Super 8 (2011)
TRAJANJE: 112 minuta
Prije nego započnem pisanje ove recenzije moram razjasniti jednu stvar, ja sam odrastao na dječijim filmovima poput E.T.-a, The Goonies, Monster Squad i ostalim sličnim filmovima koji su obilježili 80-te i moje djetinjstvo. Zašto sam ovo napisao i kakve ovo ima veze sa recenzijom Super 8? Ima, i te kakve veze.
Prije svega nekoliko riječi o J.J. Abramsu, vjerovatno najizvikanijem čovjeku u današnjem Hollywoodu, kojeg bez nekog posebnog razloga smatraju nekakvim čudom koje nam donosi neke über uspješne uratke. Prisjetimo se nekih bljuvotina za koje je spomenuti gospodin zaslužan i koje su imale žalost da dopru na velike nam ekrane: Armageddon, Felicity (TV serija), Alias (TV serija), Mission: Impossible III, Lost (TV serija), Cloverfield, Star Trek (Kirče, ustani iz groba i zamlati ovog idiota, tako ti velikog Manitua). Znam da ću samim spominjanjem Losta na sebe navući gnjev brojnih obožavatelja, ali pazite ovo, šest godina ste pratili seriju u kojoj glumi Mira Furlan kojoj čak ni sisa ne sjevne, a na kraju ste dobili završetak od 2 i pol sata u kojima ništa nije objašnjeno i sve što ste dotad gledali nije bilo to što ste mislili?
Nego, da se ja vratim na Super 8, toliko spominjani film, saradnja velikog Spielberga i wunderkinda Abramsa. Nešto što će nas vratiti u zlatno doba dječijeg, zabavnog filma. Šta smo dobili? Dječiji film sigurno nismo iako su glavni akteri djeca; zabavno je riječ koja se teško može staviti kao pridjev uz ovaj film. Slaba priča, loš scenario, besramno sranje po brojnim dječijim filmovima, koje smo svi voljeli i uz koje smo odrasli, a koje Abrams zove hommageom. Mo'š misliti.
Sve počinje 1979. kada grupa djece odluči snimiti amaterski zombi film radi takmičenja i upadnu u vojnu zavjeru lova na vanzemaljca koji se voli igrati sa strujom, magnetima i LEGO kockicama. Vanzemaljac nemaštovit, priča također (ovo sam već naveo, ali sam morao opet). Zapravo, jedino što vadi ovaj film iz totalne propasti jeste gluma dječijih glumaca koji su odlično odradili svoj posao, ono malo soundtracka osamdesetih i sam setting.
Neki kažu da su se prisjetili djetinjstva gledajući ovaj film i da se u njima budio avanturistički duh kojeg su imali tih godina. Zašto? U meni se budi avantura dok tragam za drevnim gusarskim blagom koje je sakriveno u pećini, a ulaz u nju je ispod kuće zloglasne grupe bandita koji imaju mutiranog brata zavezanog u podrumu. Ako želite avanturu i duh starog vremena, pogledajte opet The Goonies, E.T. ili Monster Squad. Ako želite “zabavan” film prilagođen modernoj američkoj, a nažalost kako mi se čini, i ostaloj djeci onda pogledajte ovo.
Tko je tebi dao da pišeš kritike, majko mila. Uz silne gramatičke pogreške i nerealnu recenziju vođen svojim ego tripom, ovo nema veze sa realnom ocjenom.
Ovo je ništa drugo nego neobrazovano pljuvanje.
Nije mi niko dao, sam sam sebi dao za pravo
U redu, kritika je prejaka riječ, možda je bolje da sam rekao “lično mišljenje o filmu”, ali to i dalje ne mijenja ono što mislim za ovaj film. Ne moraju nam se svima sviđati iste stvari. Ono što sam napisao, to i mislim. Meni nije legao niti će leći ma koliko ga puta pogledao, tebi jeste i to je OK. Što se tiče greški, niti sam profesionalac niti se ovim bavim profesionalno. Ovo je započeto više onako iz nekog hobija. Kome se ne sviđa ne mora ni čitati 
Meni je film, iskreno, srednja žalost, The Goonies su par kopalja bolji, ali je zabavan kao neki mali memory lane. Što se tiče Abramsa, jako dobar posao na MI 3, jako loš na Star Treku (dječija papazjanija od filma) i bolesno bezvezan u završnici Losta (koji čak nisam ni pratio kako treba).
Upravo tako. Moglo se ovo puno bolje uraditi. Čisto sumnjam da bi se ovoliko pričalo o njemu da nije imao Spielbergovu podršku iza sebe, a po nekoliko scena iz filma, vidi se da je tu bilo i malo pomoći iza kamere.