Underworld: Awakening (2012)

ŽANR: akcija/fantazija/horor

REŽIJA: Måns Mårlind, Björn Stein

SCENARIO: Len Wiseman, John Hlavin, J. Michael Straczynski, Allison Burnett

ULOGE: Kate Beckinsale, Sandrine Holt, Theo James, Michael Ealy, India Eisley, Stephen Rea, Charles Dance

ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 88 minuta

     Nekada su filmovi o vampirima i vukodlacima bili puno više zastupljeni u filmskoj industriji. Imali smo filmove o grofu Drakuli, čovjeku vuku i drugim njihovim “potomcima” i gotovo uvijek su takvi filmovi bili uspješni, ali postoji jedna caka u svemu tome: vukodlaci su uvijek nekako bili zapostavljeniji negoli vampiri. Naime, iz nekog razloga ljudima se više sviđaju vampiri negoli vukodlaci iako su ovi puno više cool. Veći su, snažniji su, jači su. Doduše, imaju i nekoliko minusa: imaju smrtonosnu alergiju na srebro, dlakavi su po “celom teletu”, a možete tek zamisliti kako im je kada svaki put kada pokušaju polizati jaja dok su u ljudskom obliku padnu sa kauča.

     Moram biti iskren pa reći da su mi vukodlaci uvijek bili i ostat će puno draža bića tame od navedenih vampira. Vampiri su imali strašnih predstavnika u filmskoj industriji, ali su mi se nakon tzv. sage Twilight jednostavno zgadili. Doduše, nisu ni vukodlaci ostali pošteđeni. Jeste da nisu blijedoliki, emu dečkići, ali su zato ovčarski psići koji se vole šetkati polugoli u svom ljudskom obliku. Ali, srećom po nas fanove, 2003. godine okupila su se tri čovjeka po imenu Len Wiseman, Danny McBride i Kevin Grevioux te izmislila svijet u kojem vampiri i vukodlaci vode vječni rat, a ljudi ne znaju za njihovo postojanje. Historija vampirsko-vukodlačkog rata je bila detaljno razrađena, a atmosfera ona teška gotička, natopljena stalnom kišom, sa vampirima koji kolju ljude kao piliće i vukodlacima koji komadaju vampire kao da su od šećene vate. Ubacimo u sve to i Kate Beckinsale u uskom lateks odijelu sa dugim mantilom i dva automatska pištolja i dobit ćete mokri san svakog štovatelja ovog štiva. Ime tog svijeta jeste naravno Podzemlje (Underworld), koji nam je iznjedrio četiri filma, a u tri glumi Beckinsaleica.

     Jeste, taj svijet prilično liči na svijet stolnih igara Vampire: The Masquerade i Werewolf: The Apocalypse zbog čega su išli i na sud, ali je ipak zabavan za gledanje. Od 2003. do 2012. su snimljena tri filma u kojima smo pratili avanture vampirice Selene i njenog hibrida Michaela te uvod u sam rat između vampira i vukodlaka i kao trilogija (kako je isprava i bilo planirano) filmovi šljakaju. Jedna cjelina je zaokružena, priča je razjašnjena i to je to. Ali, ljudi ne bi bili ljudi kada ne bi poklekli pred zovom svemogućeg dolara pa su tako Len Wiseman i kompanija odlučili pregaziti svoju riječ i snimiti novi nastavak u svemogućoj 3D tehnologiji i nastaviti avanture vampirice Selene, ali ovaj put bez njenog hibridnog dečka. Ako mene pitate Speedman mi je prilično slinav lik, pa se može i bez njega.

     Šta reći za četvrti nastavak Podzemlja osim da je nepotreban? Da budem iskren, čim vidim da se spominje više od dvojice scenarista u bilo kojem filmu ospem se jer odmah znam da to ne ide na dobro. U ovom slučaju se spominju četvorica, ali koji je od njih imao najviše utjecaja na scenario teško je reći jer je isti, oprostite na mom izrazu, jedno veliko sranje. Totalno nemaštovita priča, nepotrebno uplitanje ljudi u cijelu priču kako bi se dobila neka kvazi politička nota u svemu tome, izbacivanje lika Michaela jer se Speedman nije želio pojaviti ponovo, ubacivanje novog hibrida v 2.0 tj. njihove kćerke. Sve je to vrlo tanko i ne može se porediti sa prethodnim nastavcima. Mnogi zamjeraju nedostatak karakterizacije u ovom serijalu, a posebno u ovom nastavku, ali budimo realni. Zar nam stvarno trebaju detaljni karakteri u ovakvom filmu gdje je akcenat stavljen na akciju i guzu Kate Beckinsale u lateksu? Niti mi trebaju niti ih želim.

     Wiseman je režiju prepustio švedskom dvojcu Mårlindu i Steinu koji se ni ne mogu pohvaliti nekom filmografijom prije ovoga, ali eto. Valjda su bili jeftini u tom trenutku. Da li je to bio dobar potez? Jeste, imaju ljudi akcije i svega ostaloga, ali mi sve to nekako mlako izgleda i ne može se porediti sa ostatkom serijala.

     Gluma je na mjestu, ako se može tako nazvati. U prethodnim dijelovima smo imali Billa Nighyja i Michaela Sheena za glumu, a u ovom je za to zadužen Stephen Rea. Kate je ona stara Selene, a Speedmana, na svu sreću nema.

      Krajnji rezultat svega ovoga jeste najkrvaviji dio serijala, ali i najslabiji. To što je imao najveći budžet za snimanje ništa ne znači kad nam je serviran proizvod koji je namijenjen samo tome da se pomuze još mlijeka iz krave muzare na ime stare slave i starih fanova koji još uvijek čeznutljivo gledaju u guzu Kate Beckinsale u lateksu, a u koje spada i autor ovih redova. Nepotreban film koji je narušio slavu originalne trilogije. Nema tu više ni onih plavo-sivih filtera kroz koje su snimani originalni filmovi, nema one gotičke atmosfere. Može se pogledati, ali ne očekujte previše. Ja, kao veliki fan originalne trilogije, sam ostao razočaran, ali sam ga ipak pogledao. Jeste da malo više liči na Andersonovo Pritajeno zlo (Resident Evil) serijal negoli na bilo šta drugo, ali se može pogledati ako ste baš zakleti fan ove tematike. Samo budite upozoreni da se možete razočarati.

John Carter (2012)

ŽANR: akcija/avantura/fantazija

REŽIJA:  Andrew Stanton

SCENARIO: Andrew Stanton, Mark Andrews, Michael Chabon po romanu A Princess of Mars Edgara Ricea Burroughsa

ULOGE: Taylor Kitsch, Lynn Collins, Samantha Morton, Mark Strong, Ciarán Hinds, Dominic West, James Purefoy, Willem Dafoe, Polly Walker

ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 132 minute

     Da Hollywood odavno seže za literarnim predlošcima u potrazi za pričom koju će pretočiti sa riječi na filmsko platno je odavno poznato i obično se takvi projekti uveliko najavljuju prije negoli se počnu snimati, a onda se javnost još dodatno siluje najavama u postprodukcijskoj fazi kratko vrijeme prije pojavljivanja tog filma u kinima. Obično takvi filmovi i propadnu, što na kino blagajnama, što kod kritike. To se može posmatrati recipročno, što je veći marketing, to je manji uspjeh filma. Zašto je to tako zaista je teško reći. Po meni su u većini slučajeva krivi scenaristi koji obično iskasape literarni predložak, da li po svom ili nahođenju producenata, ko će ga znati, ali je tako. Nekada su krivi i redatelji, koji su opet, obično neki neiskusni likovi kojima je to tek prvi, eventualno drugi film.

     Da John Carter (2012.) nije uspio produkt nije tajna. Kritičari su ga većinom nabili na kolac, a ni publika mu nije previše naklonjena obzirom da još nije zaradio ni budžet koji je uložen u njega što je za studio poput Disneyja strašno. Koga okriviti za taj neuspjeh u ovom slučaju? Teško se odlučiti da budem iskren, ali najveća krivica pada na pleća scenarista, a onda i redatelja.

     Zašto, pitate se. Jednostavno. John Carter je zapravo adaptacija prvog u nizu od 11 romana o Barsoomu tj. Marsu, koji su izašli iz pera slavnog Edgara Ricea Burroughsa kojeg će mnogi prepoznati po Tarzanu. Samim tim to scenaristima daje i više nego dovoljno mogućnosti i prilika da se razmašu tom bogatom historijom i dadnu nam bogatu priču prepunu uzbuđenja i avanture. Da li su to iskoristili? Ne bih rekao. Moram priznati da nisam čitao Burroughsove romane, ali ako je čovjek napisao 11 romana u tom svijetu onda se imalo više nego dovoljno materijala za napisati nešto bolje od onoga što nam je ponuđeno.

     Što se tiče redatelja, Andrewa Stantona, ovo mu je prvi igrani film dok je dosad za Pixar uradio Život buba (A Bug's Life, 1998.), Potraga za Nemom (Finding Nemo, 2003.) i WALL-E (2008.). Da li je on bio pravi izbor za redatelja ovog filma? Teško. Prvi izbor je bio Robert Rodriguez 2005., a onda je poslije njega došao Kerry Conran, čovjek koji je u svojoj karijeri snimio samo jedan film, zabavni Gospodar neba i svijet sutrašnjice (Sky Captain and the World of Tomorrow, 2004.), a onda je i on zamijenjen Jonom Favreauom, koji je također otišao da bi nam donio ništa bolji Kauboji i vanzemaljci (Cowboys & Aliens, 2011.). Nakon duže pauze, doveden je Stanton. On jeste stvorio zanimljiv svijet, ali da li zbog neiskustva rada na igranom filmu ili zbog scenarija, ne zna držati ritam filma što mu i jeste najveća mana. Malo dosade, bogda akcije, bogda humora, period dosade, bogda slabašne akcije, period dosade potpomognut glupim dijalozima. To je otprilike neki ritam filma. Taman kada se trznete i uživite u film on vas vrati nazad u stolicu.

     Glumačka ekipa kao iz snova, većinom Britanci, sa jedne strane imamo Jamesa Purefoya, Ciarána Hindsa i Polly Walker iz HBO-ovog Rima (Rome, 2005.-2007.), onda imamo Dominica Westa također iz HBO-ove Žice (The Wire, 2002.-2008.), zatim su tu Taylor Kitsch i Lynn Collins iz X-Men Početak: Wolverine (X-Men Origins: Wolverine, 2009.), pa onda Mark Strong, Willem Dafoe, Samantha Morton, a većina njih stoji neiskorišteno. Osim Kitscha i Collinsice jedva da se iko drugi pojavljuje što je prava sramota.

     Ne mislim da sam previše kritičan prema ovom filmu, ali od ovakvih filmova ne očekujem ništa previše, samo čistu zabavu i avanturu. Nažalost, bojim se da film podbacuje i u jednom i u drugom. Nemojte me pogrešno shvatiti, ima tu i jednog i drugog, ali jednostavno to nije fino uklopljeno da bi bilo kako treba. Čak je i Conan Barbarin (Conan The Barbarian, 2011.), po kojem ja mogu pljuvati koliko god hoću sa gledišta obožavatelja lika mišićavog barbarina, puno zanimljiviji jer mu radnja teče, nema previše smaranja i sve je podređeno avanturi. Ovako John Carter ostaje jedan od onih filmova koje možete, a i ne morate pogledati jer nećete previše izgubiti negledanjem istih. Sudeći prema izrazima lica ljudi koji su sa mnom napustili kino salu, rekao bih da i oni dijele moje mišljenje.

Gedo senki AKA Tales from Earthsea (2006)

ŽANR: animacija/avantura/fantazija

REŽIJA: Gorō Miyazaki

SCENARIO: Gorō Miyazaki, Keiko Niwa prema romanima o Zemljomorju Ursule K. Le Guin

ULOGE: Bunta Sugawara (Timothy Dalton u engleskoj verziji), Junichi Okada (Matt Levin u engleskoj verziji), Aoi Teshima (Blaire Restaneo u engleskoj verziji), Yuko Tanaka (Willem Dafoe u engleskoj verziji)

ZEMLJA: Japan

TRAJANJE: 115 minuta

     Svi ozbiljniji zaljubljenici u animaciju sa sigurnošću znaju ko je Hayao Miyazaki te šta predstavlja Studio Ghibli. Slobodno možemo reći da je Hayao Miyazaki Walt Disney istoka, a da je njegov Studio Ghibli sa svojom produkcijom ono što je na zapadu Disneyjev studio. Naravno, crtići studija Ghibli se razlikuju u mnogo čemu od Disneyjevih crtića i po meni su puno bolji od ovih novokomponovanih crtića koje nam plasiraju Pixar i kompanija. Nemojte me pogrešno shvatiti, većinom su to dobri crtići, ali jednostavno nemaju onu magiju koju imaju Ghiblijevi crtići. Previše je dobrih crtića koji su nam došli iz studija Ghibli da ih je teško sve nabrojati, ali ću reći da je meni lično najdraži Princeza Mononoke (Mononoke-hime AKA Princess Mononoke, 1997.) koji mogu uvijek pogledati i koji će uvijek izazvati neku sjetu u meni.

     Ideja da Studio Ghibli adaptira djela Ursule K. Le Guin o njenom Zemljomorju je potekla još 80-ih godina prošlog stoljeća od samog Hayaa, ali je autorica glatko odbila sve prijedloge. Nakon što je pogledala neke od njegovih radova, ipak se odlučila dozvoliti Hayau da adaptira njena djela, ali je on u tom trenutku bio na drugom projektu, a druge glavešine studija su posao reditelja prepustile njegovom sinu i nasljedniku, Gori Miyazakiju što je ujedno bio i njegov rediteljski debi. Navodno se Hayao pobunio protiv toga i nije pričao sa sinom neko vrijeme jer je smatrao da nije dovoljno vješt za jednu takvu adaptaciju, što je po meni ispalo sasvim opravdano.

     Priče iz Zemljomorja su možda i najslabiji uradak koji je izašao iz Studija Ghibli od njegova nastanka jer, iako ima određenu dozu te njihove magije, prije svega mislim na njihovu prepoznatljivu animaciju i stil crtanja, crtić posustaje na nekim drugim poljima. Prije svega mislim na priču i scenario. Nisam čitao knjige Ursule K. Le Guin i od njenog rada sam čitao samo jednu priču te nisam ostao previše zapanjen istom i ne mogu suditi o ostatku njenog opusa, ali njeni mnogobrojni fanovi su zgroženi nad Goroovom adaptacijom Zemljomorja. Naime, crtić pozajmljuje likove, imena i događaje iz čak četiri knjige, a najviše se oslanja na 3. i 4. knjigu serijala, ali je navodno sve to toliko ispreturano skoro do neprepoznavanja. Sama Ursula je rekla da je oduševljena animacijom i crtežom, ali da priča jednostavno previše odudara od njenih knjiga. Kao što rekoh, osim te jedne priče koju sam pročitao nemam pojma o Zemljomorju, ali gledajući crtić nisam mogao da ne primjetim koliko je scenario podbacio na određenim stvarima. Cijeli crtić nam priča baca djeliće neke misterije koja se nadvija nad Zemljomorjem, dok Arren nakon ubistva svog oca, kralja, bježi i upoznaje Geda, Vrhovnog čarobnjaka. Ritam crtića nije ujednačen, priča je neizbalansirana, osakaćena. Iako nisam čitao romane, iz onoga što nam je Goro prikazao se naslućuje velika historija i pozadina, ali toga jednostavno nema.

     Što se muzike i glasovne glume tiče, samo pohvale. Zaista vrhunski urađeno, ali drugo nisam ni očekivao. Animacija i crtež su također prelijepi, kao što sam već rekao, ali je priča ta koja prilično škodi filmu. Da se Goro barem držao jedne knjige, siguran sam da bi to puno bolje ispalo, ali je zagrizao prevelik zalogaj misleći da će moći stopiti više knjiga u jedan dvosatni crtić i da će se to svima svidjeti, od fanova serijala do onih koji se prvi put upoznaju sa njim. I treba mu zamjeriti to što je prilično promijenio neke stvari u odnosu na knjige prema riječima same autorice, ali i fanova. Šta bi bilo da je Peter Jackson odlučio od trilogije o Gospodaru prstenova napraviti jedan dvosatni film? Vjerovatno ne bi doživio sljedeći dan, ali shvatate šta hoću reći. Neke stvari se jednostavno ne trebaju i ne smiju drastično mijenjati.

     Crtić se može pogledati, ali bih vam radije preporučio da pogledate neki drugi crtić iz Studija Ghibli ako nikada niste gledali njihov rad pa se onda nekada vratite ovome. Ukoliko ste, pak, ljubitelj Ghiblijevih filmova znajte da im je ovo najvjerovatnije najlošiji uradak, ali obzirom da je ovo Goroov rediteljski debi oprostit ćemo mu, jer kako narod kaže: “Prvi se mačići u vodu bacaju.” Nadajmo se da će mu ovaj drugi film Sa Makova brda (Kokuriko-zaka kara AKA From Up on Poppy Hill, 2011.) biti bolji te da će se pokazati kao dostojan nasljednik svog oca, velikog Hayaa Miyazakija. A što se tiče Ursule K. Le Guin ipak bi trebala biti zadovoljna ovim uratkom jer sudeći prema onome što fanovi njenih knjiga pričaju o drugim adaptacijama ova ispade najbolja.

Game of Thrones (2011) prva sezona

ŽANR: fantazija/avantura/drama

REŽIJA: Tim Van Patten, Brian Kirk, Neil Marshall, Daniel Minahan, David Nutter, David Petrarca, Alik Sakharov, Alan Taylor

SCENARIO:  David Benioff, D. B. Weiss, Bryan Cogman, Jane Espenson, George R. R. Martin (serijal romana Pjesma vatre i leda)

ULOGE:  Sean Bean, Mark Addy, Michelle Fairley, Nikolaj Coster-Waldau, Lena Headey, Emilia Clarke, Iain Glen, Aidan Gillen, Harry Lloyd, Kit Harington, Richard Madden, Sophie Turner, Maisie Williams, Alfie Allen, Isaac Hempstead Wright, Jack Gleeson, Rory McCann, Peter Dinklage, Esme Bianco, Jason Momoa

ZEMLJA: SAD

TRAJANJE: 60 minuta (10 epizoda u prvoj sezoni)    

     Fantazijski žanr mi je bio omiljeno štivo za čitanje još otkako sam pročitao prvog Conana. Poslije toga su uslijedile Gospodar prstenova, Tigana, Hobit, Lavovi Al-Rassana, serijal Točak vremena i brojne druge fantazijske knjige, a onda sam naišao na Igru prijestolja, prvu knjigu iz Martinovog serijala Pjesma vatre i leda. Prije toga sam čitao samo Pjesmu Sudnjeg dana (Armageddon's Rag) od Georga R.R. Martina koja mi se svidjela na prvu pa sam tako odlučio nabaviti i Igru prijestolja da vidim kako se bradati debeljko snalazi i u tom svijetu. 

     Moram priznati da je to bilo nešto posve novo u odnosu na ono što sam dotad čitao i tako je započela moja oduševljenost ovim zaista epskim djelom koja je splasnula nakon što sam pročitao četvrtu knjigu i dok sam čekao na petu, ali onda je HBO najavio ekranizaciju ovog serijala rekavši da će jedna knjiga predstavljati jednu sezonu što je prilično težak posao uzevši u obzir količinu likova i sam opseg radnje u jednoj knjizi, ali su to HBO-ovci uspjeli.

     Najviše zasluga za to zasigurno ide Benoiffu i Weissu koji su i došli na ideju o ekranizaciji ovog serijala i svaka im čast na tome. Na TV-u rijetko kada imamo priliku pogledati nekog fantazijsko djelo, a serije tog tipa se mogu nabrojati na prste jedne ruke (o njihovog kvaliteti nećemo raspravljati).

     Šta reći o samoj seriji osim da je zaista sjajna. Produkcija je vrhunska, kako smo i navikli od HBO-a. Glumačka postava predvođena Seanom Beanom, čovjekom koji je rođen za ovakvih uloga, je također vrhunska posebno uzevši u obzir da je većini mladih glumaca ovo tek prvi angažman. Radnja je manje-više neiskasapljena kako to obično biva u ovakvim ekranizacijama, a jedino mi je zasmetala uloga Esme Bianco koja glumi Ros, crvenokosu kurvu, koja je ubačena iako je nema u knjigama. Baš me interesuje kakvu su joj ulogu namijenili u sljedećim sezonama. Peter Dinklage je za svoju interpretaciju lajavog Tyriona Lannistera dobio i Emmyja, a bio bi pravi bezobrazluk da mu ga nisu dali. Zaista sjajan performans. Definitivno jedna od najboljih novih serija 2011., ako ne i najbolja. Za nadati se samo da će Martin poživjeti dovoljno dugo da završi ovaj serijal, koji se, da budem iskren, u posljednje dvije knjige malo nepotrebno odužio.