio Gordon Stewart, imate horor koji flertuje sa komedijom, ali djelotvorno. Jedan zaista dobar horor, onaj čistokrvni, nastao po noveli Čudni slučaj Charlesa Dextera Warda je Uskrsli (The Resurrected AKA Shatterbrain, 1992.). Osim što su njegove djela adaptirana, Lovecraft je utjecao na mnoge pisce i filmaše te se vremenom stvorio pridjev koji opisuje filmove i djela u kojima je vidljiv taj utjecaj, lavkraftovski.

     Sve ovo je vjerovatno poznato fanovima lika i djela H.P. Lovecrafta pa se pitate zašto vam sve ovo pričam? Zato što morate donekle biti upoznati sa likom ovog čovjeka da bi vam film Posljednji Lovecraft: Relikvija Cthulhua (The Last Lovecraft: Relic of Cthulhu, 2009.) bio smiješan. Dobro, vjerovatno će vam biti smiješan i ako nikada niste čuli za Lovecrafta, ali kada znate nešto više podataka i poznajete cijelu tu zavrzlamu oko Cthulhu mitologije tek onda sve to dobija novu dimenziju.

     Posljednji Lovecraft je niskobudžetna horor komedija koja zapravo predstavlja jednu odu fanova velikom majstoru horora ispričanu na malo drugačiji način jer se samo veliki fanovi mogu šaliti na ovakav način. Premisa filma je vrlo jednostavna, sva stvorenja iz Cthulhu mit0logije o kojima je Lovecraft pisao su stvarna te žele zauzeti naš svijet. Jedini čovjek koji ih može spriječiti u tome je posljednji potomak H.P. Lovecrafta, Jeff Philips. Kada se jednog dana u njegovom stanu pojavi nepoznati starac i ispriča mu njegovo pravo porijeklo i svrhu postojanja, Jeff isprva ne vjeruje u sve to, ali kada ih napadnu Cthulhuove sluge on bježi sa svojim prijateljem Charliejem, nalazi se sa tipom kojeg su maltretirali u srednjoj školi, a koji je inače veliki obožavatelj Lovecrafta, te kreću na put u potragu za kapetanom Olafom, jedinim čovjek koji je preživio susret sa Dubinskim (The Deep Ones).

     Da, film je prejeftin i glumci u njemu su gotovo nepoznati, ali ga izvlači humor te ako ste ljubitelji jeftinih horor komedija u kojima je naglasak na komediji, kao što je Zovem se Bruce (My Name is Bruce, 2007.) onda će vam se i ovo svidjeti. Šteta što momci nisu imali više novca da naprave to kako treba jer je njihova ljubav prema ovom projektu jasno vidljiva, a neki idioti dobijaju po 200-300 miliona da snime kojekakva, tobože ozbiljna, izvinjavam se na izrazu, sranja.

The Innkeepers (2011)

ŽANR: horor

REŽIJA: Ti West

SCENARIO: Ti West

ULOGE: Sara Paxton, Kelly McGillis, Pat Healy

ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 101 minuta

     Kao i svako drugi, pa tako i ja, svaki film pogledam iz nekog razloga: zbog priče, glumaca, redatelja, zbog romantične atmosfere sa ženom, zbog zabave, itd. Upravo zbog ovih razloga ne obraćam previše pažnje na komentare o filmu koji se spremam pogledati. Nisam jednom odustao od nekog filma jer mi je neko nešto loše rekao o njemu da bih se nakon naknadnog gledanja istog oduševio. Doduše, bilo je tu i slučajeva da se pročitani komentari i moje mišljenje o filmu poklope pa bespovratno ostanem bez sat i pol do dva svog života i psujem samog sebe zbog svoje gluposti.

     Pošto sam nedavno gledao odličnu Ženu u crnom (The Woman in Black, 2012.) i solidnu dramu sa elementima horora Buđenje (The Awakening, 2011.), a inače sam veliki obožavatelj filmova o duhovima i ukletim građevinama naiđoh i na Šapat duhova (The Innkeepers, 2011.). Zapravo, već duže vremena sam ga čekao jer mi se priča svidjela već na prvu. Ukleti hotel pred zatvarenjem, par gostiju, dvoje radnika pokušava snimiti duha ne bi li tako povratili slavu hotelu. Morate priznati da ima potencijala, zar ne? Očekivah nešto barem malčice slično fenomenalnom Kubrickovom Isijavanju (The Shinning, 1980.), ali… Uvijek postoji to prokleto ali.

      Za Šapat duhova je zadužen mladi redatelj Ti West o kojem možete pronaći samo riječi hvale dok ga doslovno dižu u zvijezde i od njega prave veliku nadu horora. Ako se malo bacite na traženje članaka o njemu naići ćete na rečenice poput: Ti West je nada horora. Ti West je bog atmosfere. Ti West pravi najjače horor filmove na svijetu. Dobro, malo sam to iskarikirao, ali znate na šta mislim. Toliki hype da biste se trebali upiškiti u gaće od samog spomena njegovog imena i njegovih filmova. Da li je Ti West to zaslužio? Nisam mu gledao nijedan prethodni film, ali ako su mi i ostali iole nalik ovome, što se mene tiče može se odmah povući iz svijeta horor filma. Fasciniranost holivudskih kritičara i publike likom i djelom Tija Westa se može porediti sa onom J.J. Abramsa, koji mi je još jedan prenapuhanko. Ruku na srcu, J.J. Abrams, ma koliko ja o njemu loše mislio, zna napraviti film. To što pretjera u procesu pravljenja istoga je posve druga priča. Ti West, na osnovu onog viđenog u Šapatu duhova, je sasvim druga priča.

     Pitam se da li je West ikada pogledao spomenuto Isijavanje? Naravno da jeste, to je jasno vidljivo iz njegovog pokušaja kopiranja Kubrickove lutajuće kamere, ali da li ga je pogledao? Da li je pogledao ijedan film Christophera Smitha? Ili barem Ženu u crnom koja je nedavno izašla? Zašto to govorim? Zato što se kritičari razbacuju izrazima kao što su “konačno oldschool priča o duhovima”, “atmosfera u Šapatu duhova je toliko napeta da su mi se bradavice ukrutile”, itd. Sve te izjave možete fino uzeti i okačiti mačku o rep jer ama baš nijedna ne pije vode.

     Shvatam ja to građenje atmosfere i napetosti u horor filmova, to i treba da postoji jer horor film, a posebno onaj sa duhovima, ne ide bez toga, ali West to jednostavno ne zna uraditi jer ono što on pokušava uraditi je jadno. Prije svega, samo njegovo pisanje je smiješno. Smiješno u smislu da on uopće ne zna šta bi ovaj film trebao biti, komedija sa primjesom romanse ili horor. Inače, humor koji pokušava ubaciti u film je toliko smiješan da sam se grohotom smijao… u sebi. Tu je i neka naznaka romanse dok njih dvoje pričaju, napola pijani, pa se jadni Luke pokušava nametnuti svojim izjavama. Inače, što se tiče ponašanja glavne glumice i njenih reakcija na neke stvari pa tu bi se mogao esej napisati. Imate curu koja je imala bliski susret sa duhom, oronula Kelly McGillis ju je upozorila na opasnost, ona umire od straha da bi se u sljedećem trenutku lagano tuširala kao da se ništa od toga nije desilo. Nemojte ni da počinjem o apsolutno besmislenom silaženju u podrum kako bi našla oronulu Kelly McGillis, koja je inače otišla na sprat u svoju sobu da se spakuje. A šta je sa hororom?, pitate se. Ništa posebno. Dobro, ima par isprobanih horor caka, ali ništa više od toga.

     Doduše, Westu moram odati počast na jednoj stvari. Uspio je stvoriti jednog od najiritantnijih likova koji su se ikada pojavili na filmu, a riječ je o liku Claire koju tumači Sara Paxton. Da li mu je bila namjera stvoriti tako iritantnog lika ili je to jednostavno do izvedbe Sare Paxton, ne znam, ali sam u par trenutaka poželio razbiti ekran i poslati prijeteći mail Tiju Westu.

     Sve u svemu, jedan prilično loš horor. Čak je i spomenuto Buđenje imalo više horora, a riječ je više o drami sa elementima horora, a ne o čistokrvnom hororu. Ženu u crnom da ne spominjem. James Watkins sa svojim uratkom može pomesti pod sa Westom i njegovim Šapatom duhova. Šapat duhova je jedan prilično dosadan i smarajući film kojeg ne izvlači ni ono nekoliko horor trenutaka. Ako mene pitate, zaobiđite u širokom krugu.

Outpost: Black Sun (2012)

ŽANR: akcija/horor
REŽIJA:  Steve Barker
SCENARIO: Rae Brunton, Steve Barker
ULOGE: Catherine Steadman, Richard Coyle, Ali Craig, Daniel Caltagirone
ZEMLJA: Velika Britanija
TRAJANJE: 101 minuta

     Ne znam za vas, ali ja sam veliki fan zombija. Podnijet ću zombije u bilo kakvoj kombinaciji, a ako su usto zombiji i nacisti tu mojoj sreći nema kraja. Prije par godina, tačnije 2008. iz Velike Britanije nam je došao mali horor gdje su ljudi ubacili baš tu kombinaciju, a riječ je naravno o Predstraži (Outpost, 2008.), koji dođe tiho i uđe u legendu te sad ima status koji naginje ka kultnom. Ne prođe dugo i ista ekipa koja je radila na njemu najavi i drugi dio, a prije nego je drugi dio i vidio svjetlo dana najaviše i treći dio koji bi trebao biti prequel. Bit ću iskren pa reći da ne vjerujem previše u silovanje određenog filma i stvaranje franšize od istog jer obično to toliko zastrani sa puta koji je utabao njihov prethodnik da je to skoro pa negledljivo. Ovako na prvu mi na pamet pada serijal Slagalica strave, koja se do svog, trenutno posljednjeg dijela numero 7, svela na smijuriju u kojoj se ne zna ko pije, a ko plaća i čija je tetka ubica.

     Naravno, to ne mora uvijek biti takav slučaj. Sjetimo se samo tmurnog i klaustrofobičnog Osmog putnika (Alien, 1979.) Ridleyja Scotta i njegovog nastavka kojeg nam je 7 godina poslije servirao James Cameron pod nazivom Osmi putnik 2 (Aliens, 1986.). Cameron je okrenuo serijal naglavačke i od klaustrofobičnih brodskih hodnika i tmurne atmosfere serijal pretvorio u čistokrvnu SF akciju sa primjesama horora. Da li je to bilo loše? Nipošto, jer smo dobili jedan odličan nastavak kojeg mnogi svrstavaju u vrh najboljih filmskih nastavaka.

     Zašto sad odjednom spominjem Camerona i njegovog Osmog putnika 2 kad je tema Predstraža: Crno sunce (2012)? Strpljenja, sve će doći na svoje Šalim se, naravno. Naime, Predstraža iz 2008. je bila nalik Scottovom Osmom putniku, prilično tmurna i klaustrofobična, gdje se gotovo cijeli film odigravao u zaboravljenom nacističkom bunkeru da bi se pred sami kraj pretvorio u nešto življu akciju, ali mu se atmosfera ne može osporiti iako je imao mizeran budžet. Za drugi dio ekipa se odlučila na malo radikalniji potez te serijal usmjeriti u nekom drugom pravcu, ali je ključno pitanje da li su u tome uspjeli? Drugi dio se iz tog razloga može porediti sa Cameronovim Osmim putnikom 2. Ovdje radnja više nije smještena u klaustrofobični bunker, do pred sami kraj, već se radi o puno širem polju. Naime, magnetno polje koje je oživjelo naciste u prvom dijelu je ovdje proširilo svoje dejstvo na mnogo šire područje te sada nacistički zombiji imaju mnogo veći radijus kretanja, a samim tim i više žrtava za ubiti. Sjećate se one neimenovane istočnoevropske države iz prvog dijela? One razorene ratom? Da, u pravu ste. U ovom dijelu potvrđujemo svoje sumnje. Radi se o bivšoj nam republici Jugoslaviji pa čak imamo i nekoliko rečenica iskrivljenog jezika, srpskog, hrvatskog ili bosanskog, teško je reći jer zvuči kao kada bi Google translator imao opciju čitanja pa je uključite.

     Od likova iz prvog dijela nemamo nikoga osim vođe nacističkih zombija i Hunta, misterioznog lika koji je unajmio plaćenike da ga odvedu u bunker, ali obojica se vrlo malo pojavljuju pa kao i da ih nema. Inače, i ovaj film je snimljen sa mizernim budžetom, što se ovdje puno više vidi negoli u prvom dijelu, ali mi to ne smeta koliko mi smetaju druge stvari. Prije svega rupe u priči kojih ima popriličan broj te jednostavno loše ispričana priča od koje imate osjećaj nepovezanosti i nedosljednosti. Druga stvar koja mi je zasmetala jesu likovi. Za razliku od prvog dijela gdje ste imali koliko-toliko uvjerljive likove i karizmatičnog Raya Stevensona u glavnoj ulozi, ovdje imate prilično neuvjerljive likove, prije svega mislim na dva glavna lika, Lenu i Wallacea. Lena je potpuno neuvjerljiv i nepotreban lik i mislim da joj uopće nije bilo mjesto u ovom filmu. Bolje bi bilo da su se malo više fokusirali na Wallaceov lik gdje je bilo mjesta za igranje te mi je ipak draži lik od Lene, koja mi je prilično išla na živce, što zbog izvedbe Catherine Steadman, što zbog njene neuvjerljivosti. Inače, Wallacea glumi Richard Coyle, jedino zvučno ime u ansamblu.

     Ostalo je manje-više u redu, ako možete progutati određene stvari pred kraj filma kojima zaista nije bilo mjesta tu i služe kao prilično bezvezna deus ex machina. Da su samo izbacili lik Lene i više se fokusirali na lik Wallacea te malo više poradili na priči, dobili bi puno bolji film te film dosljedan prethodnika, ali ovako je to samo još jedan nastavak gonjen težnjom da se zaradi koja kinta na ime stare slave. Stari sindrom u filmskoj industriji. A mogao je biti puno bolji. Znači, ako vam se svidio prvi dio smanjite kriterije prije nego pogledate ovaj dio da se ne bi razočarali.

P.S.

U trenutku pisanja teksta jedini dostupni trailer za film je bio na njemačkom jeziku.

Underworld: Awakening (2012)

ŽANR: akcija/fantazija/horor

REŽIJA: Måns Mårlind, Björn Stein

SCENARIO: Len Wiseman, John Hlavin, J. Michael Straczynski, Allison Burnett

ULOGE: Kate Beckinsale, Sandrine Holt, Theo James, Michael Ealy, India Eisley, Stephen Rea, Charles Dance

ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 88 minuta

     Nekada su filmovi o vampirima i vukodlacima bili puno više zastupljeni u filmskoj industriji. Imali smo filmove o grofu Drakuli, čovjeku vuku i drugim njihovim “potomcima” i gotovo uvijek su takvi filmovi bili uspješni, ali postoji jedna caka u svemu tome: vukodlaci su uvijek nekako bili zapostavljeniji negoli vampiri. Naime, iz nekog razloga ljudima se više sviđaju vampiri negoli vukodlaci iako su ovi puno više cool. Veći su, snažniji su, jači su. Doduše, imaju i nekoliko minusa: imaju smrtonosnu alergiju na srebro, dlakavi su po “celom teletu”, a možete tek zamisliti kako im je kada svaki put kada pokušaju polizati jaja dok su u ljudskom obliku padnu sa kauča.

     Moram biti iskren pa reći da su mi vukodlaci uvijek bili i ostat će puno draža bića tame od navedenih vampira. Vampiri su imali strašnih predstavnika u filmskoj industriji, ali su mi se nakon tzv. sage Twilight jednostavno zgadili. Doduše, nisu ni vukodlaci ostali pošteđeni. Jeste da nisu blijedoliki, emu dečkići, ali su zato ovčarski psići koji se vole šetkati polugoli u svom ljudskom obliku. Ali, srećom po nas fanove, 2003. godine okupila su se tri čovjeka po imenu Len Wiseman, Danny McBride i Kevin Grevioux te izmislila svijet u kojem vampiri i vukodlaci vode vječni rat, a ljudi ne znaju za njihovo postojanje. Historija vampirsko-vukodlačkog rata je bila detaljno razrađena, a atmosfera ona teška gotička, natopljena stalnom kišom, sa vampirima koji kolju ljude kao piliće i vukodlacima koji komadaju vampire kao da su od šećene vate. Ubacimo u sve to i Kate Beckinsale u uskom lateks odijelu sa dugim mantilom i dva automatska pištolja i dobit ćete mokri san svakog štovatelja ovog štiva. Ime tog svijeta jeste naravno Podzemlje (Underworld), koji nam je iznjedrio četiri filma, a u tri glumi Beckinsaleica.

     Jeste, taj svijet prilično liči na svijet stolnih igara Vampire: The Masquerade i Werewolf: The Apocalypse zbog čega su išli i na sud, ali je ipak zabavan za gledanje. Od 2003. do 2012. su snimljena tri filma u kojima smo pratili avanture vampirice Selene i njenog hibrida Michaela te uvod u sam rat između vampira i vukodlaka i kao trilogija (kako je isprava i bilo planirano) filmovi šljakaju. Jedna cjelina je zaokružena, priča je razjašnjena i to je to. Ali, ljudi ne bi bili ljudi kada ne bi poklekli pred zovom svemogućeg dolara pa su tako Len Wiseman i kompanija odlučili pregaziti svoju riječ i snimiti novi nastavak u svemogućoj 3D tehnologiji i nastaviti avanture vampirice Selene, ali ovaj put bez njenog hibridnog dečka. Ako mene pitate Speedman mi je prilično slinav lik, pa se može i bez njega.

     Šta reći za četvrti nastavak Podzemlja osim da je nepotreban? Da budem iskren, čim vidim da se spominje više od dvojice scenarista u bilo kojem filmu ospem se jer odmah znam da to ne ide na dobro. U ovom slučaju se spominju četvorica, ali koji je od njih imao najviše utjecaja na scenario teško je reći jer je isti, oprostite na mom izrazu, jedno veliko sranje. Totalno nemaštovita priča, nepotrebno uplitanje ljudi u cijelu priču kako bi se dobila neka kvazi politička nota u svemu tome, izbacivanje lika Michaela jer se Speedman nije želio pojaviti ponovo, ubacivanje novog hibrida v 2.0 tj. njihove kćerke. Sve je to vrlo tanko i ne može se porediti sa prethodnim nastavcima. Mnogi zamjeraju nedostatak karakterizacije u ovom serijalu, a posebno u ovom nastavku, ali budimo realni. Zar nam stvarno trebaju detaljni karakteri u ovakvom filmu gdje je akcenat stavljen na akciju i guzu Kate Beckinsale u lateksu? Niti mi trebaju niti ih želim.

     Wiseman je režiju prepustio švedskom dvojcu Mårlindu i Steinu koji se ni ne mogu pohvaliti nekom filmografijom prije ovoga, ali eto. Valjda su bili jeftini u tom trenutku. Da li je to bio dobar potez? Jeste, imaju ljudi akcije i svega ostaloga, ali mi sve to nekako mlako izgleda i ne može se porediti sa ostatkom serijala.

     Gluma je na mjestu, ako se može tako nazvati. U prethodnim dijelovima smo imali Billa Nighyja i Michaela Sheena za glumu, a u ovom je za to zadužen Stephen Rea. Kate je ona stara Selene, a Speedmana, na svu sreću nema.

      Krajnji rezultat svega ovoga jeste najkrvaviji dio serijala, ali i najslabiji. To što je imao najveći budžet za snimanje ništa ne znači kad nam je serviran proizvod koji je namijenjen samo tome da se pomuze još mlijeka iz krave muzare na ime stare slave i starih fanova koji još uvijek čeznutljivo gledaju u guzu Kate Beckinsale u lateksu, a u koje spada i autor ovih redova. Nepotreban film koji je narušio slavu originalne trilogije. Nema tu više ni onih plavo-sivih filtera kroz koje su snimani originalni filmovi, nema one gotičke atmosfere. Može se pogledati, ali ne očekujte previše. Ja, kao veliki fan originalne trilogije, sam ostao razočaran, ali sam ga ipak pogledao. Jeste da malo više liči na Andersonovo Pritajeno zlo (Resident Evil) serijal negoli na bilo šta drugo, ali se može pogledati ako ste baš zakleti fan ove tematike. Samo budite upozoreni da se možete razočarati.